U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. 

AKO STE odrastali devedesetih godina prošlog stoljeća i voljeli košarku, velika je vjerojatnost da ste na zidu sobe imali poster Michaela Jordana. Ako ih je bilo još, uglavnom su mu društvo pravili Shaquille O'Neal ili Penny Hardaway, možda Charles Barkley, a gotovo sigurno Shawn Kemp. A ispod Kempa na slici redovito je bio neki nesretnik koji mu se odvažio stati na put i spriječiti ga da zakuca.

Iako nije ostao upamćen kao svevremenski velikan, Kemp je bio jedna od istinskih superzvijezda tog razdoblja, suludo atletični krilni centar čija su divljačka zakucavanja kod gledatelja doslovno izazivala fizičke reakcije poput nakostriješenih dlaka, ubrzanog pulsa, zaustavljanja daha ili krikova oduševljenja.

S godinu dana starijim Garyjem Paytonom, Kemp je činio najuzbudljiviji tandem ondašnje košarke. John Stockton i Karl Malone bili su učinkovitiji i dugovječniji, ali zbog ove su dvojice mnogim ljubiteljima košarke Seattle SuperSonicsi bili najdraža NBA momčad nakon one za koju inače navijaju.

Sonicsi već 17 godina ne stanuju u Seattleu, otkako su novi vlasnici preselili franšizu u Oklahoma City i preimenovali je u Thunder. Dok nestrpljivo čekaju novu ekspanziju NBA lige i povratak košarke u Kišoviti grad, njegovi stanovnici, unatoč jedinom naslovu prvaka 1979. godine, s najvećim osmijehom pamte ovu generaciju, koja je vrhunac doživjela 1996. godine ulaskom u finale.

Tamo su im se, kao i svima ostalima 1990-ih, na putu ispriječili Michael Jordan i Chicago Bullsi, i to baš u onoj najdominantnijoj sezoni u kojoj su ostvarili 72 pobjede uz samo 10 poraza, rekord koji će dvadeset godina kasnije srušiti Golden State Warriorsi, ali ne i okruniti ga naslovom prvaka.

U tom su finalu Bullsi slavili 4:2, ali Kemp je igrao tako dobro da je dobio tri od 11 glasova za MVP-ja finala, najviše za igrača iz poražene momčadi još otkako je Jerry West 1969. osvojio inauguralnu nagradu, iako su njegovi LA Lakersi izgubili od Bostona.

No, slava mu je tog ljeta udarila u glavu te je, nezadovoljan što su neki suigrači plaćeniji od njega, godinu dana kasnije isforsirao odlazak. Karijera mu je naglo krenula nizbrdo 1999. kad se nakon stanke zbog kolektivnog štrajka na pripremama pojavio s 30 kila viška, a problemi s drogom, uhićenja i neobjašnjivo propušteni sastanci definitivno su je okončali.

Koliko je dobar bio Shawn Kemp?

Kemp je 1989. postao prvi igrač nakon 14 godina koji je izabran na NBA draftu iz srednje škole, odnosno bez sveučilišnog obrazovanja i, što je puno važnije, iskustva igranja na toj razini. Kasnije su njegov put slijedili Kevin Garnett, Kobe Bryant, Tracy McGrady i, naravno, LeBron James.

Iako je s 19 godina u prvoj sezoni bio najmlađi igrač lige, brzo se izborio za minute, u četvrtoj sezoni zavrijedio je prvi od šest uzastopnih nastupa na All-Star utakmici, a godinu kasnije prvi od tri uzastopna izbora u drugu najbolju petorku lige. Te je 1994. osvojio zlato s Dream Teamom II na Svjetskom prvenstvu u Kanadi, na kojem je izabran u idealnu petorku natjecanja. 

Prvih osam od ukupno 14 NBA sezona proveo je u Seattleu, a prosjeke karijere od 14.6 poena i 8.4 skoka značajno su mu pokvarile prva i posljednje tri sezone, ali u najboljim danima postizao je preko 20 poena, a redovito je sakupljao i dvoznamenkasti broj skokova te igrao vrhunsku obranu. Sve to u eri kad se igralo puno sporije nego danas, u kojoj su takve brojke imale puno veću vrijednost.

Bio je jedan od prvih igrača koji je izvan terena zarađivao više nego od skromnog prvog ugovora, zeleni dresovi Sonica s brojem 40 i Kempovim prezimenom bili su među najprodavanijima na svijetu, a njegovi su letovi i krvoločni napadi na koš i njegove čuvare bili utjelovljenje onoga što je Slavko Cvitković nazvao "radošću loptanja pod obručima".

Zakucao je tako snažno da je željezna mrežica zasula teren iskrama

Shawn Kemp rođen je 1969. u gradiću Elkhart na samom sjeveru Indiane, blizu granice s državom Michigan i istoimenog jezera. Roditelji su mu se razveli dok je išao u vrtić te je odrastao s majkom Barbarom i starijom sestrom Lisom, talentiranom košarkašicom u srednjoj školi, kojoj su se na putu ozbiljne karijere ispriječila ravna stopala.

"Nikad nisam djecu gurala prema sportu, a kunem se da njihov košarkaški talent nije došao s moje strane obitelji", rekla je jednom mama Barbara. I dok je Lisa Shawna usmjerila prema košarci, na sport ga je navukao rođak i najbolji prijatelj. 

