RAAKITIIIĆĆĆĆ! Svi znaju gdje su bili toga 1. srpnja ove godine u kasnim večernjim satima, kada je Ivan Rakitić zabio posljednji penal Rusiji za četvrtfinale Svjetskog prvenstva. Baš će taj genijalac večeras od 20:45 u Elcheu odigrati 100. utakmicu za Hrvatsku. Dokapetan reprezentacije koji je rođen u švicarskom Rheinfelden 10. ožujka 1988. godine izjednačit će se s Darijom Šimićem na sedmom mjestu vječne ljestvice, a ispred njega su Vedran Ćorluka (103), Ivica Olić (104), Josip Šimunić (105), Luka Modrić i Stipe Pletikosa (114) te rekorder Darijo Srna sa 134 nastupa u hrvatskom dresu.

> "Tata, odlučio sam ono što tvoje srce hoće" Rakitić objavio fotografiju koja priča kako je sve počelo

Ivanovi roditelji su početkom rata 1991. napustili zemlju i nikada se više nisu vratili, a on i brat Dejan rođeni su u Švicarskoj. Sve što su znali o Hrvatskoj gledali su na TV-u i upijali od oca Luke koji je rodom iz Sikirevaca, dok je majka iz Žepča. Kao dijete nikad nije bio u Hrvatskoj, ali su je u obitelji zvali domom. Nakon pobjede nad Argentinom (3:0) na Svjetskom prvenstvu otkrio je cijelu priču i kako je sve proživljavao...

"Sjećam se, imao sam tek četiri ili pet godina kad sam na TV-u vidio vijesti. Ugledao sam fotografije i snimke rata i ležeći u krevetu pomislio: 'Ovo je nemoguće, kako se ovo može događati? I prije no što je Hrvatska službeno proglasila neovisnost, naša reprezentacija je već odigrala utakmicu. Mislim da vam to jasno može opisati koliko nam nogomet znači, našoj državi i ljudima, bez obzira na to gdje žive. I tako, kad je tata Luka uzeo nož i otvorio taj paket te izvukao dva hrvatska dresa za mog brata i mene... bilo je jako emotivno. Pomislili smo nešto kao, o, da, mi smo također dio toga. Spavali smo u tim dresovima. Nosili smo ih idući dan u školu. I dan poslije. Nismo ih htjeli skinuti. Vau, mi imamo hrvatske crveno-bijele dresove bez imena na leđima. Htjeli smo ih imati 10 jer nismo htjeli obući ništa drugo. Bili su nam toliko posebni", napisao je Rakitić za Players Tribune.

Nogometnu karijeru započeo je u Baselu, a od 2006. do 2007. nastupao je za mladu švicarsku reprezentaciju do 21 godine. Uslijedila je velika borba dva saveza za njega. Na kraju je izabrao Hrvatsku, iako nije bilo lako. Međutim, veliku ulogu imao je Slaven Bilić, tadašnji izbornik i njegov heroj iz djetinjstva iz onog brončanog ljeta 1998. godine u Francuskoj...

"Kad sam tek počeo igrati, da budem iskren, nisam nosio hrvatski dres. Nosio sam dres svoje druge domovine, Švicarske. Govorio sam ljudima da sam Švicarac. Uvijek je to izgledalo pomalo čudno. 'Švicarac? Ivan Rakitić?' No rođen sam i odrastao u Švicarskoj, išao sam tamo u školu, moji prijatelji su Švicarci... Bio sam stoga i jako ponosan što sam nosio dres Švicarske u mlađim kategorijama. No najveći dio mog srca ipak pripada Hrvatskoj. Uvijek je to bilo tako. Prije 10 godina Slaven Bilić i predsjednik HNS-a došli su me gledati u Basel, a nakon toga smo popričali. 'Dođi sa mnom. Dođi igrati za svoju domovinu', rekao mi je Slaven Bilić, a ja pomislio - 'Sve ću uraditi za ovog čovjeka jer je on moj heroj'. Kad je došao trenutak da odlučim za koga ću igrati, Hrvatsku ili Švicarsku, znao sam da otac prisluškuje kraj vrata moj razgovor sa švicarskim trenerom. Kad sam napokon otvorio vrata, samo je stao i gledao me. 'Nastavljam igrati za Švicarsku', rekao sam mu, a njegova reakcija je bila 'Oh... Ok, dobro...'. Počeo sam se smijati i - 'Ne, ne, igrat ću za Hrvatsku!', nakon čega su mu krenule suze i zaplakao je", prisjeća se Raketa. 

