HRVATSKA košarkaška reprezentacija u petak, u 18 sati u Draženovu domu, protiv Švedske igra susret 1. kola završne faze kvalifikacija za Eurobasket 2021.

Hrvatska je u skupini s Nizozemskom, Švedskom i Turskom, a tri najbolje reprezentacije plasirat će se Eurobasket koji će se u rujnu sljedeće godine održavati u Češkoj, Gruziji, Italiji i Njemačkoj. Tri dana nakon susreta sa Šveđanima Hrvatska putuje u Almere, gdje će u ponedjeljak igrati s Nizozemskom. Nakon toga će još dvije utakmice odigrati u studenome i dvije u veljači 2021. godine.

U reprezentaciji su brojna nova lica kojima je ovo prva službena reprezentativna akcija, a i neka stara i vrlo dobro poznata kao što je Roko Ukić. Nakon gotovo dvije i pol godine pauze i s 35 godina na leđima, Ukić se vratio u reprezentaciju za koju, kako kaže, jedva čeka zaigrati. Bivši izbornici Ivica Skelin i Dražen Anzulović nisu ga zvali, ali Veljko Mršić ga je vidio kao vrlo važan dio ove reprezentacije.

"Ne bih se više vraćao na to što je bilo. Bio je razloga zašto nisam igrao za reprezentaciju i neka na tome ostane. Generalno, ja sam uvijek želio igrati za Hrvatsku i ne treba meni nikakav poseban razlog. Pa ljudi bi ubili da mogu jednom igrati u nacionalnom dresu, pogotovo kao kapetani. Ja na to gledam kao blagoslov. Uzbuđen sam, ne mogu reći da nisam", rekao je Ukić.

Kad je on 2002. godine debitirao za reprezentaciju, njegov današnji suigrač Roko Prkačin taman se rodio. 

"Je, je, sjećam se. Bilo smo na Ohridu s reprezentacijom i Prka (Nikša Prkačin, otac Roka Prkačina, op.a.) je baš čekao dijete. Događaju se takve situacije u sportu, nije to ništa čudno. Hvala bogu, imamo mi dosta veterana, iako ih se u Hrvatskoj jako voli pokapati i to u svim sportovima. Čim pređeš 30 godina, odmah si stara škovaca i ne valjaš. Nažalost, mi nemamo dovoljno klubova u kojima bi veterani mogli igrati pa, kao Ivano Balić, moraju završavati karijere u nekom Wetzlaru. Volio bih biti primjer nekim igračima da zadrže motiv za treninge kako bi bili u dobroj formi u kasnijim godinama. Danas je puno lakše igrati u veteranskim godinama i, ako si fizički zdrav, iskustvo ti je samo plus", kaže Ukić.

Nedostajao iskusan igrač u zadnjim kvalifikacijama

Upravo bi njegovo iskustvo moglo jako dobro doći mlađim igračima u poslovično toksičnoj atmosferi oko hrvatske košarke. Pitali smo Roka je li njima možda lakše nositi se s pritiscima kad vide da je jedan tako iskusan igrač uz njih.

"To ćete morati njih pitati, ali meni je kao klincu uvijek bilo lakše kad je netko stariji bio u reprezentaciji. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog osjećaja sigurnosti. Krene li nešto po krivu, mlađima je uvijek lakše jer znaju da neće oni biti prvi na udaru i to je sasvim normalno. Prirodno je da netko stariji preuzme odgovornost na sebe i mislim da nam je to falilo u onom zadnjem kvalifikacijskom ciklusu koji je završio kako je završio. Ne nužno u mojem liku, ali mislim da nismo imali nekog igrača koji bi tu situaciju menadžerirao na najbolji način. Mislim da u tom pogledu mogu pomoći puno više nego nekakvom statistikom ili prezentacijom na terenu. Ne očekujte od mene 15 koševa i deset asistencija. Možda se dogodi, ali to stvarno ne mogu garantirati. Garantiram samo maksimalni pristup", realan je Ukić koji je za reprezentaciju zadnji put igrao u ljeto 2017. godine.

U karijeri, a najviše u reprezentativnoj često je bio prvi na udaru za brojne kritike. Od toga da ne preuzima odgovornost kad "gori" do one sad već legendarne teorije da hrvatska nema playmakera. Je li spreman ponovno biti na udaru?

"Ha, ha, je li to ikad bio problem? Mene ljudi često pitaju, od mame do najbližih prijatelja, što mi to treba. Bože dragi, igram košarku. Obožavam je igrati i ako imam deset posto šanse da odem opet na Olimpijske igre, uhvatit ću se toga. Što imam izgubiti? Netko će mi reći da sam netalentiran ili star. OK, nema problema. Nikad se nisam doživljavao krivcem. Što uopće znači krivac? Netko tko nije dovoljno dobar? Tko uopće postavlja te kriterije? Ja mogu reći LeBronu Jamesu da je podbacio u karijeri jer je osvojio tri naslova umjesto sedam, a mogao je. Ja bih završio u ludnici da o tome razmišljam", kaže Roko pa nastavlja:

"Ja znam kakvu sam karijeru imao u određenim godinama i za koje sam klubove u kakvim ulogama igrao. Kad smo Zoran Planinić i ja bili među deset najboljih playeva Europe, a to nisam ja izmislio nego su to konkretne brojke, mi smo govorili da nemamo playa. Kad je Damir Mulaomerović bio jedan od najboljih u Europi, mi smo govorili da nemamo playa. I ja bih se s tim trebao opterećivati? Mogu samo reći da nismo imali playa koji je dovoljno dobar da nas odvede do medalje. I to je činjenica. Ja nikad nisam bio taj, za razliku od Teodosića, Dragiča, Parkera ili Spanoulisa. Prihvaćam da nisam takva klasa, ali ne prihvaćam kad netko kaže 'Nemamo playa i točka'. Ako si peti playmaker u Europi, jesi li vrhunski? Jesi. Jesi li dovoljno dobar za medalju? Nisi! Ja sam bio dovoljno dobar da Hrvatsku odvedem do četvrtog, petog ili šestog mjesta. To u tom trenutku nije bilo dovoljno prihvatljivo i stvorila se slika da Hrvatska nema playmakera".

