UTAH JAZZ nedavno je objavila da je Bojan Bogdanović dostupan za razmjenu. Ne zato što se želi riješiti hrvatskog reprezentativca, nego zato što je spremna žrtvovati njega ili Joea Inglesa, koji su vrlo sličan profil igrača, ako za nekog od njih može dobiti ozbiljno pojačanje ili više jeftinijih igrača koji bi se uklopili u momčad.

Utah je, naime, jako blizu granice "luxury taxa", a njeno bi prelaženje značilo da za svaki dolar viška koji potroši na plaće igrača mora platiti još dolar poreza na luksuz, a novac iz tog fonda raspodjeljuje se među klubovima koji ne troše puno. Prioritet Jazza je produljenje ugovora s razigravačem Mikeom Conleyjem, ali time bi prešao granicu "luxury taxa".

Uštedjeli 20 milijuna dolara

Zbog toga je jučer Utah napravila prvi trejd pred novu sezonu, za koju je tržište neformalno otvoreno od drafta održanog u četvrtak.

Najbolja momčad regularnog dijela prošle NBA sezone poslala je rezervnog centra Derricka Favorsa u Oklahoma City Thunder kako bi se riješila njegova ugovora i smanjila troškove. To ju je koštalo jednog od budućih pickova prve runde drafta, koji je poslala Thunderu kao kompenzaciju za preuzimanje ugovora. Jazzeri su od Thundera dobili budući izbor druge runde.

Favors je prošle sezone u 68 utakmica imao prosjeke od 5.4 koša i 5.5 skokova, a u preostale dvije godine ugovora zaradit će oko 20 milijuna dolara.

Što ovaj trejd znači za Jazz, a što za Bogdanovića?

Ovim se potezom Utah spustila na 13 milijuna dolara ispod granice "luxury taxa" i omogućila si veću fleksibilnost ovog ljeta, ali i dalje nedovoljno da bez probijanja granice produlji s Conleyem, za kojeg se očekuje da će tražiti 20-ak milijuna godišnje.

U prijevodu, Bojan Bogdanović još nije siguran. Međutim, dobra vijest za njega je da takav profil igrača s njegovom ugovornom situacijom ponajprije može privući druge kandidate za naslov prvaka, a s obzirom na "trade kicker" iz ugovora, u novom bi klubu zarađivao 15 posto više.

Bojanu je ostalo još pola četverogodišnjeg ugovora, a u iduće dvije sezone bi u Jazzu zaradio 37.845.000 dolara. Završi li u drugom klubu, ta svota će narasti na 43.521.750 dolara prije oporezivanja.

Zašto je Oklahoma pristala na razmjenu?

Oklahoma je spremno prihvatila Favorsov ugovor jer je tako nastavila sakupljati pickove budućih draftova i pružati utočište igračima koje njihov klub više ne želi, dati im priliku da se razigraju, podignuti im vrijednost i onda za njih dobiti nove izbore na draftu. To je, primjerice, učinila s Chrisom Paulom, a onda i Alom Horfordom. Momčad im je sastavljena od mladih igrača i nekolicine takvih veterana koji popunjavaju minimalni budžet za plaće, a u idućih šest godina imat će čak 16 pickova prve runde drafta.