PISMO koje su ugledni američki sinolozi, politolozi, diplomati i drugi stručnjaci za Kinu prošli mjesec poslali američkom predsjedniku Donaldu Trumpu prošlo je donekle ispod radara američkih i svjetskih medija.

No sa sve većim zaoštravanjem odnosa između Kine i SAD-a, te s novim paketima carina koje su dvije ekonomske sile uvele jedna drugoj krajem prošlog mjeseca, ovo je pismo opet relevantno. 

"Mi smo duboko zabrinuti zbog sve većeg pogoršanja u američkim odnosima s Kinom"

"Kina nije neprijatelj", jasno i glasno poručuju stručnjaci već u naslovu otvorenog pisma koje je objavio The Washington Post. 

"Dragi predsjedniče Trump i članovi Kongresa: Mi smo članovi akademske, vanjskopolitičke, vojne i poslovne zajednice, pretežno iz SAD-a, uključujući mnoge koji su se fokusirali na Aziju tijekom svojih profesionalnih karijera. Mi smo duboko zabrinuti zbog sve većeg pogoršanja u američkim odnosima s Kinom, za što vjerujemo da ne služi ni američkim ni globalnim interesima. Iako smo vrlo zabrinuti nedavnim ponašanjem Pekinga, koje zahtijeva snažan odgovor, također vjerujemo da mnogi postupci SAD-a izravno doprinose silaznoj spirali u odnosima", stoji na početku pisma koje potpisuju eminentni stručnjaci za Kinu i međunarodne odnose. 

Sastavili su ga Ezra Vogel, profesor emeritus društvenih znanosti na sveučilištu Harvard i autor niza knjiga o Kini, Japanu i Aziji, J. Stapleton Roy, stipendist u Centru Wilson i bivši američki veleposlanik u Kini, Michael Swaine, viši suradnik u Zakladi Carnegie za međunarodni mir, i Susan Thornton, viša suradnica u Centru za Kinu Paul Tsai na Pravnoj školi sveučilišta Yale.

Osim 5 autora, još 95 znanstvenika, diplomata i bivših državnih dužnosnika potpisalo je pismo među njima i C. Fred Bergstein, viši suradnik i direktor emeritus na Institutu Peterson za međunarodnu ekonomiju, Robert Keohane, profesor emeritus međunarodnih odnosa na sveučilištu Princeton, David Lampton, profesor emeritus u Školi naprednih međunarodnih studija na sveučilištu Johns Hopkins, Joseph Nye, istaknuti profesor emeritus u Kennedyjevoj školi vlasti na sveučilištu Harvard, te mnogi drugi.

Ovi eksperti su iznijeli sedam propozicija o Kini, problemima u američkom pristupu Kini i elementima učinkovitije američke politike. 

"Trenutni pristup Kini je fundamentalno kontraproduktivan"

"1) Zabrinjavajuće ponašanje Kine posljednjih godina - uključujući zaokret prema većoj domaćoj represiji i većoj državnoj kontroli nad privatnim tvrtkama, nepridržavanje nekoliko trgovinskih sporazuma, veće napore za kontroliranjem vanjskog mišljenja i agresivniju vanjsku politiku - predstavlja ozbiljne izazove ostatku svijeta. Ovi izazovi zahtijevaju čvrst i djelotvoran američki odgovor, ali trenutni pristup Kini je fundamentalno kontraproduktivan."

"2) Ne vjerujemo da je Peking ekonomski neprijatelj ili ekonomska prijetnja nacionalnoj sigurnosti s kojom se moramo suočiti u svakoj sferi; niti je Kina monolit, a stajališta njenih lidera urezana u kamen. (...) S pravom ravnotežom natjecanja i suradnje, američke akcije mogu ojačati one kineske lidere koji žele da Kina igra konstruktivnu ulogu u svjetskim odnosima."

"3) Američki napori da se tretira Kinu kao neprijatelja i da je se odvoji od globalne ekonomije naštetit će američkoj međunarodnoj ulozi i reputaciji i potkopati interese svih nacija. Američka opozicija neće spriječiti kontinuiranu ekspanziju kineske ekonomije, sve veći tržišni udio za kineske tvrtke i povećanje kineske uloge u svjetskim odnosima. Štoviše, SAD ne može značajno usporiti rast Kine a da ne našteti sam sebi. Ako SAD pritišće svoje saveznike da tretiraju Kinu kao političkog i ekonomskog neprijatelja, to će oslabiti odnose s tim saveznicima, a time bi mogao izolirati sebe, a ne Peking."

Strahovi da će Kina zamijeniti SAD kao broj jedan su "preuveličani"

Strahovi da će Kina smijeniti SAD na poziciji globalnog lidera su preuveličani, navodi se u točki 4.

Kineska vojna moć raste, ali teško da Kina može postati dominantna sila. Umjesto utrke naoružanja, treba raditi sa saveznicima u Aziji, sažetak je točke 5. 

Unatoč želji da umanji ulogu zapadnih demokratskih normi, Kina ne želi revidirati ključne ekonomske i druge čimbenike globalnog poretka. S Kinom treba zajedno raditi na modificiranju tog poretka; zero-sum potiče Kinu da odustane od participacije i promovira podijeljeni svijet, navodi se u točki 6.

U zaključnoj točki 7 eksperti poručuju kako treba provoditi realističnu politiku, kroz jačanje saveza i suradnju, ne kroz kontraproduktivnu politiku potkopavanja i zaustavljanja Kine i njenog otvaranja prema svijetu.

"Vjerujemo da velik broj potpisnika ovog otvorenog pisma pokazuje da ne postoji washingtonski konsenzus koji podržava opći protivnički stav prema Kini, kao što neki vjeruju", napominju autori.