IAKO je Novak Đoković najmlađi član Velike trojke, koju još čine Roger Federer i Rafael Nadal te koja je vladala muškim tenisom u prošlih 10 godina, često se čini kao da se radi o zanemarenom srednjem djetetu u obitelji. I Federer i Nadal su superzvijezde zbog sportskih ideala koje njihova igra utjelovljuje. Elegancija i preciznost Federerova klasičnog stila napadačkog tenisa te odvažnost i žestina Nadalove moćne igre s osnovne linije. Đoković, koji je u nedjelju pobijedio Federera u najdužem muškom finalu ikad odigranom u Wimbledonu, 7:6 (5), 1:6, 7:6 (4), 4:6 i 13:12 (3), nikad nije uspio dostići istovjetno obožavanje. Ovom pobjedom, međutim, Đoković je dodao gorivo ideji da je najveći tenisač ove generacije, za theatlantic.com u analizi finala Wimbledona piše Kevin Craft.

Đoković se samo nasmijao. Znao je da mu dobra igra neće donijeti navijače

Tijekom meča, publika je uglavnom navijala za Federera. Očiti nedostatak podrške nije uznemirio Đokovića na isti način kao u polufinalnom dvoboju protiv Španjolca Roberta Bautiste Aguta, u kojem je ismijavao publiku zato što podržava autsajdera. Početkom finalnog meča, publika naklonjena Federeru počela je navijati za Švicarca tako glasno da je ESPN-ov komentator Chris Fowler naglasio kako je ozračje postalo nekorektno prema Đokoviću. U petom setu, Đoković je spasio break poen dramatičnim smešom preko glave. Publika jedva da je reagirala, očito razočarana što Federer nije uspio realizirati priliku da oduzme suparniku servis. Na Đokovićevu licu tada se pojavio iskrivljeni smiješak, kao znak shvaćanja da koliko god dobro igrao, neće uspjeti zadobiti naklonost navijača.

Nedostatak navijačke ljubavi prema Đokoviću umnogome je zbunjujući. Na teniskom terenu on mnoge stvari radi kao i bilo koji tenisač u povijesti, ako ne i bolje. Smatra se da ima jedan od najboljih reterna ikad. Sjajno udara loptu sa smrtonosnom bekendom paralelom i forhend dijagonalom koja loptu šalje preko mreže pod iznimnom oštrim kutem. Tijekom svoje karijere radio je naporno kako bi povećao svoju izdržljivost, svladavajući zahtjevan tjelesni režim. On je jedan od rijetkih igrača bez prepoznatljivih slabosti.

Đokovićeva nastup u finalu Wimbledona sugerira da je njegova najveća kvaliteta mentalna čvrstoća koju pokazuje u ključnim trenucima. Pri rezultatu 8:7 u petom setu, Federer je imao meč-lopte na svoj servis. Đoković ih je uspio neutralizirati i izjednačiti. Šampion ni u jednom trenutku nije izgubio prisebnosti u danu kad je Švicarac servirao iznimno dobro te uz dosta samopouzdanja rješavao Đokovićeve duboke reterne. Đoković je ono najbolje sačuvao za najvažnije trenutke, osvojivši sva tri tie-breaka u ovom meču. Pokazao je veliku smirenost u trenucima prepunima pritiska, dok je Federerova igra istodobno padala.

Bilo je boljih mečeva. Ovaj ćemo pamtiti po načinu na koji je Đoković pobijedio Federera na dan kad je sve trebalo završiti bajkovito za najpopularnijeg na svijetu 

Meč je bio klasik u smislu da je završio u petom setu i da se prvi put u povijesti Wimbledona u petom setu igrao tie-break. No, bilo je to daleko od najboljih mečeva koje su ova dvojica ponudila navijača kroz godine. Kad se članovi Velike trojke sastanu na velikim turnirima, mečevi su često prepuni drame i ekstravagancije.

Radi se o sportskom ekvivalentu dvojice virtuoznih saksofonista koji se satima natječu u solo izvedbama pred prepunim klubom. Finale je tek na trenutke dostizao tu razinu. Bilo je dugih razdoblja u kojima su se oba igrača ponašala poput hiperkompetentnih poreznih referenata koji se natječu u tome koji će od njih provjeriti više poreznih prijava tijekom radnog vremena. Nijedan nije pokazao previše emocija, nijedan nije igrao spektakularan tenis u dužim razdobljima. No, meč će ostati zapamćen po načinu na koji je Đoković pobijedio Federera na dan kad bi pobjeda 37-godišnjeg Švicarca bila protumačena kao bajkoviti završetak turnira, te kao savršeno dostignuće jednog od najpopularnijih sportaša svijeta.

Najbolji član Velike trojke 

Đokovićeva pobjeda daje na vjerodostojnosti argumentu da se radi o najboljem tenisaču svih vremena.

Iako i dalje zaostaje za Federerom i Nadalom u smislu broja osvojenih Grand Slam naslova, pobijedio je Federera u sva tri finala Wimbledona u kojima su se našli, a na tom Grand Slam turniru Federer je obično najbolji.

Đoković je također jedan od dvojice tenisača koji su pobijedili Nadala u French Openu, Grand Slam turniru koji je Španjolac osvojio 12 puta. Đokovićeva sposobnost da pobijede svoje najveće suparnike na njihovim omiljenim podlogama govori o njegovu nevjerojatnom talentu te bi trebala biti faktor kad budući komentatori budu pokušavali odrediti tko je najbolji iz ove fantastične generacije tenisača.