ZORAN ZEKIĆ bio je u Indexovom "Euro podcastu s legendama HNL-a" u kojem gosti pričaju o aktualnostima na EP-u, ali i o svojim burnim i zanimljivim karijerama.

Zekić (47), koji je bio napadač Osijeka, Cibalije, Pfullendorfa, Otoka, Sarajeva, Kamen Ingrada, Zadra, Maccabi Haife, Dinama, Intera iz Zaprešića, Rijeke, Istre... te trener moldavskog Šerifa iz Tiraspola, Osijeka i mađarskog Diosgyora, svakako ima pregršt anegdota za ispričati. 

U našem podcastu prisjetio se ovih:

"Potpisao sam kao trener Osijeka 1. rujna 2015., a dan kasnije, 2. rujna, dobio sam ovrhu od 366 tisuća kuna zato što nisam platio mirovinsko i zdravstveno. To mi sve Osijek nije platio, i to tijekom šest godina što sam bio igrač tog kluba, a to je bilo 20 godina prije nego što sam postao trener Osijeka. Dakle danas sam potpisao, a sutra morao platiti ogroman dug da mi ne uzmu stan i onda sam još u Osijeku par mjeseci radio bez plaće jer klub nije imao novaca. Eto, to je anegdota, hahaha!"

Pitali smo Zekića kako je zaigrao za Sarajevo 2000., jedva par godina nakon kraja rata u BiH te u državi koja je to bila samo na papiru, strogo podijeljenoj na tri teritorija.

"Isto je tako BiH u to vrijeme bila podijeljena i nogometno. Svaki od tri naroda igrao je svoju ligu na teritoriju koji je kontrolirao, pa se onda razigravalo za prvaka, ali to su radili samo bošnjački i hrvatski klubovi. Inače, ja sam trebao potpisati za Široki Brijeg, kamo sam i krenuo iz Osijeka. Putem do Širokog stali smo na kavu u Sarajevu i ja sam tamo potpisao za istoimeni klub. Krenuo sam iz Slavonije u Hercegovinu, ali ostao na pola puta, u Bosni."

Zanimalo nas je i kako mu je bilo u Šerifu iz Tiraspola. Poznato je da mu je tamo išlo sjajno na sportskom planu jer je 2014./2015. osvojio duplu moldavsku krunu, a u drugoj gaži tamo napustio je klub jesenas, nakon 15 pobjeda zaredom. Intrigira upravo taj podatak, kao i to što je ukupno dvije i pol godine proveo u Transnistriji, međunarodno nepriznatoj odmetnutoj moldavskoj pokrajini. Kako je bilo raditi i živjeti u tamošnjoj varijanti "SAO Krajine"?

"Pa može se reći da taj teritorij ima upravo takav status. Na ulazu u Transnistriju su ruski i vojnici međunarodnih mirovnih snaga, ono što su tijekom rata kod nas bili unproforci. Tamo je i tenk, ali više vizualno upečatljivo nego zbog borbenih djelovanja. Ljudi u Moldaviji imaju niži standard od stanovnika Hrvatske, a što se tiče uvjeta za rad u Šerifu, taj kamp moraš vidjeti da bi vjerovao. Tri stadiona, 18 terena, olimpijski bazen... To je jedna strana priče. Druga je da se nikako nismo mogli naći po ciljevima i zato sam jesenas otišao nakon 15 uzastopnih pobjeda. Fluktuacija igrača je golema i svaka tri mjeseca imaš novu momčad. Nadalje, u momčadi sam imao pripadnike čak 18 nacija u isto vrijeme. Svaka nacija i kontinent nosi svoj mentalitet, razmišljanje, dozu profesionalizma i neprofesionalizma... Tako da mi je toga svega bilo previše."