Prije tri tjedna Klasnić je bio u njemačkom Essenu, na izletu sa svojom kćeri Fabiane Collien, a onda mu je stigao poziv koji je dugo čekao. Zvali su ga iz zagrebačke bolnice ''Merkur'' kako bi mu obznanili sretnu vijest.

 

''Gospodine Klasnić, imamo dobre vijesti  trebali biste u što kraćem roku biti u Zagrebu'', Ivan je nakon tih riječi rezervirao kartu iz Düsseldorfa. Iste večeri nakon dolaska u Hrvatsku Klasniću je transplantiran bubreg. Operacija je na svu sreću uspjela, a Ivan se nakon operacije dobro oporavlja.

 

"Za sada je, hvala dragom Bogu, sve u najboljem redu. Još me malo zateže rana, ali novi bubreg dobro funkcionira. Jedino u ovoj prvoj fazi moram paziti da ne pokupim nekakav virus, izbjegavam kontakt s ljudima i mjesta na kojima se okuplja puno ljudi, nosim preko nosa i usta zaštitnu masku da svedem mogućnost zaraze na najmanju moguću mjeru", rekao je za Novi list bivši napadač hrvatske nogometne reprezentacije.

Ivanu je ovo treća transplantacija. Prva transplantacija nije bila uspješna. Bubreg koji je dobio od majke Šime, tijelo je odbacilo. Nakon druge transplantacije prošlo je sve u najboljem redu. Bubreg koji mu je donirao otac Ivan tijelo je prihvatilo. Klasnić je nakon operacije igrao nogomet na najvećoj razini i živio posve normalan život, ali nakon devet godina i on je otkazao poslušnost. Treća transplantacija bila je nužna, ali ovoga puta donor nije mogao biti netko iz obitelji, zbog stvorenih antitijela. Naime, liječnici su izračunali da Ivan ima samo trideset posto izgleda da tijelo prihvati novi bubreg.

"Je li me bilo strah hoće li uspjeti ova posljednja transplantacija? Sve se odvilo takvom brzinom da nisam, praktično, ni stigao razmišljati. Kada su mi javili da moram što prije u Zagreb i da postoji velika vjerojatnost da ću dobiti novi bubreg, činilo mi se kao da gledam neki film. Da, ispalo je da sam ja glavni glumac u tom filmu. Ne, nisam nikome rekao. Čak ni roditeljima. Tati mi je toga dana bio rođendan, nazvao sam ga i čestitao mu, prekinuo poziv i krenuo prema Zagrebu. Nisam želio opterećivati njega i mamu, ionako su dosta zbog mene propatili... Javio im je brat Josip kada je sve već završilo. Mislio sam samo pozitivno, oduvijek sam takav", govori Ivan Klasnić i nastavlja:

"Joooj, kakvo je ovo olakšanje, taj osjećaj kada možeš popiti tekućine koliko hoćeš, a ne da je mjerim mililitrima. Koliko sam smio popiti? Nekoliko decilitara, morao sam jako paziti, tijelo je zadržavalo tekućinu... Kakav je sada osjećaj? A kakav bi bio? Fenomenalan! Imam četiri bubrega! Osjećam se kao Superman, ha, ha, ha... Ona moja dva su prestala raditi, ali još uvijek su na istom mjestu. Transplantirani bubrezi su s prednje strane. Nosim štitnik da ih ne bih ozlijedio."