RAY CLEMENCE, legendarni golman Liverpoola, Tottenhama i reprezentacije Engleske te jedan od najtrofejnijih nogometaša u povijesti, umro je u 72. godini.

Dva desetljeća osvajanja svih trofeja za koje se borio

U profesionalnoj golmanskoj karijeri, koja je trajala čak 21 godinu, Clemence je od 1967. do 1981 bio vratar Liverpoola, odakle je prešao u Tottenham u kojem je bio do umirovljenja 1988. Clemence je s klubovima osvojio sve. S Liverpoolom je uzeo pet engleskih i tri europska naslova, dva Kupa UEFA te po jedan FA Kup i Liga kup. Prelaskom u Tottenham nije prestao podizati pehare. Sa Spursima je osvojio FA Kup i Kup UEFA.

Simbol ere engleske vladavine europskim kupovima, ali i najgore generacije engleske reprezentacije

Za Englesku je branio 61 put. Međutim, vrhunac njegove karijere, ali i vladavine engleskih klubova europskim kupovima u vrijeme kada su za njih igrali samo Britanci, koincidirao je s najgorom erom nacionalne momčadi. Engleska se s Clemenceom na golu nije uspjela plasirati na SP 1974. i 1978. te na završnicu EP-a 1976. Uspio je izboriti Euro 1980. te SP dvije godine kasnije, ali bez uspjeha na tim natjecanjima. 

Engleska mu se klanjala i zvala ga je vitezom

Clemence je bio jedna od najomiljenijih i najpoštovanijih ličnosti engleskog nogometa. 1987. dobio je titulu viteza i orden Reda Britanskog carstva, jedno od najviših odličja svoje zemlje. Navijači oba velikana za koje je branio obožavali su ga. U službenom Liverpoolovom izboru 100 najdražih igrača navijači su ga postavili na 11. mjesto. Najviše je plasiran od svih golmana. BBC Merseyside izabrao ga je za golmana idealne momčadi 20. stoljeća. U izboru magazina Total Football proglašen je najboljim golmanom u povijesti.

Pobijedio je rak i vratio se u stožer reprezentacije

Od 1996. do 2007. bio je trener golmana reprezentacije Engleske kao asistent izbornicima Glennu Hoddleu, Kevinu Keeganu, Sven-Göranu Erikssonu i Steveu McClarenu. Na tu poziciju vratio ga je Roy Hodgson prije Eura 2012. Prije 15 godina, dok je bio u Erikssonovom stožeru, obolio je od raka prostate, ali je pobijedio tešku bolest i vratio se u reprezentaciju. Do smrti je bio supervizor svih mladih reprezentacija Engleske te stručni komentator na radiju i televiziji.