Kerry Ellison bio je pet godina stariji od Kempa, obožavao je košarku, ali sa samo 173 cm nije imao nikakvu budućnost u njoj, čak ni na uličnim terenima u Elkhartu. Shawn je u dvije godine narastao od visine sličnoj Ellisonovoj čak 33 centimetra i trebalo mu je vremena da pohvata koordinaciju.

"Bio sam premalen da bih pobijedio ikog drugog, a Shawna sam pobjeđivao svakog dana i tako sam se dobro osjećao", priznao je Ellison, koji je malom rođaku bio svojevrsni mentor na terenu i izvan njega te njegove nadolazeće uspjehe proživljavao kao svoje.

A kad je tijelo uhvatilo korak s novom visinom, nastalo je čudovište nevjerojatne kombinacije brzine, snage i eksplozivnosti, kakvo se vrlo rijetko viđa na košarkaškim parketima, možda svakih petnaestak, dvadeset godina.

"Na terenu je djelovao kao Zion Williamson, samo mršav", rekao je prije nekoliko godina Rex Chapman, Kempov nesuđeni suigrač na sveučilištu Kentucky, uspoređujući ga s tada najsvježijim atletskim čudom prirode. "Dok se nije pojavio LeBron James, ne sjećam se da je itko tako mlad došao u NBA tako fizički i atletski spreman", rekao je Kenny Walker, bivša NBA legenda također poznata po spektakularnim zakucavanjima.

Ellison je bio jedan od sretnika koji je svjedočio trenutku koji je dao naslutiti nadljudske sposobnosti kojima će Kemp fascinirati svijet u devedesetima. Dogodilo se to baš na uličnom igralištu u Elkhartu kad je Kemp trčao u kontranapad, a suigrač mu je iz kuta bacio loptu iznad visine table. Kemp je u punom trku skočio, uhvatio loptu lijevom rukom, okrenuo se 180 stupnjeva u zraku i zakucao iza leđa tako snažno da su lanci mrežice zasuli teren iskrama.

Možda je to samo legenda jer, naravno, taj čaroban trenutak nije zabilježen kamerama, ali novinaru Seattle Timesa potvrdili su je i drugi igrači koji su se tog dana zatekli na ili u blizini uličnog igrališta u Elkhartu. Ellison se prisjetio kako mu je nakon toga, ali i svakog drugog dana na igralištu, vidao rane na rukama koje mu je ostavljala čelična mrežica uslijed žestine njegovih napada na obruč.

Jedan od dvoje crne djece u školi. Protivnički navijači gađali su ga korama banane

Naravno, Kemp nije zakucavao samo na uličnim terenima. U njegove četiri godine u srednjoj školi Concord momčad je pobijedila na 82% utakmica, a u posljednjoj sezoni jedini je poraz doživjela u finalu državnog prvenstva. 

Shawn je potpuno dominirao nad nedoraslim suparnicima, u cijeloj Indiani nije bilo centra koji bi mu i približno mogao parirati. S vremenom se počeo i preseravati te provocirati protivnike i njihove navijače svakakvim proslavama, koje su mu donijele reputaciju bahatog i arogantnog tipa. Kad se uzme u obzir i rasni aspekt, ne čudi što je, osim obožavatelja, stekao i puno hejtera.

Kao i u većini država američkog Srednjeg Zapada, u Indiani su ljudi tamnije boje kože poprilična rijetkost, u to su vrijeme bijelci činili više od 90 posto populacije, a crnci niti osam posto. Shawn je doslovno bio jedan od dvoje crne djece u svojoj generaciji u školi.

Rasizam je bio svakodnevna pojava u njegovu životu, ali nikad ga nije tako osjetio kao kad je zabio u zadnjoj sekundi za pobjedu nad gradskim rivalom Elkhart Centralom na državnom završnom turniru. Dok je slavio sa suigračima, s tribina su ga zasuli korama banane.

Ljudi iz njegova života tvrdili su da Kemp nije ni približno takav tip kakav djeluje na terenu, da su te arogantne proslave nastale iz čiste dosade koju mu je stvarala dominacija nad protivnicima. Dok je većina klinaca u Indiani morala raditi na fundamentalnim vještinama, Kemp je na terenu izgledao poput životinje kojoj je jedini cilj rastrgati obruč.

Ali, nije stao na tome, nije dopustio da mu fizikalije ostanu jedino oružje. Počeo je raditi na driblingu, šutu izvana i dodavanjima te postao puno kompletniji igrač. Nakon četiri godine srednje škole, već je mogao u NBA, iako se takav slučaj nije dogodio već 13 godina.

"Ljudi idu na koledž kako bi dobili diplomu i ušli u svoju profesiju. Shawnova profesija je uvijek trebala biti košarka. Što će mu onda diploma?" govorio je Kempov srednjoškolski trener Jim Hahn. "Jedini razlog zašto smo se odlučili protiv toga bio je to što je prije njega to učinilo tako malo igrača."

Indiana mu nije oprostila što je odabrao rivalsko sveučilište

Indiana je jedna od košarkom najzaluđenijih država SAD-a. Ne samo profesionalnom, u kojoj ih u NBA-u predstavljaju Pacersi, nego i sveučilišnom, pa i srednjoškolskom. Zapravo, posebno srednjoškolskom. Nagrada Mr. Basketball koja se dodjeljuje najboljem srednjoškolskom košarkašu u Indiani ima veću težinu nego u bilo kojoj drugoj državi.

