TISUĆE građana Skoplja dočekale su igrače Vardara koji su prije mjesec dana drugi put u tri godine postali prvaci Europe. Ponos Makedonije bio je u raspadu, igrači mjesecima nisu primili plaće, ruski gazda je otišao, a skupa s njim i nekoliko stožernih igrača. Oni koji su ostali dobili su papire i već su pronašli destinacije gdje će igrati sljedeće sezone. Nitko nije očekivao da Vardar može uopće izboriti F4, a kamoli da može doći do naslova. Ipak, čudo se dogodilo.

U spektakularnom polufinalu Vardar je 15 minuta prije kraja gubio od moćne Barcelone sedam razlike, ali uspio je napraviti preokret i izborio je finale protiv mađarskog Veszprema. Makedonci predvođeni Igorom Karačićem bili su u zanosu, letjeli su parketom, znali su da im nitko više ne može ništa i Mađari su u finalu bili samo statisti. Makedonija je slavila svoje heroje.

Nakon što su se igrači i navijači Vardara otrijeznili od slavlja, postavilo se pitanje što i kako dalje. Mnogi su bili spremni reći da je trijumf Vardara bio samo labuđi pjev jedne sjajne generacije koja će se rasuti po bogatim europskim klubovima.

Međutim, makedonski i europski prvak neće se igrački raspasti, kako se vjerovalo, zbog odlaska ruskog biznismena Sergeja Samsonenka. Bila bi to sportska tragedija.

Premda su otišli stožerni igrači kao što su Igor Karačić, Brazilac Moares i vratar Milosavljev, i dalje će u Skoplju igrati itekako respektabilna momčad. Ostali su, između ostalih, Čupić, Šiškarjev, Dibirov, Stoilov, Skube, Gorbok, Dissinger, a stigli Pavel Atman, vratar Arturs, pivot Gorpišin, krilo Dimitrioski te, posljednji, sjajni brazilski ljevak Toledo.

Vardar opet ima moćnu momčad, možda čak dovoljno jaku za napad na još jednu titulu prvaka Europe. Kad su oni u pitanju, sve je moguće.