TUTNJAVA je potresla arenu, velike zaslone u Centru Thomas&Mack u Las Vegasu, psihu navijača koji su hodočastili u Nevadu, kamermane i fotoreportere koji su se borili za najbolji kut za dokumentiranje dolaska Ziona Williamsona, najiščekivanijeg NBA talenta otkako se pojavio LeBron James. No udarni valovi potresa magnitude 7.1 pristigli iz južne Kalifornije zaustavili su debitantski Williamsonov nastup u Ljetnoj NBA ligi 2019. godine. Bilo je to prvo upozorenje za trendovski vlak koji će stalno kasniti zbog dviju ozljeda koljena i globalne pandemije, piše Yahoo Sports.

Dvije godine kasnije, to se može označiti kao predskazanje. Zion Williamson trese NBA ligu, lomi obruče, vlada pod košem, odakle postiže više poena nego bilo tko nakon najboljih dana Shaquillea O'Neala. On prkosi normama, generirajući više poena po šutu od Stepha Curryja, unatoč tome što tek svaku petu utakmicu ubacuje po jednu tricu.

Očekivalo se da će briljirati na otvorenom terenu. Ispostavilo se da mu nije ni potreban

Pričalo se da će Williamson blistati na otvorenom terenu veličine 28.7 s 15.2 metra na kojem se igraju NBA utakmice. No samo 2.6 od Williamsonova prosjeka od 26.5 poena po utakmici plod je protunapada. New Orleans Pelicansi igraju jednostavnu košarku koju Williamson poboljšava stvarajući dodatnih 10.5 poena na svakih 100 posjeda kad je na terenu. Takvu razliku čini samo 5% NBA igrača, među kojima Kevin Durant i Luka Dončić.

Williamsonu ne treba otvoreni prostor da bi eksplodirao. Uopće mu ne treba prostor. Nijedan od njegovih suigrača iz Pelicansa nema više od 40 posto ubačaja za tricu. Zion igra uz 211 cm visokog Stevena Adamsa koji se drži koša, ali ni to nije problem. Njemu ne treba pista, on može poletjeti s bilo kojeg mjesta. U igri koja je definirana prostorom, Williamson se odlično snalazi u tijesnim prolazima.

Kugla za rušenje od 201 cm i rasponom ruku manjim od visine, Williamson djeluje kao da je trebao igrati američki nogomet. Upravo zato ima potencijal promijeniti košarku.

Objedinio je agresivnost i finesu

Kanadski profesor iz Springfielda dr. James Naismith dobio je zadatak osmisliti nenasilnu alternativu američkom nogometu koja bi ipak promovirala tjelesnu aktivnost. Na suprotne strane dvorane postavio je košare za breskve i igru nazvao košarka. No igra se brzo pretvorila u nasilje jer su se igrači međusobno rušili na tlo u borbi za posjed lopte. Onda je Naismith napisao izvornih 13 pravila košarke, osmišljenih da suzbiju agresiju i potaknu gracioznost.

Williamson 130 godina kasnije kombinira dvije karakteristike koje je košarka smatrala suprotnostima - agresivnost i finesu. Košarku i američki nogomet.

"Igrao sam quarterbacka i defenzivnog beka. Volio sam igrati u obrani jer sam mogao više udarati nego primati udarce", rekao je Williamson za Yahoo Sports.

Williamson je srednju školu pohađao u okrugu poznatom po američkom nogometu, u Spartanburgu u saveznoj državi Južnoj Karolini, nedaleko od doma Clemson Tigersa. Kad je obilazio srednju školu Spartanburg Day, doznao je da je tamošnja nogometna momčad bila neporažena u posljednjoj godini svoga postojanja. Bilo je to 1981. godine. Tako je završila njegova nogometna karijera, ali ostale su mu pouke.

Može proći i ispod i poviše protivnika

Williamson je protiv Boston Celticsa poput topovske kugle izašao iz dvostrukog bloka, zadržavajući se nisko i eksplozivno se probijajući kroz rupu između Roberta Williamsa i Kembe Walkera prije nego što ze zatvorila, kao da juri prema liniji touchdowna.

"Stvar je u niskim kutovima i u pravom prodoru u pravo vrijeme, tako da ne jurim ni u koga. Tjeram suparnika na prekršaj nepropisnim blokiranjem ili ga dovodim u poziciju da me zaustavi prekršajem ili da me pusti. To sam naučio u američkom nogometu", objasnio je Williamson.

Pod košem, Williamson svoje tjelesne proporcije pretvara u prednost, skrivajući loptu svojom širokom građom i gurajući se leđima, a jedan od razloga zbog kojih rijetko čini prekršaje je to što rijetko pruža podlakticu. Napada svojom tjelesnom građom i niskim težištem skače u zrak nakon što suparnika izbaci iz ravnoteže.

"Neki su dvometraši pokretni, neki nisu, pa sve ovisi o pokretljivosti. Ako su vrlo pokretljivi, napast ću im potkoljenice kako ne bi mogli skočiti na blokadu, a ako nisu pokretljivi, pokušat ću skočiti preko njih", govori Williamson za Yahoo Sports.

Gledanje Williamsona kako se probija kroz šumu obrambenih igrača postaje avantura. Kako će ovaj put udariti, laktariti se i pronaći put prema obruču? S loptom u ruci, njegov napad nema apsolutno nikakav uvod. Ne treba mu vremena za pokretanje motora. Ima dosta tjelesno snažnih košarkaša u NBA-u, ali Williamson je eksplozivan. Ubrzava toliko naglo da izgleda kao da nestaje na jednom mjestu i materijalizira se na drugom.

Teško ga je skautirati, ali u doigravanju se stvari mijenjaju

Zbog toga skautiranje Williamsona nije toliko jednostavno kao podizanje zida ili pravovremeno postavljanje dvostrukog bloka. Momčadi to čine cijele sezone, zahvaljujući manjkavostima Pelicansa. Zion ima snage boriti se s više obrambenih igrača bez muke, a može i napasti dvostruko pokrivanje brže nego što ga suparnik uspije postaviti.

No Williamson još nije iskusio kombinaciju skautiranja, pažnje i detaljnosti koju donosi doigravanje, taj rendgenski laser koji razotkriva čak i najdominantnije mlade igrače. Naći će se pred zidom na kakav je znao naletjeti LeBron James ili kakav danas postavljaju Giannisu Antetokounmpu. Morat će se prestati toliko oslanjati na lijevu ruku i razviti kreativniji završni potez protiv krupnijih suparnika. Morat će proširiti svoje kretanje i kreaciju te naučiti iskoristiti svoje fizičke osobine u obrambene svrhe, gdje bi sposobnost materijalizacije niotkuda trebala biti korisna.

Vrijeme će pokazati može li Zion na svoju igru staviti glazuru kakvu imaju legende. Ne znamo kamo će krenuti, ali mogao bi košarku povesti prema visinama i širinama koje nikad prije nisu viđene.