NAKON poraza Hajduka od Šibenika na Poljudu (0:1) nazvali smo za komentar Zorana Vulića, legendarnog igrača splitskog kluba koji se četiri puta vraćao na mjesto trenera, a prije 20 godina osvojio je naslov prvaka. Često se u klub vraćao kao privremeno rješenje, kada nitko drugi nije želio voditi Hajduk. Poraz protiv Šibenika pogodio je Vulića.

''Sve je toliko puta rečeno. Očito smo se negdje zamjerili bogu. Ne branim Hajduk, ali činjenica je da se liga kvalitetom izjednačila, ako iz priče izuzmemo Dinamo. Šibeniku svaka čast. Ljudi su došli po bodove, odigrali su taktički jako dobro i zasluženo su pobijedili. Više bih volio da je Caktaš odmah na početku zabio pa da smo do kraja odigrali nikako nego ovako. Bodovi su jedino jedini važni, a umjetnički dojam ostavimo Milki Babović. Hajduk je danas igrao s četiri napadača, a opet nisu mogli zabiti gol. Treba vidjeti gdje je problem. Ljudi u klubu valjda znaju gdje je kuršlus i na njima je da ga riješe. Mi ostali možemo samo nagađati'', kazao nam je Vulić na početku razgovora.

"Možda nije sve tako crno, izbacili smo Graničar iz Kupa''

Hajduk je dobro otvorio sezonu, pobjedom protiv Istre na Poljudu, pa trobodom na gostovanju u Osijeku. Tada kreće crni niz. Na Poljudu protiv Belupa uzeli su bod, pa izgubili kod kuće od Dinama, ispali iz Europe, pa ostali bez bodova i na gostovanju u Gorici. Poraz od Šibenika navijači ipak nisu očekivali.

''Nemojte tako, pa izbacili smo Graničar iz Kupa, vidite da nije tako crno.  Žao mi je što se ovako moram šaliti, a nije mi do šale. U prvom poluvremenu protiv Gorice igrali smo odlično. To je bio Hajduk kakav bih uvijek želio gledati. Davno nisam gledao boljih 45 minuta Hajduka. Zašto nisu sposobni tako igrati u kontinuitetu, to je ključno pitanje na koje struka mora odgovoriti. Sjetimo se konca prošle sezone i utakmice protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj. Hajduk je imao 2:0 i mogao je zabiti još koji gol, a na kraju je izgubio utakmicu. Događa nam se klasični deja vu. Ova ekipa je pokazala da zna igrati, ali previše tu crnih rupa. Nisam pametan zašto je to tako", kazao je Vulić, nakratko zastao pa krenuo nabrajati:

''Najveći problem je što samo Caktaš zabija golove. Kad ne zabije Mijo, ne zabija ni Hajduk. Danas su na terenu bila četiri napadača. Igrali su Jairo, Diamantakos, novi napadač iz Turske, Nayir, pa opet ništa nismo postigli. Nema Mije, nema golova. Ti stranci su relativno skupo plaćeni, dovedeni su da zabijaju golove, a njih nema. To je ključan problem. Također, rekao bih da ovoj momčadi kronično nedostaje prava desetka, igrač profila Deje Računice i Ivana Leke, netko tko će oplemeniti igru i dati još šuga. Volio bih da takav igrač bude mali Teklić. Dobar je, ali ima problem s leđima i nema kontinuitet. Došli smo do toga da kukamo kad nam ne igra Stanko Jurić. Danas Jurića nije bilo i vidjelo koliko fali njegova agresija i drskost. Jurić je možda i jedini igrač koji je u stanju pokazati kako mu ključa hajdučka krv, koji će odigrati s voljom i željom. Hajduk je to izgubio. Volju, želju i borbenost, sve što ga je nekad krasilo.''

