Zašto je prije točno 26 godina cijeli stadion Benfice tražio "slobodu za Hrvatsku"
NA DANAŠNJI dan prije 26 godina Hajduk je u Lisabonu izgubio 2:1 u utakmici posljednjeg kola grupne faze Lige prvaka, a unatoč porazu, Splićani su izborili četvrtfinale elitnog natjecanja u kojem su ispali od kasnijeg prvaka Europe Ajaxa.
Premda je ulazak među najboljih osam u Europi najveći uspjeh hrvatskog klupskog nogometa od osamostaljenja, kontekst ove priče nešto je drugačiji. Tog 23. studenoga 1994. u Lisabonu nastalo je prijateljstvo Bo Name Boysa, navijača Benfice i splitske Torcide čiji je odnos tijekom godina postao bratski. A sve je počelo jednim tragičnim događajem iz rujna 1994.
Navijačkih prijateljstava u nogometnom svijetu ima bezbroj, ali najveći broj njih sklopljen je iz zajedničkog animoziteta prema nekom drugom klubu, zbog prizemnih huliganskih motiva ili iz kojekakvih političkih motiva. Prijateljstvo navijača Benfice i Hajduka poteklo je iz jednog sasvim drugačijeg razloga.
Prije 25 godina Hrvatska je bila okupirana zemlja. Trećina teritorija bila je zauzeta, a Hajduk je to ljeto izbacio varšavsku Legiju i izborio povijesni nastup u Ligi prvaka. Splićani su dobili skupinu s Benficom, Anderlechtom i Steauom. Prvo kolo se igralo na Poljudu protiv Benfice.
Utakmica sama ni po čemu nije bila posebna da bismo je pamtili. Benfica je u prilično lošoj utakmici bila nešto konkretnija, ali remi bez golova bio je najpravedniji ishod.
Tu počinje priča Torcide i No Name Boysa. Dana 18. rujna, na povratku iz Splita, kombi s navijačima Benfice survao se u provaliju negdje u pirenejskim brdima. Trojica navijača Benfice – Gullit, Tino i Rita – poginuli su na licu mjesta.
Na mitskom Luzu ovacije Torcidi i Hrvatskoj
Lisabon je bio zavijen u crno i malo kome je u tom trenutku bilo do nogometa. Tragedije uglavnom prouzrokuju bol i patnju, tugu i jad, ali ništa kao tragedija ne uspije spojiti nespojivo, senzibilizirati ljude, nekad čak i one posve drugačijih svjetonazora i ideala. U slučaju tragedije portugalskih navijača dogodilo se upravo to. Gesta Torcide ovom tužnom događaju dala je jedan puno viši smisao, a to što su napravili navijači Hajduka, u Lisabonu pamte i četvrt stoljeća kasnije.
Dva mjeseca kasnije, 23. studenoga u Lisabonu se igrao uzvrat. Koga zanima, Benfica je pobijedila 2:1, a gol za Hajduk postigao je Stipe Andrijašević. Frankov otac je u zadnjem kolu, koje nije ništa odlučivalo jer su prolaz dalje osigurali Benfica i Hajduk, također zabio u domaćem porazu 1:4 protiv Steaue. Stipe Andrijašević je ne samo strijelac posljednjeg gola za Hajduk u Ligi prvaka, čovjek je zabio zadnja dva.
Torcidin put usred rata u Portugal kako bi odali počast lisabonskim prijateljima
Vratimo se na 18. studenoga 1994. Grupica navijača Hajduka u sličnom kombiju odlučila je na putu u Lisabon odati počast poginulim kolegama. Vozili su se identičnim putevima, sličnim prijevoznim sredstvom kako bi zatvorili krug Gullita, Tina i Rite. Potez grupe torcidaša nije imao ambicije biti povijesni, trebalo je to biti samo odavanje počasti ljudima koji imaju iste ideale kao oni, svojoj portugalskoj braći, ali ono što se dogodilo na kultnom Luzu pamti se i nakon 26 godina.
Torcida je smatrala svojom dužnošću odati počast poginulim prijateljima pa su obje navijačke skupine otišle u posjet Gullitovom grobu, a NNB su preuzeli na sebe uvjeravanje uprave svog kluba i dužnosnike Uefe da se Torcidi dozvoli da uoči samo utakmice položi vijenac u spomen na Gullita, Tina i Ritu. Uspjeli su.
Pred sam početak utakmice Splićani su polako i s puno pijeteta kročili travnjakom Luza kako bi položili cvijeće ispod tribine koja je za Gullita, Tina i Ritu predstavljala drugi dom. U tom trenutku se dogodilo nešto nevjerojatno. Više od 50 tisuća gledatelja je ustalo i ovacijama te skandiranjem Torcidi pozdravilo dirljiv čin navijača Hajduka, a tada su tribine Luza izvjesile ogromno zastavu na kojoj je pisalo ''Freedom for Croatia''. Istu onu koju su tri poginula navijača Benfice donijela u Split u rujnu 1994. Bila je to njihova zastava.
Te prohladne lisabonske večeri počelo je jedno divno prijateljstvo koje traje i danas
Od tada je prošlo 26 godina. U međuvremenu se promijenilo nekoliko generacija navijača oba kluba, ali ništa se nije promijenilo u njihovim odnosima. Navijači Benfice i Hajduka zajedno su prošli na desetine gostovanja, prošli su London, Marseille, Rusiju, jedni su drugima uvijek bili tu kad je trebala podrška, a rijetke su utakmice, bilo na Luzu ili na Poljudu, ili tko zna gdje već ne, na kojima se ne vide zastave ili transparenti s grbovima dviju bratskih navijačkih skupina.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati