Foto:Hina/Index/Youtube

PREMA najnovijim podacima HZMO-a, prosječna mirovina iznosi 2453 kune, a u kolovozu je u Hrvatskoj bilo ukupno 1.231,879 korisnika mirovina. Manjina tog broja umirovljenika ne mora se mučiti kako će preživjeti mjesec s dvije tisuće kuna jer primaju povlaštene mirovine koje su dobili kao saborski zastupnici, suci Ustavnog suda, bivši predsjednici Republike itd. Njihova je prosječna mirovina oko 8500 tisuća kuna, a sada će zahvaljujući najnovijoj odluci vlade Andreja Plenkovića biti - povećana za 10 posto! Konkretno, bivši saborski zastupnici koju sada imaju 8500 kuna mirovine, ubuduće se mogu radovati mjesečnim primanjem od 9300 kuna.

Naime, Plenković je na sjednici vlade u četvrtak riječima “A sad krećemo na još jednu važnu odluku” instruirao ministra financija Zdravka Marića da objasni zašto su odlučili povećati povlaštene mirovine koje je smanjila vlada Zorana Milanovića.

Marić je rekao da je 1. siječnja 2014. na snagu stupio Zakon o smanjenju mirovina ostvarenih prema posebnim propisima, a koje su bile veće od 5000 kuna te kazao kako taj Zakon treba važiti ako se ispune dva uvjeta: kada je gospodarski rast u svakom o triju prethodnih uzastopnih tromjesečja veći od dva posto te kada je deficit u istim razdobljima manji od tri posto. "Oba uvjeta su ispunjena", rekao je Marić, iako je vlada mogla donijeti i drugačiju odluku i ne povećati povlaštene mirovine.
 
Stoga podsjećamo na 15 ljudi kojima je Plenkovićeva vlada odlučila povećati ionako izdašne mirovine za hrvatske prilike koje su u prosjeku dvije tisuće kuna više od aktualne prosječne plaće onih koji rade i financiraju mirovinski sustav.

Vice Vukojević

Bivši sudac Ustavnog suda i jedan od osnivača HDZ-a zapamćen je po nizu ekstremističkih izjava i poteza, poput sudjelovanja u osnivanju Herceg-Bosne, vođenju saborske Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća koja je uspjela utvrditi kako je u NDH ubijeno “čak” 240 Židova. Slobodno vrijeme u mirovini iskoristio je za pisanje knjige o Udbi koja ima više od hiljadu stranica i davanje izjava poput “Liberali su nanijeli više štete novoj hrvatskoj državi nego komunisti”.

Ljubo Ćesić Rojs

Bivši vozač autobusa tijekom Domovinskog rata došao je do čina generala, a kasnije se u politici okušao kao saborski zastupnik HDZ-a, najpoznatiji po homofobnim ispadima u sabornici i medijima te legendarnoj izjavio “Ko je jamio, jamio” u raspravi o kriminalu u privatizaciji u režiji HDZ-a. Rojs nije bio imun na to da i sam “jami”, pa je u jednom trenutku morao srušiti svoju bespravno sagrađenu vilu u podsljemenskoj zoni, a nedavno je i osuđen zbog nezakonitog otpisa duga nogometnom klubu Hrvatski dragovoljac. Bio je optužen i da je “jamio” novac za obranu hercegovačkih Hrvata u Haagu.

Milan Vuković

Još jedan provjereni HDZ-ov kadar, prethodno naravno član Saveza komunista Jugoslavije, i bivši sudac Ustavnog suda, čiji je najpoznatiji doprinos pravnoj teoriji tvrdnja da “Hrvati ne mogu počiniti zločin u Domovinskom ratu”. Uvjeren u vlastitu povijesnu važnost, objavio je 2003. knjigu naslovljenu “Desetljeće koje se pamti: dnevnički zapisi: 1990.-1999.”, te i knjigu eseja o Franji Tuđmanu. Umirovljeničke dane krati i kroz susrete "Dr. Franjo Tuđman - Hrvati kroz stoljeća" koji se održavaju u Velikom Trgovišću, koje je inicirao 2008.

