HUMANITARNI dječji turnir u Njemačkoj, euforični devetogodišnjaci dočekuju nogometnog idola Olivera Kahna, i sve je podređeno tome da se skupi što više novca uz pomoć jednog od najvećih golmana svih vremena.

Dogovor je bio prilično banalan - slavni der Titan trebao je stati na gol, a dječaci pucati penale gdje bi svaka lopta u Kahnovoj mreži plemenitoj akciji donijela određeni novac. Međutim, prema knjizi Tor! koja se bavi poviješću njemačkog nogometa, mreža se taj dan nije tresla.

Kahn, koji danas slavi 50. rođendan, razdraganoj je dječici prema anegdoti iz spomenute knjige poskidao sve penale, no priča koja dolazi kasnije otkriva da je legendarni njemački golman ranije uplatio pristojan novac spomenutoj akciji.

Kako je Oli školovao Lahma i Schweinsteigera

Taj je dan, htio to ili ne, dao izvrsnu životnu lekciju klincima. I to se nije moglo drugačije izvesti nego na njegov, surov način.

VIDEO: Deset najboljih obrana Olivera Kahna

Pitajte Bastiana Schweinsteigera o toj surovosti. Te 2002. godine golobradog 18-godišnjaka kojeg je klub iz druge momčadi prekomandirao u prvu i odmah ga u svlačionici posjeo do karizmatičnog kapetana i tada, po mnogima, najboljeg golmana svijeta.

"Kahna sam prvi put sreo u studenom 2002. godine. Sjedio je pored mene. A prvi put smo razgovarali tek 2005. godine", ispričao je svjetski prvak s Njemačkom iz 2014. u emisiji Audi Star Talk.

"Da, pojavio se zatim novi problem s njim. Svaki igrač u svlačionici Bayerna imao je svoj ručnik. Čudno je bilo to što sam uvijek ja bio bez ručnika. Pitao sam se svaki put gdje je moj ručnik... A onda sam primijetio Olija pored sebe kako sređuje frizuru, čisti svoje golmanske rukavice i druge stvari i to - s dva ručnika!" prisjećao se kroz smijeh proslavljeni veznjak.

Bez Kahna Schweinsteiger ne bi postao šampion kakav je bio u zenitu karijere, vjerojatno isto vrijedi i za Phillipa Lahma.

Obojica su direktno učila o pobjedničkom mentalitetu i to najčešće, kao što je Bastian opisao u svojim anegdotama, na brutalne načine. 

Nije Titan birao riječi, čak ni javno. I tu je bitna razlika između njega i ostalih - ono što bi govorio drugima u lice, bez dlake na jeziku ispalio bi u javnosti. 

"Lahm i Schweinsteiger nisu svjesni da se naslov lako može izgubiti zbog toga što njih dvojica nemaju autoritet potreban da budu pravi lideri Bayerna. Nemaju pojma što znači biti kapetan momčadi. Bastian se na terenu ponaša kao razmažena djevojčica", rigao je vatru Oliver nakon jednog perioda slabijih Bayernovih rezultata 2011. godine gdje su, tada mladići, Phillip i Bastian igrali ispod prosjeka.

Kahn se svađao s protivnicima, urlao je na suigrače i kad je trebalo i kad nije, ponekad čak i fizički mrcvario protivnike štipanjem po tijelu kod kornera, uklizavao poput prekaljenog stopera i - veličanstveno branio svoj gol.

Možda njegovi letovi i parade nisu izgledale elegantno kao Neuerove ili Buffonove, no u svakoj obrani bio je snažan Kahnov pečat. Bio je to golman koji je obranama napadao loptu kako bi dodatno pokazao svoju dominantnost.

Turnir i kiks karijere u Aziji

Prve asocijacije na njegovu golmansku genijalnost svakako jesu one brojne obrane na Mundijalu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji kada je praktički sam odveo Elf u finale - Paragvajce je osobno izbacio u osmini finala serijom luđačkih obrana. 