I tako je 2009. zaigrao za mladu reprezentaciju, za A vrstu debitirao je 8. rujna 2007. protiv Estonije (2:0) u kvalifikacijama za Euro, a ušao je u 61. minuti umjesto Nike Kranjčara na Maksimiru. Svoj prvi gol je zabio četiri dana kasnije, protiv Andore (6:0) u 64. minuti.

Nakon toga je otišao na Euro u Austriji i Švicarskoj, gdje je odmah postao jedan od važnijih igrača, a jednu od najboljih utakmica odigrao je baš u skupini protiv Njemačke (2:1). Te noći, 12. lipnja u Klagenfurtu, pokazao je kakvu je igračinu dobila Hrvatska. Na kraju su se dogodili ona Turska i Semih Şentürk, a Raketa je bio jedan od onih koji je promašio u penal seriji.

Nastupao je Ivan za Hrvatsku gotovo pa uvijek, a sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014., Euru 2016. i povijesnom SP-2018. Još jedna od njegovih utakmica za sva vremena bila je ona 2014. protiv Italije u Milanu (1:1) koju su na neko vrijeme prekinuli hrvatski navijači na San Siru, a gdje je asistirao Ivanu Perišiću.

Izluđivao je Talijane s Lukom Modrićem u sredini, a isto je činio i na Euru u Francuskoj dvije godine kasnije protiv Češke (2:2), kojoj je zabio u 59. minuti i majstorski lobao Petra Čeha.

U međuvremenu je od Basela stigao do Seville, u kojoj je bio kapetan i osvajao Europa ligu, pa sve do Barcelone i naslova španjolskog prvaka i Lige prvaka te pogotka Juventusu u Berlinu 2016. za pobjedu (3:1) i veliko slavlje. I onda na red dolazi spomenuta Argentina (3:0), protiv koje je briljirao na travnjaku i postigao gol u 91. minuti. 

Zabio je pobjedonosni penal Dancima u osmini finala, precizan je bio i protiv Rusa u četvrtfinalu SP-a, a maestralnu partiju pružio je u slavlju (2:1) nad Engleskom u polufinalu i s ostalima pogurao Hrvatsku do finala. Tamo je momčad Zlatka Dalića izgubila (2:4) od Francuza, ali su Rakitić i Modrić pokazali cijelom svijetu da su trenutačno najbolji vezni par od kojih strahuje svaka reprezentacija, a nije iznimka ni Španjolska večeras. 

"Kvalifikacijska utakmica protiv Grčke bila nam je najbolja utakmica u zadnjih pet-šest godina i rekao sam dečkima u svlačionici 'Pa ajmo nastaviti ovako!'. Modrić i ja samo smo se pogledali 'Vau, zašto to nismo i dosad radili?" prisjeća se Rakitić, a nakon toga je razmišljao o povlačenju iz reprezentacije, ali kad je doživio onakav doček u Zagrebu, ponovno je poslušao svoje srce i odlučio da će i dalje igrati za Hrvatsku. 

Onaj paket dresova koji je otac Luka otvorio pred njim i bratom on je nakon puno vremena iznio pred svoje kćeri i suprugu Raquel Mauri...

"Kao što znate, i moja obitelj odrasta u raznim državama. Žena mi je Španjolka i odgajamo dvije kćeri u Barceloni. I one sve proživljavaju isto kao ja, gledaju život drugačije jer su iz druge države. A moje su djevojčice moje najveće navijačice pa sam prije početka SP-a imao posebnu narudžbu i došao kući s paketom za njih. Dva nova hrvatska dresa. Rekle su mi da ga nikad neće skidati. Znam kako se osjećaju", rekao je prije nekoliko mjeseci Raketa.

Čovjek koji večeras slavi jubilej u najdražem dresu. Bilo bi ga prekrasno proslaviti pobjedom u Elcheu.