Milan Kovač

Među HDZ-ovim barakašima, Milan Kovač je devedesetih godina prošlog stoljeća bio saborski zastupnik, ali i vodio Hrvatski fond za privatizaciju tijekom najveće pljačke bivše društvene imovine. Branio je tajkune poput Miroslava Kutle objašnjenjem da su “'ljudi koje danas nazivamo tajkunima preskupo platili dionice kupljene od malih dioničara”, a mediji su mu bili krivi jer “uvjeravaju javnost da bi Hrvatska mogla biti Švicarska”. S ljudima na vodećim pozicija poput Milana Kovača to je naravno bilo nemoguće, pa je njegovo povlačenje iz politike u eri Ive Sanadera, kada je optirao podržati Ivića Pašalića, nacija dočekala s oduševljenjem. Na političku scenu ga je prije par godina vratio, a tko drugi, Tomislav Karamarko i postavio ga na čelo HDZ-ova Kluba utemeljitelja. Plenković ga je nakon svojeg preuzimanja stranke maknuo, nadajmo se zauvijek.

Vladimir Šeks

Iako formalno u mirovini koju mu je njegov proteže Plenković upravo povećao za 10 posto, Vladimir Šeks je, čini se, aktivniji u politici nego ikad prije. Tajno se sastaje s tajkunima koji financiraju HDZ, trsi se da se njegov vjenčani kum Miroslav Šeparović ponovno instalira na poziciju predsjednika Ustavnog suda, bistri politiku uz lubenicu i vino sa za kriminal i ratne zločine optuženim frendovima Kalmetom i Glavašem itd. Siva eminencija iza niza poteza koji su od 1990. do danas nanijeli ogromnu štetu državi  i njenim građanima, naročito kada je riječ o urušavanju profesionalnosti pravosuđa, Šeks je hodajući podsjetnik politike koja je uništila i još uništava Hrvatsku.

Luka Bebić

Nekad bliski frend Vladimira Šeksa, Bebić se ipak odlučio da mu više znači prijateljski zagrljaj i pjevanje klapskih pjesama u suglasju s Ivom Sanaderom, kojega se nije odrekao, pa je nedavno s njima i promovirao Sanaderovu esejističko-memoarsku knjigu. Slavni “barba Luka” kojem su se pisala molećiva pisma za uhljebljivanje u državnu administraciju kao uzoru cijelog neretvanskog kraja, svoje mirne umirovljeničke dane provodi među nasadima mandarina i maslina, reminiscirajući o višedesetljetnoj političkoj karijeri koja ga je od SKJ dovela do HDZ-a, pa onda do visokih pozicija u obavještajnom aparatu 1990-ih, te konačno i do pozicije predsjednika Sabora, što mu Šeks kojeg je na tom mjestu naslijedio nikad nije oprostio. A e.

Andrija Hebrang

Dugogodišnji HDZ-ov ministar zdravstva koje se nakon njegovih mandata iz 1990-ih nikad nije oporavilo, Hebrang se okušao i na pozicijama ministra obrane i potpredsjednika vlade za gospodarstvo s jednakim rezultatima. Jedino u čemu je bio gori od ministrovanja je kao predsjednički kandidat HDZ-a na izborima 2009., kada je s 12 posto glasova završio na trećem mjestu u prvom krugu. HDZ u svojoj cijeloj povijesti nije na predsjedničkim izborima imao kandidata koji je doživio takav debakl. Najviše je ostao u sjećanju po izjavi da on “nikad ne laže, nego ponekad ne govori istinu, jer je to pristojnije”, Hebrang svoje umirovljeničke dane provodi putujući Hrvatskom kao promotor knjiga Tihomira Dujmovića.

Anto Đapić

Čovjek čiji je pokušaj igranja košarke tijekom mandata gradonačelnika Osijeka ušao u sportsku legendu, dugogodišnji lider proustaškog HSP-a kojeg je u jednom trenutku uz savjetnički pomoć Mate Granića pokušao ušminkati u podnošljivu desnu stranku, plagijator magisterija, grobar vlastite stranke, sada je lider stranke Desno. Iako je već godinama de facto politički mrtav, i to zahvaljujući jednoj rečenici Ive Sanadera na parlamentarnim izborima 2007. ("Glas za HSP je glas za SDP."), Đapić se i dalje petlja u lokalnu osječku politiku, a masovno iseljavanje iz najvećeg slavonskog grada svjedoči s kakvim uspjehom.

Ivan Jarnjak

Ministar unutarnjih poslova dok su se nakon Oluje masovno ubijali srpski civili većinom starije dobi, Ivan Jarnjak je ipak izbjegao haašku optužnicu zahvaljujući intervenciji Ive Sanadera kod Carle del Ponte. Nakon što je smijenjen 1996. s pozicije prvog čovjeka MUP-a jer nije htio poslati policiju da pendreči ljude na prosvjedu podrške Radiju 101, kako je Tuđman želio, Ivan Jarnjak je 1997. došao na čelo UNS-a (ipak nije Ustaška nadzorna služba, nego Ured za nacionalnu sigurnost) u vrijeme kada je Tuđmanov režim masovno prisluškivao novinare. Saborski zastupnik u više mandata i glavni tajnik HDZ-a tijekom masovne pljačke javnog novca u Sanaderovoj režiji, Jarnjak naravno ništa o tome nije znao, unatoč primjerice. GONG-ovim upozorenjima da je HDZ u kampanji za parlamentarne izbore 2007. potrošio na reklamu u medijima mnogo više novca nego što je službeno prijavio.

