BAVI se ragbijem, rođen je u Australiji, roditelji su mu s Tonge, zove se Israel, odrastao je kao mormon, ali se 2011. prebacio na kršćanstvo, a njegovi ekstremni religijski stavovi i mržnja prema homoseksualcima izazvali su kaotičnu situaciju zbog koje bi Australija mogla biti prisiljena na donošenje presedana o izražavanju religijskih uvjerenja na svim radnim mjestima u zemlji.

Israel Folau ima 30 godina i bio je jedan od najboljih australskih ragbijaša te reprezentativac sa 62 nastupa. Vlasnik je brojnih rekorda u australskim ligama, a 2010. je čak dobio vlastitu ulicu u gradiću Goodni, u kojem je igrao u mladosti.

Međutim, u svibnju je šokirao svijet objavom na društvenim mrežama da "sve gayeve čeka pakao". Nije mu to bio prvi takav ispad pa ga je Australski ragbijaški savez (RA) otpustio zbog kršenja kodeksa ponašanja prema kojem se igrači moraju jednako odnositi prema svima, bez obzira na spol, spolni identitet, seksualnu orijentaciju, etničnost, kulturološko ili religijsko naslijeđe, dob i invaliditet.

Folau sad tuži savez jer mu je "nezakonito raskinuo ugovor zbog njegovih kršćanskih uvjerenja". Traži odštetu od 10 milijuna australskih dolara (6,2 milijuna eura) i povratak u reprezentaciju.

Za svoju je borbu Folau u lipnju pokrenuo crowd-funding kampanju kojom je prikupio više od dva milijuna australskih dolara, a tvrdi da su ga podržali deseci tisuća Australaca. Dakako, ima veliku podršku kršćanskog lobija, dok ga ostali osuđuju zbog komentara o homoseksualcima i transrodnim osobama.

Budući da se i ranije na društvenim mrežama oglašavao sa sličnim stavovima, RA ga je upozoravao, a nakon posljednjeg ispada odlučio je djelovati, ali Folau je uvjeren da je u cijeloj priči on žrtva religijske diskriminacije te se poziva na slobodu govora. Ta ga je priča dosad koštala i raskidanja nekoliko sponzorskih ugovora.

Slučaj je potaknuo raspravu u Australiji o tome što zapravo čini religijsku slobodu, a što je govor mržnje te u kolikoj se mjeri to može regulirati na radnim mjestima. Stručnjaci za pravo tvrde da bi slučaj mogao izazvati presedan za sve buduće ugovore o zapošljavanju jer se prema postojećem zakonu o diskriminaciji ne može presuditi u konfliktima između prava poslodavca na kontrolu svojih zaposlenika, odnosno njihovih objava na društvenim mrežama, i zaštite religijske i političke slobode pojedinca.