Kemp je jako želio tu nagradu za oproštaj od Concorda, ali nije ju dobio. Neki kažu da je razlog pad prosjeka koševa s 27 na 22, iako je momčad na njegovoj zadnjoj godini bila već dovoljno talentirana da nije trebala toliki učinak jednog igrača. Drugi kažu da se razlog krije u njegovoj nekonvencionalnosti. Ne samo zato što se usudio biti drukčiji kao igrač, nego i jer je učinio nezamislivo.

Baš zbog te ponosne košarkaške tradicije u Indiani, od najboljih srednjoškolskih igrača očekuje se da karijeru nastave na nekom od vrlo uglednih tamošnjih koledža, ali Kemp je odbio Sveučilište Indiana, Purdue i Notre Dame te se obećao Kentuckyju, koledžu iz istoimene susjedne države i najvećem rivalu ekipa iz Indiane.

"Bio sam tako uzbuđen što ćemo igrati zajedno", prisjetio se Rex Chapman, ondašnja najveća zvijezda Wildcatsa. "Nikad nisam vidio ništa poput njega. Imao je 208 cm, a bio skočan poput beka. Mogao je uhvatiti skok, driblati preko cijelog terena, bio je dugačak, atletičan, agresivan i neustrašiv. I divlji. Na terenu i izvan njega."

Pao je na ispitu i nije smio igrati, ali svima je pokazao koliko je moćan

Međutim, ispriječio se problem. Kempu je u srednjoj školi košarka bila sve, a učenje je zanemarivao te na SAT-u, testu koji američka djeca dobiju prije upisa na sveučilište, nije dobio 700 bodova potrebnih za sudjelovanje u sportskim programima. U prijevodu, na prvoj godini koledža nije smio igrati košarku.

Unatoč tome, odlučio je ostati, trenirati i pripremati se za drugu godinu. Već tijekom ljeta sudjelovao je na neobaveznim utakmicama na kampusu, na koje su dolazili i bivši igrači Kentuckyja, poput NBA zvijezde Kennyja Walkera, jednog od najimpozantnijih zakucavača svoje ere. Skywalker, kako su ga zvali, tog je dana na bolan način shvatio da ima i boljih od njega.

"Shawn je zakucao preko njega, pogledao ga i rekao mu 'evo ti govana' ili nešto gore. Svi su bili u šoku, što je to rekao Kennyju? Ali nije to bilo ništa zlobno, samo ga je ponijela kompetitivnost. Takav je bio, pokušavao je uništiti svakoga", prisjetio se ondašnji Kentuckyjev igrač Sean Sutton za The Athletic. 

Ni Walker mu nije zamjerio, pogotovo kad je shvatio da isto radi i svima drugima. Ali ništa nije naučio iz tog iskustva jer je nekoliko godina kasnije u NBA ligi Kemp upravo preko njega izveo jedno od svojih najluđih zakucavanja u karijeri. "Pitao sam se zašto sam skočio... Osim Michaela Jordana, nitko nije tako zakucao preko mene", rekao je Walker.

Svi na Kentuckyju bili su uzbuđeni godinu dana unaprijed u iščekivanju Kempova debija za Wildcatse, ali nikad ga nisu dočekali. Nakon samo nekoliko mjeseci njihova buduća zvijezda napustila je kampus nakon incidenta u kojem je brzo zbrajanje dva i dva donijelo drukčiji ishod od četiri.

Slučaj ukradenih ogrlica

U listopadu 1988. Sean Sutton, inače i sin glavnog Kentuckyjevog trenera Eddieja, prijavio je policiji nestanak dviju zlatnih ogrlica iz svoje sobe na kampusu. Policija je upozorila sve gradske zalagaonice da budu na oprezu, a iz jedne je uskoro dojavljeno da je Shawn Kemp prodao dvije zlatne ogrlice za 700 dolara.

Suttonovi nisu podignuli tužbu jer nisu mogli sa stopostotnom sigurnošću reći jesu li u pitanju iste ogrlice, ali o incidentu se brzo pročulo i Kemp je došao na loš glas, iako svi koji su ga poznavali tvrde da Shawn to nikad ne bi učinio. Čak je i Sutton kasnije priznao da bi mu bilo draže da nikad nije nazvao policiju.

"Nije to bilo vrijedno, s obzirom na to kako mu je utjecalo na život i kakav mu je negativan publicitet donijelo. Mislim da je osoba koja je zapravo ukrala nakit bila neiskrena prema Shawnu i nagovorila ga da proda ogrlice u njegovo ime. Poznavajući Shawna, ne vjerujem da bi to napravio", rekao je Sutton za The Athletic.

No, Kemp se nije mogao nositi s novonastalom situacijom te se za nekoliko dana spakirao i napustio koledž. "Svima nam je bilo teško jer smo ga voljeli, bio je odličan, zabavan tip koji je uvijek bio nasmiješen i nasmijavao sve oko sebe. Bio bi izvrstan suigrač, ali sve se odvilo tako brzo da se nismo stigli ni oprostiti", rekao je Kentuckyjev igrač Reggie Hanson.

Shawn nikad nije otkrio zašto je prihvatio krivnju. Njegova majka kasnije je rekla da jednostavno nije želio izdati čovjeka koji ga je uvalio u probleme i povući ga za sobom.

