Takav nepovoljan trend potvrđuje da se sadašnja i prethodne hrvatske vlade nisu bavile ozbiljnim provedbama strukturnih reformi na rashodnoj strani proračuna. Ukupni primici od financijske imovine i zaduživanja iznose 21,6 milijardi kuna (što je više od 73% previđenog za cijelu godinu za koju je planirano 29,4 milijarde kuna). Primici od zaduživanja mogli bi se približiti rekordnom iznosu od 35 milijardi kuna ostvarenih u 2010. godini.

 

Već sada su primici od zaduživanja obveznicama 8,9 milijardi kuna (čine 58 posto plana za 2013.), a od zaduživanja kreditima 9,1 milijardi kuna ( čak su za 78 % prešli razinu predviđenu za cijelu godinu). Nema dileme, država će se morati ponovno zadužiti na inozemnom financijskom tržištu ponudom obveznica kako bi zatvorila taj jaz i uravnotežila proračun. Cijena uravnoteženja proračuna je velika i odražava se u rastu javnog duga i troškova zaduživanja. Vlada će morati obaviti (tehnički)rebalans za uravnoteženje proračuna.

 

 

Hrvatski javni dug u lipnju 2013. je 53,7 % BDP-a i vjerojatno će lako prijeći 60 % BDP-a. To bi uz rastući proračunski deficit trebao biti razlog da Europska komisija pokrene EDP (postupak prekomjernog deficita). Glavni razlog rasta javnog duga su pretvaranja protestiranih državnih jamstava u izravni dug proračuna opće države, ali i novih troškova sanacija i subvencija za javna trgovačka društva, institucija u sustavu zdravstva i financijskih institucija.

 

Izdana državna jamstva uglavnom su usmjerena javnim poduzećima koja su stalni izvor financijskih rizika. Vlada je 29. veljače 2012. U javni dug preuzela protestirana jamstva brodogradnje od 9 milijardi kuna. Protestirana jamstva povećavaju rashode i pridonose širenju proračunskog deficita. Po metodologiji ESA 95, u trećoj godini protestiranja jamstva, cjelokupni dug po jamstvima,a ne samo iznos plaćene rate duga, pribraja se u rashod države. Vlada je za 2013. godinu ograničila izdavanje jamstava na 4,5 milijardi kuna, ali je već na pola godine izdala jamstva od 3,2 milijarde kuna (71 posto godišnjeg plana).

 

 

Polugodišnja ostvarenja prihoda od poreza na dohodak, PDV i socijalnih doprinosa u prosjeku su manja za 3-4% ali jako blizu planiranih. Porez na dobit osjetno je manji na polugodištu (za oko 10%). Trošarine su na razini plana i vjerojatno će i dalje rasti u drugoj polovici godine, čime će se djelomično nadoknaditi manji prihodi od PDV-a. Doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje relativno se dobro naplaćuju i izvršeni su oko 48-49% iznosa planiranog za cijelu godinu. Proračunski prihodi još su uvijek stabilni i kvalitetnije planirani nego rashodi. To uglavnom potvrđuje i usporedba polugodišnjeg ostvarenja proračuna u 2013. s onim u 2012. godini.

 

 

Rashodi poslovanja države rastu i veći su za oko 2 % od planiranih za prvo polugodište. Rast rashoda poslovanja supstituiran je smanjenjem rashoda za nabavu nefinancijske imovine – rashoda za kapitalna ulaganja i održavanje imovine. To je trend koji postoji na razinama državne i lokalne vlasti i jasno pokazuje da se na štetu kapitalnih ulaganja održava postojeće stanje socijalnog mira.

 

Naknade građanima i kućanstvima iznose 35,6 milijardi kuna ( rashodi za zdravstvo, mirovine, socijalnu skrb i nezaposlene) i u prvoj polovici godine izvršeno je 55 posto iznosa planiranog za čitavu godinu. Već dugo vremena rastu rashodi sustava zdravstva. Rashodi dodatno rastu zbog sanacija dugova bolnica. Sanacije ne smiju biti usmjerene samo na rješavanje dospjelih nepodmirenih obveza nego ih trebaju pratiti i dubinske reforme u organizaciji i funkcioniranju zdravstvenog sustava.

 

Bez takvih promjena teško je očekivati pozitivne financijske učinke sanacija koje se financiraju zaduživanjem – država se u prvom polugodištu zadužila za 3 milijarde kuna. Pored rashoda za zdravstvo, dugoročnu presiju na na državne financije stvaraju i rashodi za mirovinsko osiguranje čije se financiranje već duže vremena osigurava i kratkoročnim kreditima banaka.

 

Mimo socijalnih rashoda, nastavlja se i daljnji rast subvencija koje iznose više od 3,7 milijardi kuna. Subvencije su usmjerene trgovačkom društvima u javnom sektoru – primarno Hrvatskim željeznicama i brodogradilištima, programima financiranja putem HBOR-a, te poljoprivrednicima.