Nije bio dobar u naponu snage, a sad jest u veteranskim godinama

Iako je, kako sam kaže, odigrao neke odlične utakmice za reprezentaciju, odigrao je i loše zbog čega je vrlo često, ako ne i cijelu karijeru bio na metama brojnih kritika.

"Naravno da su me pogađale jer bi svakog pogađale, ali ja na njih ne mogu utjecati. Što da ja radim? Paradoksalno je da ljudi sad kad sam se vratio više od mene očekuju nego kad sam imao 27 godina i igrao u najboljim europskim klubovima. Meni je u Fenerbahčeu Jasikevičius bio back-up. To nisam ja izmislio, to je činjenica. Nikoga nije bilo briga kad sam bio MVP prvenstva i kad sam osvajao duple krune. Tad nismo imali playa, a sad ga najednom imamo kad imam 35 godina i igram u drugoj ligi. Jebiga, to je tako. Te stvari ne smiju na mene utjecati, jer ako podlegneš takvim razmišljanjima izgorio si sigurno", smatra Ukić.

Za reprezentaciju je nastupio 207 puta i igrao je na deset velikih turnira. Bio je dio reprezentacija koje su, prema mišljenju javnosti, razočarale na brojnim natjecanjima, ali ipak se odlučio vratiti. Bio je u reprezentaciji kad se pobjeđivalo 2013. i kad se senzacionalno izborio plasman u Rio, a sudjelovao je i u onim porazima od Češke i Rusije.

"Ne smijemo se opterećivati onime što je bilo. Uvukla se neka psihoza u reprezentaciju i na izborniku i meni je da mlađe igrače smirimo i da ih fokusiramo na ono što je dobro, a ne na ono što bi moglo biti loše. Ja iz reprezentacije nosim pomiješane emocije. I najbolje i najgore, ali ljudi, to je sport. Tonyju Parkeru trebalo je 12 godina da osvoji zlato s reprezentacijom. Postoje neke reprezentacije poput Španjolske, Litve ili Srbije koje je jako teško skinuti s trona. To su sustavi, veliki igrači. Igraš protiv Španjolske i s druge strane su ti Rubio, Llull, Rodriguez i Calderon. Igraš protiv Srbije, a tamo Teodosić, Marković i Jokić. I onda mi nemamo playa!? Nikad Hrvatska nije imala roster da na natjecanje ide kao jedna od tri ili pet najjačih reprezentacija. Mi to ne želimo prihvatiti i onda uđemo u raskorak sa željama i mogućnostima i budemo svi skupa frustrirani", smatra Roko.

Samo bez podcjenjivanja

Realno, Hrvatska je veliki favorit u ovim kvalifikacijama i teško bismo svi preživjeli još jedan neuspjeh i eventualni izostanak s Eurobasketa. Koliko god bili već naviknuti na razočaranja kad je košarka u pitanju, čini se da je iz kvalifikacijske skupine s Nizozemskom, Švedskom i Turskom, iz koje tri reprezentacije idu dalje, lakše proći nego ispasti.

"Ne, ne. Ja ću prvi reći da bi bio potpuni debakl da se ne plasiramo na Eurobasket. No ako se postavimo tako da je lakše proći nego ispasti, onda ćemo sigurno ispasti. Sigurno! Te reprezentacije su kvalitetne momčadi, vidjet ćete. Ne želim sad da ispadne da su čudo, ali sigurno nisu nikakva zafrkancija. Oni ne žive u košarkaškoj psihozi kao mi, igraju košarku iz gušta i ljubavi i nisu njome opterećeni. U takvim uvjetima njihova kvaliteta može ispasti veća nego što objektivno jest, a naša manja nego što jest i onda si u problemima. No ako u kvalifikacije uđemo normalno bez da ikoga podcjenjujemo, onda sigurno idemo na prvenstvo", kaže Ukić.

Hrvatsku nakon prvog ciklusa kvalifikacija za Eurobasket čekaju puno teže kvalifikacije, one za Olimpijske igre. Turnir se igra u njegovu Splitu, a šest momčadi je podijeljeno u dvije skupine. Hrvatska je u onoj s Brazilom i Tunisom i prve dvije momčadi idu u polufinale, gdje će igrati na Final Fouru s dvije najbolje reprezentacije iz skupine u kojoj su Njemačka, Rusija i Meksiko.

"Za sad smo fokusirani samo na europske kvalifikacije, ali vjerujem da možemo na Olimpijske igre. Ako smo mogli pobijediti na olimpijskim kvalifikacijama u Torinu prije četiri godine kad smo imali puno teže protivnike, ne vidim razloga zašto ne bismo i ove godine. Međutim, isto tako možemo izgubiti od Tunisa jer i oni imaju tri euroligaša. Prognoze su nezahvalne, sjetite se nogometa. Govorili smo da možemo biti prvaci svijeta i da možemo ispasti u skupini, a tu se opet vraćamo na one naše priče o tome gdje smo nekad bili. To stvarno više nema smisla. Nije problem živjeti u prošlosti, ako si realan u sadašnjosti. No ako ne pratiš uopće košarku, a 1984. godine si pogledao dvije utakmice, onda nisi realan i sve si promašio. Ako ćemo se time opterećivati i mi igrači, onda nam stvarno nema spasa", zaključio je hrvatski kapetan.