Ostatak sezone Kemp je proveo na malom javnom koledžu Trinity Valley u Teksasu, gdje također nije igrao, ali je imao vremena odmaknuti se od košarke koja mu je obilježila posljednje godine i razmisliti o životu, procesirao sve što mu se dogodilo u protekle dvije godine i shvatio da ne može vjerovati svakome. Naposljetku je odlučio potpuno preskočiti sveučilišni dio košarkaškoga puta i prijaviti se na NBA draft.

"Ne zna ni čitati ni pisati"

Krađa koju nije počinio natjerala ga je da uđe u povijest i napravi još jedan krajnje nekonvencionalan potez u Kempovu životu. Od 1971., kad je NBA dopustila izlazak na draft igračima prije završavanja koledža, do 1989., godine u kojoj se Kemp prijavio, ukupno je 161 igrač izašao na draft bez sveučilišne diplome. Od njih je 41 to učinio nakon druge godine ili ranije. 

Samo su osmorica ostvarila značajne karijere. Među njima su legende Magic Johnson i Isiah Thomas te dvojica koja su potpuno preskočila koledž - Darryl Dawkins i Bill Willoughby. Legendarni Moses Malone isto je napravio ušavši u konkurentsku ABA ligu godinu prije spajanja s NBA-om. Nakon 1975., nitko nije došao u NBA a da je posljednju utakmicu odigrao u srednjoj školi. Do Kempa.

Kako se približavao draft, širile su se sve zlobnije glasine o Shawnu i situacijama koje su ga pratile. U prvi plan je izlazio incident s ogrlicama, njegov rezultat na SAT-u, pričalo se da je toliko glup da u srednjoj školi nije znao ni čitati ni pisati.

"Čuo sam razne glasine o Kempu, ali mnoge su dolazile iz drugih NBA klubova koji su Shawna željeli za sebe i pokušavali se pobrinuti da ga nitko drugi ne uzme", otkrio je Bernie Bickerstaff, ondašnji trener Seattle SuperSonicsa, koji su posebno zagrizli za suludo atletičnoga klinca bez ikakvog iskustva u iole ozbiljnoj košarci.

"Bio je fizički najnadareniji centar kojeg sam ikad vidio da dolazi na koledž", rekao je Jimmy Dykes, pomoćni trener na Kentuckyju, kojeg su Sonicsi nazvali kako bi se raspitali o Kempu i uvjerili se da je on njihov čovjek. "Prekinuo sam ih upo rečenice i rekao: 'Draftirajte Shawna Kempa.'"

I zaista, Sonicsi su ga zakaparili kao 17. izbor drafta i pretvorili ga u tek petog igrača koji je u NBA stigao iz srednje škole, makar s godinom odmaka od nje. Ta godina je, doduše, ostavila traga na Kempovoj igri, posebno šutu, ali s 19 godina bio je najmlađi igrač u ligi i od njega se nije očekivao gotovo nikakav doprinos u prvoj sezoni, samo rad i napredak. Posebno jer trener Bickerstaff nije imao običaj davati priliku rookiejima.

No, stariji suigrači nisu mu dopustili da ostane samo stroj za zakucavanja jer su u njemu prepoznali talent s kojim, razvije li se kako treba, mogu doći na sam vrh. Pazili su na njega da ne izlazi svake večeri i da radi na drugim vještinama, a Kemp je sve upijao i napredovao. Nakon svega što mu se dogodilo, bio je puno zreliji od vršnjaka, a tako je i izgledao, ne samo zbog fizičke nadmoći, nego i bora i podočnjaka koje su mu rano počele dominirati licem.

"Shawn Kemp u dvije je godine narastao više od 30 centimetara, a u sljedeće tri, do kraja rookie sezone, ostario je 10 godina", napisao je Glenn Nelson za Seattle Times u velikoj priči o Kempu 1991., tijekom njegove druge NBA sezone.

Bird ga je školovao, Laimbeer poslao u bolnicu

Čak i kod strogog i nepovjerljivog Bickerstaffa, mladi se Kemp vrlo brzo izborio za mjesto u momčadi. Iako je u prosjeku igrao manje od 15 minuta, nastupio je u 81 od 82 utakmice i postizao 6.5 poena, 4.3 skoka i 0.9 blokada, što su zapravo bile impresivne brojke u tako ograničenoj ulozi.

U tih 15-ak minuta po utakmici Kemp je redovito ostavljao dojam i vrlo brzo si stvorio ime zahvaljujući neustrašivim letovima i pokušajima da zakuca preko svakoga tko mu se nađe na putu. Jednom je to napravio zloglasnom Billu Laimbeeru, najnasilnijem Bad Boyu iz Detroit Pistonsa, koji su te sezone branili svoj prvi naslov prvaka.

"Nakon što sam zakucao preko njega, Detroit je pozvao time-out. Na putu prema klupi vidio sam kako me Laimbeer gleda i upire prstom u mene. Što ima upirati prstom? Pa upravo sam zakucao preko njega! Pokazao sam i ja prstom na njega. 

Ali Bad Boysi nisu bez razloga nosili taj nadimak, bili su opaki tipovi koji su te željeli ozlijediti, a ja nikad nisam igrao protiv takvih. Nakon time-outa, uhvatili smo skok, a netko mi je na drugoj strani dodao loptu u reketu. Laimbeer je bio iza mene. Ne znam što se potom dogodilo, ali probudio sam se u bolnici", prisjetio se Kemp u svojoj ispovijesti za The Players' Tribune 2018. godine.

