INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. Na gostovanju kod Index Sporta danas je Evgeny Markov, kolumnist ruskog Sporta, koji nam otkriva situaciju u svlačionici Viktora Goncharenka uoči susreta drugog kola Europa lige između moskovskog CSKA-a i Dinama koji se igra na VEB areni u četvrtak od 18:55.

Među navijačima u Moskvi nema euforije kada je riječ o susretu s Dinamom. Europa liga za navijače nema ni približnu važnost kao Liga prvaka ili prvenstvo. S druge strane momčad je vrlo nabrijana jer je remi u Austriji protiv Wolfsberga u prvom kolu procijenjen kao neuspjeh, pogotovo ako se uzme u obzir da je klub ove godine potrošio puno novca na nove igrače. Od njih se očekuje da što prije uđu u ritam i rješavaju utakmice. Zvučat će pomalo suludo, ali u vremenu svjetske pandemije čelnici CSKA odlučili su posegnuti u kasu dublje no ikad u povijesti. Ukupno su potrošili 30 milijuna eura na četiri igrača, s tim da nijedan nije stariji od 22 godine. Lijevo krilo Chideru Ejukea doveli su iz Heerenveena za 12 milijuna eura, napadača Adolfa Gaicha iz San Lorenza za devet milijuna, stopera Bruna Fuchsa iz brazilskog Internacionala za osam milijuna i mladog kazahstanskog veznjaka Zaynutdinova iz Rostova za dva milijuna eura.

Osim Ejukea, koji je postigao dva pogotka, zasada nitko od njih nije opravdao dolazak. Posebno je razočarao mladi napadač Gaicha koji je stigao kao alternativa prvom napadaču Fedoru Chalovu koji ne zabija već tri mjeseca. Postigao je jedan gol u posljednjih 12 susreta. Trenutno je pod velikim kritikama, a neki tvrde kako je potonuo otkako mu je proteklog ljeta propao transfer u Premierligu. Sanjao je da će otići na Otok, a na kraju se zbog korone sve izjalovilo. Činjenica je da otada više nije isti igrač. To je trenutno najveći problem ove momčadi CSKA i da nema Nikole Vlašića, vjerujem da bi bili u donjoj polovici ljestvice. Vidjeli ste i sami u dvobojima hrvatske reprezentacije koliko se taj mladić razvio otkako je stigao u rusku ligu. Godi nam to saznanje i nadamo se da ćemo ga sebično zadržati na našim travnjacima barem još jednu sezonu.

Nikola je neviđen majstor, tko zna gdje bi CSKA bio bez njega 

Vlašić je prerastao rusku ligu. On je stroj na terenu koji radi od prve do posljednje minute. Proteklog vikenda je sam uništio Arsenal iz Tule. Vlašić je najbolji, najskuplji i najvažniji igrač CSKA-a, a vjerojatno i cijele lige. Navijači ga obožavaju, ali ne samo zbog njegove kvalitete, već i lojalnosti. Početkom ove sezone imao je sjajnu ponudu Zenita, međutim odlučio je kako ne može okrenuti leđa svom klubu i otići u redove rivala. To mu se nikada neće zaboraviti. Početkom rujna se govorilo kako mu je derbi sa Spartakom posljednja utakmica, kako ima nekoliko dobrih ponuda iz inozemstva. Na koncu je zabio gol, uz Oblyakova bio najbolji igrač susreta i donio CSKA-u velika tri boda. Od tog trenutka, svi su radili na tome da ostane u klubu. CSKA trenutno ima veliki budžet, drugi najveći iza Zenita i bila bi zaista velika glupost da su potrošili toliko novca i na kraju izgubili svog najboljeg igrača. Vlašić je morao ostati, jer bez njega ovaj CSKA je duplo lošija momčad.

Nikola nudi magiju, zabija i rješava najveće utakmice, a svaki njegov gol je majstorsko djelo. Ne znamo kako će izgledati budućnost bez njega i pitanje je hoće li CSKA ikad više pronaći tako dobrog stranca. Ove sezone je u deset utakmica upisao šest golova i četiri asistencije. Najbolji je strijelac i asistent. Trener Viktor Goncharenko dao mu je veliku slobodu u igri i sada mu se to na najbolji mogući način vraća.