Sredio je Amerikance, a onda i od sudaca maksimalno favorizirane Južnokorejce zbog čega je zaslužio nagradu MVP-a turnira koju će ipak pamtiti po gorčini.

Bio je to Olijev turnir života od prve minute prve utakmice pa sve do 67. minute finala u Yokohami. Na njegovu nesreću, u životnoj formi trpao je Ronaldo Nazario, iako R9 nije isključivi krivac za jedan od najvećih kiksova u Kahnovoj karijeri.

Spielfuhrer Oli je nešto više od sat vremena ponovno radio čuda na golu Njemačke, a onda ga je iznenadio udarac Rivalda s nekih 20-ak metara. 

Ta lopta na koju je trebao tek rutinski leći pobjegla je i počastila Ronalda. Oli je uoči i za vrijeme finala vukao lakšu ozljedu ruke, ali taj njegov čelični mentalni sklop nije dozvoljavao predaju. Makar i pod cijenu tog kiksa koji mu nitko nije imao pravo zamjeriti. 

Jednostavno, ne bi bilo ljudski, ali Kahn, poštenjačina i pravednik, nije štedio sebe. Unatoč umoru, ozljedi i pehu.

"Nemam nikakvog opravdanja. Ta greška u finalu koju sam napravio bila je jedina u sedam utakmica i ona nas je jako skupo koštala", ispalio je kapetan nakon poraza od Brazila.

Godinu ranije, 23. svibnja 2001., Bayern i Valencia igrali su finale Lige prvaka. Nakon penala Nijemci su uzeli naslov i krenuli u pobjednički trk i slavlje na stadionu, no Olivera Kahna, koji im je obranama penala omogućio pobjedu, među njima nije bilo.

Uslijedile su uistinu potresne scene.

Ljudina Oliver Kahn

Na drugom kraju terena Oliver je grlio i tješio kolegu Santiaga Canizaresa koji je na poluvremenu finalne utakmice primio vijest o majčinoj smrti. Legendarni španjolski golman nije mogao doći sebi grcajući u suzama, a Kahn je cijelo vrijeme bio uz njega kao najbolji prijatelj.

Zbog toga je Oli osvojio nagradu za fair play.

"Ovo mi je jedna od najbitnijih nagrada koje sam dobio u karijeri. Ovo je fair play nagrada koju sam dobio nakon što sam tješio Santiaga nakon penala u finalu Lige prvaka", rekao je Kahn predstavljajući svoju trofejnu vitrinu.

U njoj se nalazi osam naslova njemačkog prvaka, šest domaćih kupova, pet Superkupova i po jedna Liga prvaka, Europsko prvenstvo, kup Uefe i Interkontinentalni kup.

S Njemačkom je na Mundijalima osvojio srebro 2002. te broncu 2006. kada se oprostio od reprezentacije, a za najboljeg golmana Bundeslige proglašavan je sedam puta.

Nagradu za najboljeg golmana Europe osvajao je četiri puta, a 2002. bio je drugi u izboru za Zlatnu loptu iza Ronalda Nazaria.

Nema popusta!

Ipak, najlegendarniju izjavu dao je 2001. godine kada je Njemačka izgubila od Engleske 5:1 u Münchenu. Kahn je bio uvjerljivo najgori na terenu.

"Da sam svoju torbu s opremom stavio na gol, primili bismo sigurno dva gola manje."

Karijeru je započeo 1975. u Karlsruheru gdje se zadržao do 1994. nakon čega je otišao u Bayern u kojem je ostao do kraja karijere, 2008. godine. Odigrao je 780 klupskih utakmica i 86 reprezentativnih, a danas mu je tek 50 godina. Premalo, zar ne?

Der Titan i dalje djeluje kao vječiti mladić, znaju to najbolje devetogodišnjaci kojima je dao bitnu životnu lekciju - nema popusta, ni sebi ni drugima!

VIDEO: Rođendanska čestitka Oliveru Kahnu