Bilo je još trenutaka "dobrodošlice u ligu", a Kemp posebno pamti onaj koji mu je priredio njegov "zemljak" iz Indiane Larry Bird. Narativ je te sezone bio da su Bird, Kevin McHale i Robert Parish ostarjeli i da Boston Celticsi više nisu jaki kao tijekom ostatka desetljeća u kojem su osvojili tri naslova prvaka.

Na dan utakmice u Bostonu Xavier McDaniel osjetio je bolove u koljenu i nije mogao igrati, pa je mladi Kemp dobio veću minutažu i nezahvalan zadatak čuvanja Larryja Legende.

"Prije utakmice gledao sam se u ogledalo i nabrijavao se kako ću ga spustiti na zemlju. Ali, tog je jutra u USA Todayu izašao članak u kojem je pisalo da je Larry gotov, tako da je bio posebno motiviran. Prije utakmice samo je zatresao glavom i rekao mi: 'Čovječe, bit će ovo sjebana večer za tebe'", prisjetio se Kemp u podcastu All The Smoke.

Bird je završio s 40 poena, 11 skokova i 10 asistencija, a dok ga je Kemp čuvao, najavio bi mu na koji način će mu zabiti koš.

"Rekao mi je: 'Sljedeći put ću ti zabiti od ploče s lijeve strane. Napravit ću fintu, a tvoja glupa guzica će pasti na nju.' Odgovorio sam mu da ću mu biti tako blizu kad bude šutirao da ću mu iščupati ruku. I što je on napravio? Finta, šut, koš od ploče."

Ipak, ostavio je dobar dojam na Birda, koji mu je poslije utakmice poslao poruku na papiru, na kojoj je, prema Kempovim riječima, pisalo nešto u stilu: "Nitko nije igrao tako čvrstu obranu na meni, cijenim to. Dođi kod mene pa ćemo zajedno trenirati." A kad je stekao poštovanje od Larryja Legende, bilo je jasno da će se mladi Shawn sasvim dobro snaći među profesionalcima.

Partnerstvo (Kišnog) Vladara i Rukavice

Sonicsi su ga smatrali svojom zvijezdom budućnosti i već tijekom sezone se konzultirali s njim koga će izabrati na predstojećem draftu. Upozorili su ga da navečer pogleda utakmicu Oregon Statea jer će mu njihova zvijezda možda postati suigrač. Gary Payton bio je poznat po svojoj neumornoj obrani, a na toj je utakmici usput zabio 58 poena. No, Kempu je za oko zapelo nešto drugo.

"Nije prestajao lajati! Pričao je od podbacivanja do posljednje sirene, svađao se sa svima, s igračima, sucima, protivničkim navijačima, čak i trenerom. Sjećam se da sam primaknuo stolicu bliže televizoru kako bih pokušao razabrati što je taj klinac govorio protivničkom treneru. Oduševio me. Svima je imao nešto za reći.

Kad je utakmica završila, nazvao sam upravu i rekao im: 'Ako dovedete ovakvog tipa, nikad me ni za što nećete morati motivirati.' Rekao sam da ga moraju dovesti, da ćemo zajedno rasturati", napisao je Kemp za The Players' Tribune.

Sonicsi su se složili i draftirali Paytona, a njih su dvojica zajedno zaista postali jedan od najboljih i najfascinantnijih tandema lige te u idućih sedam godina redovito vodili momčad u doigravanje, jednom sve do velikog finala, a vjerojatno bi i postali prvaci da na drugoj strani nisu bili nepobjedivi Jordanovi Bullsi.

Možda bi i imali šanse da Payton nije bio jedan od igrača protiv kojih je Jordan bio posebno motiviran, baš zbog njegove lajavosti i beskompromisnosti. Od prvog dana. Odnosno, od pripremne utakmice uoči Paytonove prve sezone, u kojoj su Sonicsi igrali baš s Bullsima, a njihov rookie je igrao jezikom koliko i rukama, provocirao Gospodina Zraka i zabio 20 mu poena. 

No, nije shvaćao da Jordana nije briga za predsezonske utakmice, a već prvi dan nove sezone Sonicsima je donio novi okršaj s Bullsima. Jordan je ovaj put osramotio nadobudnoga klinca, ostavio ga bez poena i zabio mu 35. Ali Kempa i suigrače nije bilo briga, oni su i poticali Paytona da bude svoj jer je tako i njima davao energiju i borbeni žar po kojem je ta generacija Sonicsa bila poznata.

Payton je zbog svojih obrambenih sposobnosti i sklonosti krađama lopte dobio nadimak The Glove, odnosno Rukavica, a Kemp je postao Reign Man - u slobodnom prijevodu Vladar, iako se kod nas pogrešno prevodio kao Kišni čovjek jer se uistinu radi o referenci na "kišu" (rain), uobičajenu nepogodu za klimu pacifičkih područja američkog sjeverozapada. 

Zajedno su tvorili tandem Sonic Boom, zvuk koji prati probijanje zvučnog zida, a ni buka koju su stvarali navijači nakon njihovih kombinacija nije bila znatno tiša. Payton je imao fantastičan pregled igre i osjećaj za dodavanja, a Kemp je svojim letačkim sposobnostima pokrivao ogromno područje na kojem je mogao uhvatiti loptu i razvaliti obruč.