Golman Akinfeev više niti ne viče na obranu, kaže da nema smisla 

Goncharenko je veliki fan taktičkih zamki. Uvijek jako dugo vremena provodi studirajući protivnika i prilagođavajući igru njegovim slabostima. Spreman je preko noći potpuno promijeniti formaciju, ako je uvjeren da će tako stvoriti određenu prednost. Njegov CSKA, kao i većina ruskih momčadi, preferira izrazito brz nogomet s tzv. blitzkrieg tranzicijom kakvu je svijetu devedesetih predstavio Valerij Lobanovski. Za razliku od Leonida Slutskyja koji sada vodi Rubin i kom su navijači zamjerali izrazito dosadan i ziheraški nogomet, Goncharenko voli napadačku igru, voli se nadigravati i postići gol više.

U tom sustavu, izuzev Vlašića, najviše do izražaja dolaze krila Ejuke i Kuchaev koji su zajedno postigli sedam golova. Oni su potpomognuti s dva odlična veznjaka u sredini terena. Jedan od njih je iskusni Alan Džagoev, a drugi je već spomenuti Oblyakov. Vrlo im se dobro pridodaje i Kristijan Bistrović koji malo po malo dobiva sve veću ulogu. Tako bi to nekako trebalo i izgledati protiv Dinama. U formaciji 4-2-3-1 na golu će biti legendarni Akinfeev, a u posljednjoj liniji s lijeva na desno Zaynutdinov, Divev, Karpov i Mario Fernandes. Dvojac zadnjih veznih Džagoev i Oblakov, ispred njih Ejuke, Vlašić i Kuchaev, a naprijed osporavani Chalov ili Gaich. Ako tražimo najslabiju točku u ekipi, onda je to bez sumnje posljednja linija. Magnusson i Divev rade puno pogrešaka i Akinfeev se često zna našaliti da je prestao vikati na njih jer to nema smisla. Gol će svakako primiti.

Ćorluka i Lovren su generali u svlačionici 

Što se tiče Dinama, bit ću iskren - ovdje se hrvatski klupski nogomet baš i ne prati. Zagrebački klub ima veliko ime, najpoznatiji su kao matični klub Luke Modrića, jednog od najboljih nogometaša kojeg je svijet izbacio posljednjeg desetljeća. Dinamo je izbacio i Ćorluku, Lovrena, Mandžukića i cijeli niz drugih nogometaša koji su prije dvije godine na svjetskom prvenstvu u Rusiji napravili neviđenu senzaciju. Želio bih dodati kako je dolaskom Dejana Lovrena vrijednost hrvatskih nogometaša u Rusiji još malo porasla. Ćorluka je general Lokomotiva, a iako u poznim godinama, on je tamo alfa i omega u svlačionici. Slično se sada, koliko čujem, događa i u momčad Zenita. Lovren se od prvog dana nametnuo kao vođa. Viče i gura suigrače, svađa se sa sucima, a nijednom protivniku ne da ni pipnuti svog suigrača. Hrvati su igrači vrele krvi koji uvijek donose dodatnu kvalitetu. Sretni smo što ih imamo.

Osim dobrih vijesti do nas su došle i neke loše vijesti vezane za hrvatski nogomet. Čuo sam da imate problema s mafijom i najvišim instancama nogometnog saveza te kako je Luka Modrić zajedno s još nekim igračima morao svjedočiti na sudu. Čuo sam i da je predsjednik Dinama Zdravko Mamić pobjegao u susjednu Bosnu kako ne bi završio u zatvoru. Nažalost, to za nas nije ništa novo. Psi laju, karavane prolaze. Nadam se da ćemo jednog dana svi zajedno uspjeti očistiti nogomet od korupcije, želim vam sreću u toj borbi.

Na koncu, ako postoji nešto dobro što možemo izvući iz ove nesretne pandemije, to je činjenica da danas nećemo biti svjedoci navijačkih nereda. Ruski navijači ne podnose se s Mađarima i nekolicinom drugih balkanskih skupina i svaki put kad se njihovi klubovi susreću, samo je pitanje koliko će glava biti razbijeno. Nešto o tome pročitamo u medijima, a nešto javnost nikada ne sazna.