POTREBNO je puno ironije da bi se analizirala situacija u kojoj se Juventus trenutačno nalazi. Talijanski nogometni velikan bio je jedna od pokretačkih snaga europske Superlige, planirajući revoluciju protiv UEFA-e i njenog glavnog proizvoda, Lige prvaka, no sada mu ostaje borba čak i da se plasira u natjecanje od kojeg se pokušao odcijepiti, piše BBC.

Preostale su još dvije utakmice u Serie A, uključujući i onu protiv prvaka, milanskog Intera, u subotu. Juventus je peti na ligaškoj ljestvici i na rubu je da ostane bez natjecanja koje ostaje vrhunac europskog nogometa, onog koje mu je omogućilo da postane ono što je sada i bez kojeg ne bi mogao dovesti Cristiana Ronalda, koji godišnje zarađuje 31 milijun eura.

Liga prvaka već godinama je Juventusov san i od sezone 2012./2013. donijela mu je 790 milijuna eura. No odnos torinskog kluba s europskim nogometom brzo se pretvara u noćnu moru.

Od farse sa Suarezom do debakla sa Superligom

Kakva je ovo sezona bila za predsjednika kluba Andreu Agnellija! Pandemija sa svim svojim ekonomskim posljedicama, farsa oko pokušaja potpisivanja Luisa Suareza i njegovog navodnog znanja talijanskog jezika koje bi mu omogućilo da dobije državljanstvo, a zatim i teški promašaj sa Superligom, koji je ovog tjedna začinjen prijetnjom Serie A protjerivanjem Juventusa ako se službeno ne povuče iz Superlige.

Sve je ipak počelo bitno drukčije, barem iz sportske perspektive. Bianconeri su imali ambiciju osvojiti rekordni deseti Scudetto zaredom i pokazali čvrstu odlučnost da idu do kraja i u Europi. Tko bi ih trebao voditi? Agnelli je sam nominirao Andreu Pirla, svojevrsnog Pepa Guardiolu u crno-bijelim prugama. Teorija je bila da će Pirlo konačno dati Juventusu onaj internacionalni stil igre koji je u Torinu uvijek nedostajao. Očekivalo se također da će biti bolji diplomat od svog prethodnika Maurizija Sarrija, koji je stigao s istim ciljem, ali se s Ronaldom i nekim starijim igračima razišao i prije početka sezone.

Sarri je smijenjen zbog poraza u osmini finala Lige prvaka, kao i zbog problematičnog odnosa s igračima, novinarima i direktorima. Ipak je osvojio ligaški naslov. Pirlo to nije uspio, a u Ligi prvaka je ponovo ispao u osmini finala, ovaj put od autsajdera Porta. Kad je imenovan, njegovi su zagovornici razgovarali o tekućem nogometu, posjedu i napadačkoj igri. Nije imao iskustva na  trenerskoj klupi, ali očekivalo se da će toliko dobar igrač razumjeti kako treba voditi klub s klupe.

Juventus je sezonu započeo kao favorit, ali Pirlov nedostatak iskustva postajao je sve vidljiviji kako su prolazili tjedni, ostajući djelomično skriven Ronaldovim golovima i pobjedom u talijanskom superkupu protiv Napolija. Pirlo se nikad nije odlučio za jednu taktičku strategiju.

Što za Pirla predstavlja pojam tekućeg nogometa?

U kojoj formaciji Dejan Kuluševski bolje igra, u 4-3-3 ili 4-4-2? Je li Federico Chiesa opasniji na lijevom ili desnom krilu? Zašto je toliko često mijenjao strane? Tko bi trebao igrati u sredini? Je li to ono što se podrazumijeva pod tekućim nogometom?

Kuluševski je jedan iz skupine novih igrača koji su slabije igrali. Arthur je trebao zamijeniti Miralema Pjanića, koji je otišao u Barcelonu, ali nije uspio. Također je bio ozlijeđen, ali jednostavno nije bio toliko dobar. Weston McKennie, bivši veznjak Schalkea, pristojan je igrač, ali ne i onaj koji može podići momčad.

Juventus ima očit nedostatak kvalitete u veznom redu. Prošla su vremena Pirla, Artura Vidala i Paula Pogbe. Juventusovi obrambeni stupovi Giorgio Chiellini i Leonardo Bonucci više nisu u najboljim godinama, dok je dolazak Matthijsa de Ligta dobra, ali skupa investicija. I tako smo svjedočili kontinuiranoj promjeni ambicija. Želja za osvajanjem Lige prvaka je isparila; nada za deseti uzastopni naslov u Serie A nestala je kad je Inter pobijedio u prvih 11 utakmica u drugoj polovici sezone, a sada je i minimalni cilj plasmana u kvalifikacije za Ligu prvaka pod ozbiljnom sumnjom.

Inter mu neće pokazati milost

Inter je već siguran u plasman. Juventus zaostaje tri boda za Milanom i Atalantom te bod za Napolijem, a ima i lošije međusobne rezultate protiv svih spomenutih. Juventusova sudbina nije u njegovim rukama.

Bianconeri su u srijedu pobijedili Sassuolo u gostima, a zatim se u subotu suprotstavljaju Interu Antonija Contea. Znaju da od prvaka ne mogu očekivati ništa, zbog suparništva između klubova i nezgodnog odnosa samog Agnellija i bivšeg Juventusovog trenera.

Potrebno je svojevrsno čudo, s obzirom na to koliko loše Juventus igra. Nakon sretne pobjede u Udinama početkom svibnja, uopće nije bilo naznaka reakcije protiv Milana. Štoviše, Rossoneri su dominirali ključnom utakmicom i bili nagrađeni pobjedom 3:0 u Torinu. Ronaldo već tjednima djeluje frustrirano i poput stranog tijela u momčadi.

Što bi značilo propuštanje Lige prvaka i tko mora snositi odgovornost?

Propuštanje Lige prvaka donijelo bi Juventusu gubitak od oko 90 milijuna eura. Što bi to značilo povrh učinaka pandemije? Može li se zadržati luksuz poput Ronalda? Je li realno zamisliti da Ronaldo ne igra u Ligi prvaka i ne pokušava poboljšati svoje osobne rekorde? S druge strane, koji bi mu klub bio spreman isplatiti takvu plaću?

Ako Juventusova sezona završi sramotno, krivnju za to morat će snositi nekoliko ljudi. Ni pobjeda protiv Atalante u finalu kupa sljedećeg tjedna ne bi mogla ublažiti takav najgori scenarij.

Pirlo je iskoristio priliku koja mu je ponuđena, ali postoji granica krivnje koja mu se može pripisati - nije bio zadužen za transfere i nije kriv za starenje momčadi. Sportski direktor Fabio Paratici i Agnelli morat će se suočiti s kritikom u tom smislu.

"Radit ću svoj posao sve dok budem imao priliku", rekao je Pirlo u nedjelju.

Završit će sezonu, ali njegova je budućnost napisana. Samo je jedan realan kandidat za trenera Juventusa nakon dvije godine eksperimentiranja - Max Allegri, koji je torinskom klubu donio pet titula u Serie A i spreman je nastaviti posao koji je napustio 2019. godine, u klubu kojem je status ozbiljno narušen, zaključuje BBC.