Screenshot: YouTube

DRAGO PRGOMET, zamjenik predsjednika HDZ-a, ratni dragovoljac i brigadir Hrvatske vojske, u svom blogu na Tumblru pozvao je šatordžije iz Savske da prekinu s prosvjedom. Prgometov tekst objavljujemo u cijelosti:

"Branitelji su više od 100 dana u šatoru u Savskoj. Njihov protest, kao i mnoge druge pojave u zadnje vrijeme antagonizirale su hrvatsko društvo. Nikakvo čudo, Hrvatska nam je podjeljenija više nego ikad. A trebalo bi biti suprotno. Kada su vremena teška, ljudi isfrustrirani i ljuti rješenje treba biti suradnja i kompromis, a ne zaoštravanje situacije. U toj istoj Hrvatskoj, malo toga je ostalo od racionalne politike. Svi mi bi morali shvatiti da je politika sraz suprotstavljenih vizija, a ne samoproglašenih dobra i zla! Međutim, danas su političke poruke temeljene na potpunom antagoniziranju, ponekad i mržnji političkih oponenata. Samo smo mi dobri, sve ostalo je zlo. Mi ili oni.

Ne mogu prihvatiti da u ovoj zemlji mogu živjeti samo oni ili mi. Ne mogu prihvatiti da su hajdučija svi oni koji nisu za SDP. Ne mogu prihvati da nije domoljub onaj tko nije za HDZ. Ne mogu prihvatiti da su kriminalna zadruga svi oni koji nisu dio Kukuriku koalicije. Ne mogu prihvatiti da je ova vlast nenarodna. To je uvreda za moje poznanike koje srećem na nogometu, u crkvi ili kolegama s kojima radim, a koji su glasali za ovu Vladu u kojoj ima i ministara branitelja. Ideološke razlike ne mogu biti razlog da nekoga deklariramo kao nenarodnu vlast. Ako ova Vlada i jest nenarodna, onda je to ne zbog toga što ih nije briga za probleme običnog Hrvata, nego zato što ona te probleme ne shvaća. Ova Vlada ne može voditi državu, jer velik dio ministara za to jednostavno nije sposoban. Svjedočimo tek interesnoj skupini koju vlast drži na okupu, zaokupljena samu sobom i koja srozava šanse Hrvatske za budućnost. Pod njom je Hrvatska doživjela gospodarski slom i zato mora otići.

Imaju li pravo branitelji podleći takvoj histeriji i takvim podjelama? Nemaju! Njihov životni primjer je potpuno suprotan ideološkoj ostrašćenosti i neargumentiranom sukobu. Imaju li branitelji pravo protestirati? Imaju! Imaju li pravo tražiti smjenu ministra?! Imaju! Baš kao što učitelji traže smjenu svog ministra, a poljoprivrednici svog. Imaju li pravo ustrajati u svojim zahtjevima? Imaju! Ali nemaju pravo kršiti zakone niti ne poštivati institucije države, jer su upravo to vrijednosti utkane u našu zajedničku borbu protiv velikosrpske ideologije i uspostavu neovisne i demokratske Hrvatske. Krajnje je vrijeme da se, prije nego se dogodi nekakav incident kojeg nitko ne želi, protest privede kraju. Prijetnje, dezinformacije i dizanje tenzija tu ne pomažu.

Ministar branitelja Matić mora shvatiti da je među najodgovornijima za nastalo stanje, već tim što je ministar. Kao ministar nema pravo na privatne ratove koliko god imao razumljivih razloga jer je njegovo braniteljstvo i zatočeništvo u srpskom logoru bilo nerijetko omolovažavano i napadano lažima. Njegova je zadaća komunicirati s braniteljima, a komunikacija nije bila dobra. Njegov odlazak ne bi bio znak osobnog poraza jer tu pobjednika i poraženih nema.

Branitelji moraju prihvatiti da se o njihovim zahtjevima raspravlja u Vladi i Saboru. Ne skrivećki, nego javno. Svjesni da se prava mogu ostvariti sukladno mogućnostima ove zemlje. Svako inzistiranje na nerealnim izdvajanjima znači da će se nekome morati uzeti: učiteljima, medicinskim sestrama, umirovljenicima, a niti jedan branitelj to ne želi. Želi tek život dostojan čovjeka. Čovjeka koji nije žalio žrtvovati vlastiti život kako bi branio svoje prijatelje, svoje susjede i njihov dom, sve nas. Vrijednosti Domovinskog rata i branitelja se razumljivo rješavaju Ustavom, kao što bi dobro rješenje bilo objediniti braniteljska prava iz sadašnjih nekoliko različitih zakona u jedinstven organski zakon. Adekvatna zdravstvena skrb je neophodna, ali se to neće riješiti kroz dvije veteranske bolnice. Ne treba nam getoizacija branitelja. Otvorimo veteranske poliklinike i osigurajmo potrebnu skrb u postojećim bolnicama kako bi bili zbrinuti u mjestima gdje žive. Smanjimo birokratske prepreke u pomoći braniteljima teškog socijalnog statusa iz sredstava već postojeće Zaklade. I puno toga drugog se može riješiti. A za to treba malo sredstava i puno volje.

Na koncu, dragi moji prijatelji, uvijek ste se znali sami štititi. Zato maknite od sebe sve one koji vam se danas nude kao zaštitnici. Sve one kojima je znak brige o vama bio tek prigodničarsko fotografiranje. Ničija sporadična briga neće riješiti vaše trajne nevolje".