Bili su jako bliski i izvan terena, a imali su i zajedničke sklonosti u nevjeri prema svojim djevojkama. Kemp je napravio barem sedmero djece sa šest različitih žena, a Payton je uspio dobiti dva sina u razmaku od pet mjeseci. Oba su dobila ime Gary, a jedan od njih danas igra za Golden State Warriorse.

Najluđe zakucavanje karijere

Iako je s vremenom postao kompletan igrač, Kemp je u prvim godinama ipak bio najpoznatiji po zakucavanjima. Sudjelovao je i na natjecanjima na All-Staru, ali iz dva pokušaja nije uspio pobijediti, izgubivši u finalu 1991. od Deeja Browna i njegovog zakucavanja s rukom preko očiju.

Te su sezone Sonicsi trejdali veterane Xaviera McDaniela i Dalea Ellisa te odlučili graditi momčad oko dviju mladih zvijezda, ali i takvi su ušli u doigravanje i ispali u prvom krugu. Tijekom iduće sezone momčad je preuzeo trener George Karl i posložio kockice, pokrenuo pobjednički niz i uveo ih u play-off s većim ambicijama, a Kemp i Payton željeli su se na velikoj sceni predstaviti svijetu.

Protivnik su im bili Golden State Warriorsi, koji su te godine ostali bez Mitcha Richmonda, ali tu je i dalje bio ostatak slavnog trojca Run TMC - Tim Hardaway i Chris Mullin. Bio je tamo i Alton Lister, malo poznati pričuvni krilni centar, bivši igrač Sonicsa kojeg je upravo Kemp zamijenio u rotaciji.

Kemp je dominirao u prvoj utakmici, a u drugoj su Warriorsi odlučili na njega poslati malo korištenog Listera, koji ga je izvrsno čuvao, uvukao mu se pod kožu i čak ga isprovocirao na tučnjavu. Golden State je izjednačio, ali i samo zapalio vatru u Kempu, koji je u četvrtoj utakmici dočekao trenutak osvete Listeru.

U razbijenoj akciji lopta je došla do Kempa, koji je imao ogroman prostor ispred sebe i veliku gužvu u reketu. Uslijedio je jedan od najbrutalnijih trenutaka košarkaškog nasilja u povijesti. Zaletio se u reket, uzletio dok glavom nije došao do visine obruča, tijelom pomeo nesretnog Listera i gromovito zakucao. Sol na ranu nesretnog Warriora bila je Kempova proslava, u kojoj je čučnuo, prstima upirao prema žrtvi i doslovno joj se rugao.

Tijesni poraz u finalu Zapada i godine velikih razočaranja

Sonicsi su prošli 3:1, ali u idućem krugu zaustavila ih je Utah. Godinu poslije uzvratili su Džezerima u prvom krugu, zatim izbacili Hakeema Olajuwona i Houston Rocketse, da bi ih u finalu Zapada zaustavili Phoenix Sunsi u maksimalnih sedam utakmica. U negledljivoj majstorici izvedeno je okruglo 100 slobodnih bacanja, a Charles Barkley dominirao je s 44 poena i čak 24 skoka.

Na krilima najboljeg play-offa u klupskoj povijesti nakon naslova 1979., Sonicsi su u sezoni 1993./94. ostvarili rekordne 63 pobjede i zavrijedili status prvog nositelja Zapada, u prvom krugu doigravanja dobili prve dvije utakmice protiv Denver Nuggetsa, a onda šokantno izgubili iduće tri i ispali 3:2. 

Puno drukčije nije bilo ni dogodine, kad su ostvarili 57 pobjeda, pa na startu play-offa ispali od LA Lakersa 3:1. Tako su protratili prilike u one dvije sezone u kojima je lov na titulu bio potpuno otvoren zbog Jordanova prvog odlaska u mirovinu.

Kad su u idućoj sezoni popravili klupski rekord i ostvarili 64 pobjede, Sonicsi su djelovali spremno da konačno naprave ozbiljan pohod u play-offu, ali svakako je zbog neočekivanih kolapsa u prethodne dvije sezone postojala sumnja da se radi o momčadi za osnovni dio sezone, koja u doigravanju ne može ispuniti svoj potencijal.

Kempu je to bila statistički najbolja sezona u Seattleu, s prosjecima od 19.6 poena, 11.4 skoka i 56% šuta iz igre, a Payton je predvodio NBA ligu s 2.9 ukradenih lopti i dobio nagradu za najboljeg obrambenog igrača godine. Bili su tu i odlični Nijemac Detlef Schrempf, jedan od ondašnjih rijetkih visokih šutera Sam Perkins, iskusni Nate McMillan...

Trener George Karl kroz karijeru se sukobljavao s mnogim svojim igračima, neki su ga upisali i kao "najvećeg šupka" za kojeg su igrali, ali s Paytonom i Kempom dobro se slagao te izvlačio najbolje od njih. No, sukobljavao se s Kendallom Gillom, kojeg su Sonicsi stoga razmijenili za Herseya Hawkinsa, koji se fantastično uklopio i pomogao u stvaranju fantastične kemije u momčadi.

Ona je ovaj put došla do izražaja i u doigravanju, u kojem je Seattle lako izbacio Sacramento 3:1, zatim pomeo branitelje naslova Houston Rocketse 4:0, da bi u majstorici finala Zapada protiv Utah Jazza Kemp zablistao s 26 poena i 14 skokova te odveo Sonicse do pobjede 90:86 i finala protiv strašnih Bullsa.

