Foto: Getty Images/Guliver Image

KAD JE 2007. debitirao za Barcelonu sa 17 godina i 19 dana te tako srušio Messijev rekord, Bojan Krkić (27) preko noći je postao megazvijezda.

U mlađim kategorijama Barce zabio je više od 900 golova, a nakon što se probio u prvu momčad, svi su ga počeli prozivati novim Messijem. No Krkić nije ispunio očekivanja. Nakon četiri godine otišao je u Romu pa u Milan, a igrao je i u Ajaxu, Stokeu i Mainzu. Trenutačno je član Alavesa i daleko je od centra pažnje u kojem je bio kao klinac.

"Sve se dogodilo jako brzo. S nogometne strane, stvari su se razvijale odlično, ali ja sam se jako loše osjećao. Morao sam živjeti s tim teretom da nisam ostvario očekivanu karijeru. Kad sam se pojavio, bio sam novi Messi. Ali ne znam kakvu su ljudi karijeru od mene očekivali? Ima jako puno stvari koje nitko ne zna. Zbog problema s tjeskobom nisam išao na Europsko prvenstvo 2008. godine, a službeno je objavljeno da sam otišao na odmor. Kad sam trebao debitirati za Španjolsku, objavili su da imam gastroenteritis, a bio sam anksiozan. No to nikoga ne zanima, ljude to ne zanima", rekao je Krkić u velikom intervjuu za Guardian.

Sve se, kaže, promijenilo nakon SP-a za kadete.

"Prije tog natjecanja nitko nije znao za mene, a kad sam se vratio nisam mogao izaći na ulicu. Par dana kasnije debitirao sam za Barcelonu, a četiri dana nakon toga sam igrao u Ligi prvaka. Zabio sam Villarrealu i dobio poziv iz seniorske reprezentacije. Sve je bilo super, ali glava ti se napuni svakakvim stvarima i tijelo u jednom trenutku kaže - dosta", otkrio je Bojan kojemu je otac Srbin, a mama Španjolka.

Iako to nitko nije znao, dijagnosticirana mu je anksioznost, poremećaj koji se manifestira kroz tjelesnu napetost i nemir, razne strahove pa čak i napadaje panike.

"Pričao sam s ljudima koji su imali osjećaj kao da im srce kuca tisuću puta u minuti. Ja sam stalno imao vrtoglavicu, osjećaj da sam bolestan i to 24 sata dnevno. Pritisak je bio strašan. Kad sam ušao u svlačionicu prije utakmice protiv Francuske sam se osjećao dobro, ali onda su krenuli panika i vrtoglavica i doslovno su me odnijeli na klupu za rezerve. Postoje lijekovi i terapije koje pomažu, ali kad je došlo Europsko prvenstvo, odlučio sam da ne idem, da se izoliram", kaže Bojan.

Uoči tog Europskog prvenstva 2008. godine Krkić je rekao ljudima u savezu i izborniku Aragonesu da se ne osjeća dobro i da neće ići na prvenstvo.

"Znao je to i izbornik i sportski direktor saveza. On mi je svaki dan prije objave popisa slao poruke i pitao kako sam. Dan prije objave su me zvali i rekli mi da će me zvati u reprezentaciju. Rekao sam im da mi je strašno teško što to moram reći, ali sam odgovorio da ne mogu ići. Kad sam došao u klub prišao mi je Carlos Puyol i rekao da će biti uz mene. Priznao sam mu da pijem lijekove i da sam na rubu. I sljedeći dan novine izađu s naslovima 'Španjolska je zvala Bojana, on je rekao ne'", prisjeća se Krkić najtežih trenutaka u karijeri.

To ga je, kaže, slomilo. Stav javnosti je bio da mu nije stalo do reprezentacije i da je bahato odbio igrati za Španjolsku.

"Sjećam se da smo igrali u Murciji i da su me ljudi vrijeđali. Nisu znali, mislili su da stvarno nisam želio igrati za reprezentaciju. Bilo mi je teško, ali me više nije zanimalo što ljudi misle. Pa kako možeš nekoga staviti na popis, a znaš da se ne osjeća dobro jer si razgovarao sa mnom dan ranije? Osjećao sam se strašno usamljeno, a i danas me ljudi pitaju zašto se nisam tada odazvao u reprezentaciju", rekao je Krkić.

Iako bi najbolje rješenje u tim trenucima bilo javno reći u čemu je točno problem, Bojan to nije učinio i tako samo dodatno na sebe navlačio ljutnju javnosti. Otišao je iz Barcelone u Romu, pa kasnije u Milan.

"Bio sam uplašen i, iskreno, nisam znao što da radim. Znao sam točno što nije u redu sa mnom, ali tada je već bomba eksplodirala i mogao sam samo gasiti požar. Morao sam pobjeći, na bilo koji način. Bilo bi lakše da sam ostao u Barceloni i ne igrao. No morao sam otići. Imao sam neki svoj put koji je odredila činjenica da sam bio u Barceloni. Govorili su mi da bih napravio više da sam češće bio kurvin sin. Jer što si bliže vrhu, moraš biti takav. No ja to ne mogu, a kad sam pokušao biti takav uvijek sam se pogubio", rekao je Krkić koji danas s 27 godina igra u Alavesu.

Kad završi karijeru želi biti trener mlađih kategorija kako bi klincima pomogao u najvažnijim igračkim godinama. Da ne dođu u situaciju u kakvoj je on bio.

"Nogomet je nekad bio divan. Nije bilo društvenih mreža, a igrači su danas jako rano izloženi svakakvim utjecajima. Mlađi od 15 godina imaju profile na Twitteru i ostalim mrežama i siguran sam da ih tamo vrijeđaju. Ne smiješ si dozvoliti da takve stvari utječu na tebe, ali ne može to svatko. Neki od nas su jako osjetljivi i potreban im je štit", zaključio je.