''Mi od sramote nakon poraza ne bismo izašli na rivu, danas toga više nema. Izgubili smo identitet"

Torcida je nakon poraza od Šibenika vrijeđala igrače, tražila je od njih da skinu dresove i vikala im da oni nisu Hajduk. Pitali smo Vulića  je li bilo moguće da se tako nešto dogodi njegovoj generaciji.

''Nama se to nije nikad dogodilo, ali danas su druga vremena. Promijenilo se sve pa su se tako promijenili i igrači i navijači. Važno je reći da smo mi svaku utakmicu topili dres, krvarili za Hajduk. Naravno da smo imali i slabijih izvedbi, ali dali bi ruku protivniku i danima živjeli za iduću utakmicu kad ćemo navijačima pokazati da je ono prije bio samo loš dan. Navijači su to znali. Upravo se to promijenilo. Danas u Hajduku igraju stranci koji ne razumiju što znači Hajduk i kakva je čast nekad bila igrati za taj dres. Nakon poraza od sramote ne bih danima na rivu izašao. Sakrio bih se doma. Nije mi palo na pamet doći u grad pa da me netko vidi i kaže: 'Vule, a, a što je to bilo?' Radije bih u zemlju propao. Moja generacija je molila boga da nas ne prodaju, a danas je obratno, djeca jedva čekaju otići iz Hajduka. Nekad je postojao uzajamni respekt između nas i navijača. Danas toga više nema. Izgubili smo temperament koji nas je krasio, izgubili smo identitet'', priča nam Vulić. 

''Bojim se da Hajduk nikad neće vratiti poštovanje"

Ogorčenje je prisutno kod većine bivših igrača Hajduka, mnogi se ne osjećaju poželjno kad dođu na Poljud i nisu u dobrim odnosima s klubom.

''Pogledajte tko danas sjedi u loži Bayerna. Tamo je Beckenbauer. U loži Liverpoola sjedi Dalglish. A tko sjedi u loži Hajduka? Mi se možemo zajedno naći na sprovodu kad netko umre. Danas ni klince više nije briga za povijest Hajduka. U Nantesu i Mallorci mi je bilo normalno da naučim sve o povijesti kluba. Kad sam prvi put vodio Hajduk, odmah sam igračima pokazivao slike slavlja s rive, pa videa kad smo igrali četvrtfinale Lige prvaka… Želio sam da znaju gdje su došli. Igrao sam skupa sa Šurjakom, a živjeli smo nekih 150 metara jedan od drugoga. Bio sam mulac i nakon treninga sam točno znao kojim putem će on proći samo da mu još jednom kažem: ''Ej, Šuro.' Bila mi je čast nositi torbe njemu, Bići Mladiniću i svim starijim igračima. Danas mladi igrači i klinci možda ni ne znaju tko je Alen Bokšić. A tko će ih i naučiti? Najviše me boli jer mislim da se više nikad neće vratiti to poštovanje", smatra Vulić.

Trener kojeg je Hajduk pet puta tjerao s klupe, a 2005. godine to su napravili tri kola do kraja i bez njega slavili naslov prvaka, uvjerava nas da smjene trenera nisu rješenje.

''U Vukasa se svakako ne smije dirati. Boljeg trenera trenutačno nemamo i treba mu omogućiti mir i vrijeme za rad. Ako treba, a očito treba, uđimo u financijski minus da bismo za dvije sezone to pretvorili u plus. Umjesto sedam krivih stranaca, kupimo jednog ili dva vrhunska. Platimo ih pošteno pa će nam se isplatiti. Želimo li igrati Europa ligu ili čak Ligu prvaka, onda moramo znati da ćemo to napraviti jedino ako dovedemo pravo pojačanje. Ne dogodi li se to odmah prve godine, nema veze, ponovimo isto sljedeće. Tada će se svaka kuna vratiti. Tako treba razmišljati. Kako očekivati pravi rezultat bez pravih igrača? Nema smisla'', zaključio je Vulić.