Suluda odluka trenera Karla ostavila je vječno pitanje

S Jordanom ponovno u punoj snazi i dodatkom Dennisa Rodmana, momčad iz Chicaga te je sezone izgubila samo 10 utakmica (plus jednu u play-offu), ali jednu od njih baš u Seattleu i Sonicsi su na tome temeljili optimizam da mogu pobijediti najmoćniju ekipu ikad sastavljenu u NBA ligi.

Možda bi i uspjeli da George Karl nije imao suludu ideju da ulogu Jordanova čuvara namijeni Hawkinsu, iako je u sastavu imao najboljeg obrambenog igrača lige, koji je nakon mučnog debija u NBA ligi imao puno više uspjeha u čuvanju najboljega košarkaša na svijetu od većine.

Ovako, Bullsi su poveli 3:0 i praktički riješili pitanje prvaka, unatoč odličnih izvedbama Kempa, koji je u prvoj utakmici zabio 32, a u drugoj 29 poena. Tek nakon tri uzastopna poraza Karlu je sinulo, ali bilo je kasno.

Payton je u četvrtoj utakmici limitirao Jordana na šut 6/19, Kemp je briljirao s 25 poena i 11 skokova, a Sonicsi su slavili 107:86. Finale se tada igralo u 2-3-2 formatu, pa je Seattle bio domaćin i u petoj utakmici te opet iskoristio prednost domaćeg terena i vratio finalnu seriju u Chicago.

No, nikad u povijesti nitko nije preokrenuo zaostatak 3:0, pa nisu ni Sonicsi. Bullsi su u šestoj utakmici pobijedili 87:75 i i osvojili četvrti od šest naslova prvaka, a prvi nakon Jordanova povratka iz mirovine. Neki su tvrdili da je sve trebalo biti gotovo i ranije, a čak je i skaut Bullsa Ivica Dukan jednom natuknuo da su petu utakmicu možda i pustili kako bi titulu mogli proslaviti pred svojim navijačima.

Ipak, ovo je finale ostavilo vječno pitanje što bi bilo da je Payton od početka čuvao Jordana, koji je u prve tri utakmice prosječno zabijao 31 poen uz 46% šuta, a pod nadzorom Rukavice samo 23 uz 36% šuta. 

Poludio zbog ugovora koji su Sonicsi dali epizodistu

Podjednako kontroverznu odluku nadolazećeg ljeta napravila je uprava Sonicsa. Novi kolektivni ugovor iz 1995. dopustio je značajan porast plaća za igrače i Seattle je odlučio pojačati centarsku liniju izvjesnim Jimom McIlvaineom, solidnim defenzivcem koji je u prethodnoj sezoni bilježio više od dvije blokade po utakmici, ali i manje od tri poena.

Sonicsi su takvom epizodistu dali ugovor od 35 milijuna dolara za sedam godina, a Kemp je popizdio. On je svoj ugovor potpisao prije novih pravila i zarađivao oko šest milijuna godišnje. I dok je donekle shvaćao da ne može dobiti povišicu do isteka važećeg ugovora, jako mu je smetalo što je klub plaću veću od njegove dao tako nedokazanom igraču, a ta je ljubomora rastrgala njegovu ljubav s klubom.

Kemp je u znak protesta propustio tri tjedna priprema, ali ostao je u momčadi i vodio je do 57 pobjeda. Ipak, u drugom krugu doigravanja u sedam tijesnih utakmica zaustavili su ih Houston Rocketsi pojačani Charlesom Barkleyem.

Bio je to kraj Kempove karijere u Seattleu. Sonicsi su tog ljeta nezadovoljnu zvijezdu razmijenili u Cleveland. Shawn je imao slične prosjeke kao prethodnih godina u Seattleu, ali bez Paytona, s kojim se telepatski razumio, koji ga je godinama hranio loptama i omogućavao mu laka zakucavanja, morao se znatno više truditi i učinkovitost mu je drastično opala.

U pola godine dobio 30 kila i postao sprdnja

Za razliku od kilaže, koja je prešla granice razumnog za profesionalnoga košarkaša. Na ljeto 1998. NBA liga je stala zbog novih pregovora o kolektivnom ugovoru i činilo se da će cijela sezona biti izgubljena. Mnoge su se stvari promijenile u tih šest mjeseci "lockouta". Na primjer, Michael Jordan teško je ozlijedio prst režući cigaru i ponovno otišao u mirovinu. 

Kemp je bio uvjeren da se ta sezona uopće neće igrati i potpuno se zapustio. Kad je objavljeno da će sezona početi i veljači, na pripremama se nije pojavilo atletsko čudo prirode koje je godinama oduševljavalo svojim letovima, nego puno okruglija verzija koja je djelovala da se ne može ni dovoljno odraziti da dohvati obruč.

U najboljim danima Kemp je na svojih 208 cm nosio oko 105 do 110 kg. Cavaliersi su službeno prijavili da ima 127 kila, iako se generalni menadžer Wayne Embry kleo da je imao i više od 140.

"Uz toliki novac koji mu plaćamo, apsolutno smo očekivali da ostane u formi. Mogao je angažirati ljude da mu pomognu u tome. Dali smo mu nutricionista da mu pazi na prehranu, ali Shawn se nije imao discipline da se drži programa. Čak smo mu ponudili kuhara da mu svakog dana doma priprema obroke. Rekao sam mu da ne želim da za mene igraju igrači koji su teži od mene", prisjetio se Embry.

