Foto: Kubus-Kunsthalle.de

U CUBUS Kunsthalle u njemačkom gradu Duisburgu ovih je dana otvorena izložba "Žene Srebrenicu" na kojoj je preko 40 crno-bijelih fotografija autor Sead Husić ispričao povijest i istinu toga tragičnog grada.

17 godina je prošlo od masakra u Srebrenici u kojem su neke žene izgubile "samo supruge i sinove, a druge "samo" braću i ujake, dok je većina izgubila sve, piše Deutsche Welle. "To je bilo posebno teško pojmiti. Pokušajte si zamisliti da odjednom ostanete bez svih muških članova obitelji. Jedna je žena doista izgubila 70 osoba", kazao je autor Sead Husić te dodao kako ne zna je li mu teže bilo čuti da su neke izgubila djecu ili supruge i braću. "No ja sam morao 'samo' slušati, proživjeti su to morale one same. Svaka zasebno, godinama", rekao je Husić.

"Samo je jedna žena sjela na stolicu i namjestila osmjeh"

Fotografije su postavljene jedna uz drugu na crvenim zidovima pravokutne sobe tako da vas gledaju bilo gdje da se okrenete. Pogled im je uvijek otvoren, iskren, dostojanstven, tvrđi ili mekši, ali niti u jednim očima se osmjeh niti ne nazire. "Samo je jedna žena sjela na stolicu i namjestila osmjeh. Kada smo joj rekli da to nije potrebno, da se ne mora osmjehivati ako joj nije do toga, opustila se i dozvolila da je se fotografira onakvom kakva je", kaže Kai Toss, redatelj i autor koji je u Tuzli i Potočarima pratio autora, a u isto vrijeme je snimao i film koji se može vidjeti na izložbi.

"Sve su priče bile strašne, svaka na svoj način. Dimenziju patnje si zapravo ne možemo ni zamisliti. Nikada neću zaboraviti trenutak u tvorničkoj hali u Potočarima, gdje su u srpnju 1995. godine žene bile odvojene od muškaraca, i gdje su djelomično nastale ove fotografije, kada je u prostoriju ušla jedna starija žena oslanjajući se na svoj štap. Kucanje štapa o pod odzvanjalo je po cijeloj hali... Tada sam zapravo shvatio koliko napor njima predstavlja dolazak na ovo mjesto", rekao je Toss.

"Imao sam dojam da se na njih uvijek gleda s distance"

"Kada sam ih prije nekoliko godina po prvi put susreo, uočio sam velike razlike među njima; neke su 'obične sa sela', neke su radile u uredima, neke su manje, druge pak više ili dobro obrazovane", kazao je Husić i dodao kako te žene uvijek povezujemo sa jednakim slikama žena na grobovima koje oplakuju svoje mrtve.

"Imao sam dojam da se na njih uvijek nekako gleda s distance, velike udaljenosti, kao da je riječ o nekome tko živi na desetom kraju svijeta, iako je zapravo riječ o ženama iz Europe. Zapravo su žene iz Srebrenice, obične Europljanke", rekao je fotograf Husić.