Mladen Barišić

Nekoć Sanaderov potrčko, formalno rizničar HDZ-a, Barišić je jedan od ključnih aktera afere Fimi Medija, u kojoj su se krali milijuni javnog novca u korist HDZ-ove stranačke strukture. Bivši saborski zastupnik se kasnije prometnuo u glavnog svjedoka protiv Sanadera, a zapamćen je i po velikoj ljubavnoj priči s Nevenkom Jurak, vlasnicom Fimi Medije, u čijoj je blizini mogao uživati tijekom višegodišnjeg suđenja, jer su suoptuženici.

Ivo Sanader

Izručio Antu Gotovinu Haagu, a Hrvatsku višegodišnjoj ekonomskoj recesiji, Tuđmanov nasljednik na mjestu predsjednika HDZ-a i premijer države u jednom i pol mandatu danas se ponajviše bavi time kako opet izbjeći odlazak u zatvor zbog niza optužbi za korupciju i izvlačenje javnog novca u stranačke i privatne, prvenstveno svoje džepove. Ipak, Sanaderu se ne mogu usporiti zasluge u približavanju Hrvatske Europskoj uniji, što je u konačnici omogućilo stotinama tisuća hrvatskih građana da životnu sreću potraže u Njemačkoj i Irskoj i spase se od države kakvu je gradio "Drivo". Plus mu je i što je inicirao kazneni progon ratnog zločinca i nekadašnjeg stranačkog kolege Branimira Glavaša, no minus da je iza sebe ostavio pravosuđe i Ustavni sud koji ni jednog niti drugog nije u stanju kompetentno osuditi.

Đurđa Adlešić

Predsjednica HSLS-a u fazi odumiranja stranke koja danas preživljava na političkoj sceni zahvaljujući trgovačkom talentu Darinka Kosora, Đurđa Adlešić bila je vjerna koalicijska partnerica Ive Sanadera i potpredsjednica njegove vlade koja se bavila suzbijanjem navijačkog nasilja i ništa nije postigla. Bila je saborska zastupnica, a 2003. i kandidatkinja na predsjedničkim izborima. Onda se nešto petljala u razminiranje, a sada povremeno objavljuje ne pretjerano zanimljive kolumne na desničarskom portalu Direktno.hr koji uređuje bivša glasnogovornica Zlatka Hasanbegovića.

Željka Antunović

Prva žena na čelu MORH-a, protukandidatkinja Zoranu Milanoviću za poziciju predsjednika SDP-a nakon smrti Ivice Račana, Željka Antunović odavno je politička umirovljenica koja se ponekad pojavi u javnosti kada treba braniti aktualnog HDZ-ova ministra obrane Damira Krstičevića. Podržala je Davora Bernardića u kampanji za šefa SDP-a, no ostaje nejasno kako bi hrvatski građani mogli profitirati od većeg angažmana Antunovićke u politici. Mirovina joj dobro pristaje.

Marina Matulović-Dropulić

Gradonačelnica Zagreba koju je svojim makinacijama na tu poziciju oktroirao nekad važan HDZ-ovac Zlatko Canjuga (da, podsjetimo se da je u ovoj državi dotični svojedobno bio moćan političar), Marina Matulović-Dropulić vodila je glavni grad Hrvatske u periodu nakon što je Tuđman odbio potvrditi gradonačelnika kojeg je većinom glasova u gradskoj skupštini izabrala udružena oporba. Od 2003. do 2010. bila je ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Stipe Mesić

Najpoznatiji antifašist u Hrvatskoj koji je ujedno nekoć bio i među najgorljivijim braniteljima naslijeđa NDH te postmodernistički lip sync interpret ustaških pjesama koje je izvodio otvaranjem usta i micanjem usana bez puštanja glasa, bivši “građanin predsjednik” Stipe Mesić od kraja drugog mandata na Pantovčaku neumorno putuje svijetom, drži govore na raznim konferencijama i rado zastupa proruske stavove. I dalje ga se smatra najvećim vicmaherom suvremene hrvatske politike, a umješan je i u kupovini luksuznih stanova, za što mu novac rado posuđuju bogati prijatelji.