Kemp je postao sprdnja lige zbog fizičkog izgleda, koji je posebno šokantan bio zbog akrobacija na koje je naviknuo ljude, a koje su sad ostale u prošlosti. Stil igre mu se morao značajno promijeniti, ali u toj je skraćenoj sezoni Kemp zapravo imao najbolji prosjek karijere, prvi put premašivši 20 poena (20.5), što dovoljno govori koliko je bio talentiran, čak i s takvim fizičkim "hendikepom". 

No, ni u toj ni u sljedećoj sezoni Cavsi nisu ušli u doigravanje te su 2000. razmijenili Kempa u Portland, gdje mu je karijera konačno otišla u nepovrat. Stalno je bio izvan forme, a usred sezone napustio je momčad kako bi otišao na odvikavanje od droge. Time se savršeno uklopio u momčad talentiranih, ali problematičnih tipova, zbog kojih je momčad dobila posprdni nadimak Jail Blazers.

Nakon dvije sezone u Portlandu, odigrao je još jednu u Orlandu, gdje mu je suigrač bio Gordan Giriček. "Super lik, mene je oduševio. Ne znam kakav je bio u vrhuncu slave, možda je bio kurčevitiji, ali meni je bio legenda, jako smiješan i interesantan lik, prema meni je bio dobar i ja prema njemu. Samo pozitivna iskustva imam s njim", prisjetio se Gira u velikom intervjuu za Index.

Nakon toga, dvije se godine o Kempu ništa nije čulo dok u travnju 2005. nije uhićen zbog posjedovanja male količine kokaina, nešto marihuane i poluautomatskog pištolja. Godinu poslije još je jednom uhićen zbog trave, a u međuvremenu se pokušavao vratiti u NBA, no iz nerazjašnjenih razloga nije se pojavio na probi kod Dallas Mavericksa. Kad je godinu dana kasnije na sličan način propustio probu kod Chicago Bullsa, iako je smršavio i doveo se u rad, vrata NBA liga zauvijek su mu zatvorena.

Doduše, to nije bio kraj njegovih košarkaških avantura jer je 2008. svijet obišla vijest da je nekadašnji NBA superstar potpisao za talijanski Montegranaro. Odigrao je tri predsezonske utakmice, a zatim odletio u SAD procijeniti štetu na imanju nakon uragana. Nikad se nije vratio.

Živi u Seattleu, prodaje kanabis i čeka povratak košarke u grad

Kemp i danas živi i Seattleu te zagovara povratak košarkaškoga kluba, koji je grad izgubio prije 15 godina. A kad se to dogodi, njegov će dres s brojem 40 biti podignut pod svod nove dvorane, zajedno s Paytonovim. Supruga ga nikad nije ostavila, iako je drugim ženama napravio puno više djece nego njoj.

Strast koja mu je nekad stvarala probleme sa zakonom pretvorio je u unosan biznis otvorivši trgovinu s proizvodima od kanabisa, u kojoj između ostalog prodaje kolačiće brenda bivšeg suigrača Paytona. 

"Nije uopće stvar u pušenju. Kanabis radi veliku razliku u sportskoj karijeri zbog ublažavanja bolova i bržeg zacjeljivanja. Kad igraš dvije, tri večeri zaredom, ovi su proizvodi veliki bonus za zglobove ili koljena", objasnio je Kemp u intervjuu za časopis Leaf.

Prije dvije godine upao je u najozbiljnije probleme sa zakonom jer je sudjelovao u pucnjavi nakon što je tragao za ukradenim telefonom, ali nakon saslušanja je pušten na slobodu.

Više od 20 godina nakon što je odigrao posljednju NBA utakmicu, a gotovo 30 od finala s Bullsima, Kemp je pomalo pao u zaborav. Da zbog ljubomore nije napustio Sonicse, da tijekom "lockouta" nije skrenuo s puta, navukao se na drogu i dobio na kilaži, možda bi ga povijest pamtila kao velikana, možda bi završio u Kući slavnih ili bio izabran među 75 najvećih igrača svih vremena.

"Košarka mu je bila sve u životu i kad je mislio da je ostao bez nje, skrenuo je s puta. Mnogim igračima treba struktura života koju nosi profesionalni sport, a on je za vrijeme 'lockouta' ostao bez nje", objasnio je Steve Kerr, današnji trener Warriorsa, a nekad Kempov suigrač u Portlandu, zašto je na prijelomnoj točki karijere Reign Man izgubio vladavinu nad svojim životom i karijerom.

No, Kemp nikad neće iščeznuti iz sjećanja onih koji su ga gledali u zelenom dresu SuperSonicsa, a kamoli onih koji su igrali protiv njega i iz prve ruke osjetili njegov gnjev prema obruču pred kojim su stajali. Možda najbolji opis dao je Rasheed Wallace, u mladosti jedan od najatletičnijih krilnih centara, koji je kratko i igrao s Kempom u Portlandu.

"Nitko me nije tako osramotio kao Kemp", rekao je Wallace, prisjećajući se jednog zakucavanja čija je bio žrtva. "Shvatio sam kako su se osjećali svi oni kojima sam ja to napravio. Ali, bilo mi je lakše kad sam se sjetio da nisam jedini, da je Kemp to napravio doslovno svakome kome je poželio."