Kregar: Vlada nema ciljeve, donose se loše odluke, koalicija se rastače
Foto: Arhiva
JOSIP KREGAR uputio je putem Facebooka otvoreno pismo javnosti u kojem objašnjava motive svog povlačenja iz Sabora. Tvrdi da se nije posvađao sa Zoranom Milanovićem niti s Kukuriku koalicijom, ali ne može više podržavati njihovu politiku.
Kregarovo pismo prenosimo u cijelosti:
Dragi prijatelji,
Nažalost prisiljen sam napisati i ovo pismo jer se i u riječima meni dragih ljudi naziru teze koje moram kategorički odbiti jer stvaraju izvjesne nedoumice o motivima mog povlačenja iz Sabora. Ne bih želio svaki puta kad vas sretnem trebam nešto demantirati ili dati objašnjenje. Zato par jasnih tvrdnji:
1. Ne povlačim se jer sam nezadovoljan odnosom Kluba prema meni ili osobnom marginalizacijom. Suprotno, odnos smatram vrlo korektnim – moje primjedbe ili pohvale su se slušale, a ja sam svoje obveze zastupnika izvršavao redovito i s odgovornošću i voljom. Suprotno, doista sam osjećao simpatije i uvažavanje. Čak i kada sam glasovao drukčije ili rekao neku primjedbu nitko mi nikada nije ništa predbacio. Bez loših misli i osjećaja prihvaćao sam logiku stranačke stege. Znao sam mnoge od ranije i druge upoznao, te o njima, i odnosu prema meni, imam najbolje mišljenje.
2. Ne povlačim se jer nisam dobio neku materijalnu zadovoljštinu ili obećanje. U politiku i na listu nisam došao radi kalkulacije o mogućem položaju niti s obećanjem ili očekivanjem neke funkcije. Moj pravi motiv je idejni, štoviše idealistički, ili ideološki, ali sam jasno naslućivao i probleme visokih očekivanja od uspjeha. Idealisti obično očekuju previše, i na takva razočaranja sam bio spreman. Znao sam što je politika i slobodno odlučio. Poslove zastupnika, člana i predsjednika odbora obavio sam dobro. Odbor je radio svoj posao stručno, uvijek imao kvorum, a nerijetko djelovao brzo, pa čak i uz suradnju oporbe. Bilo je rasprava nije bilo svađa.
3. Ne povlačim se radi svađe s Zoranom Milanovićem, niti sam ljut radi toga što ne podržava moje inicijative. On je prvi, izložen više od drugih kritikama, opterećen odgovornostima i ima pravo i na grešku. Ne smatram da me ignorira i ne mislim da je prema meni osoran. Suprotno, on je ugodan sugovornik, jakog političkog instinkta. Ako je i griješio u odnosu prema drugima, i krivo istupao, njegove procjene su argumentirane. I on ima pravo na svoje mišljenje. Ponekad, nema pozornost slušati, zato mu treba govoriti slobodno i izravno. I reći kad griješi. Uzeo sam si slobodu biti izravan i otvoren pa i po cijenu psihološkog nesporazuma. No otvorenost razlika ne treba smatrati sukobom ili nesporazumom.
4. Objašnjenje da odlazim iz zdravstvenih razloga netočno je i opako. Ja sam u rujnu prošao iznimno kompleksan zdravstveni pregled gdje se ispostavilo, ne samo da intervencija nije potrebna, već je stanje bolje od očekivanog i sasvim sam dobro. Imam godinama dijabetes i visok tlak, no reguliram ih, i pregled je pokazao dobro stanje. Zdrav sm za ono što radim.
5. Ne odlazim u drugi klub niti osnivam stranku. Što se mene tiče ostaje kao do sada, ali moram imati pravo i slobodu vlastitog mišljenja. To nije moj uvjet već logična konzekvenca: ako povjerenja i razumijevanja nema neka me zamjeni drugi. Pogodilo me je razmišljanje da odlazim sa broda koji tone. Suprotno, ja sam mornar koji viče da brod pušta vodu, ali to ne radim iz straha, panike ili kalkulacije, već radi tog što je to istina. Ne vjerujem da znam cilj niti razumijem smjer puta
6. U zadnja sva tjedna čuo sam mi pročitao niz drukčijih objašnjenja: da odlazim u drugu stranku, za voditelja izbornog stožera, da se kandidiram za rektora, ministarstvo znanosti,,,, Stvar je puno jednostavnija. Ne mislim da su političke odluke koje se donose dobre, mislim da je taktika šeprtljava, a strategije nema. Vlada i stranka su u strateškoj defenzivi. Mislim da je program djelovanja vlade nejasan, da ciljeva nema, a stil ne odgovara visokoj političkoj odgovornosti, da je javna prezentacija loša, da se vjerodostojnost gubi, koalicija rastače. Ako tako mislim to ne smijem skrivati, a ako ne smijem skrivati mogu štetiti; sebi šutnjom a zajedničkom poduhvatu kritikom koju će drugi koristiti.
7. Dakle ne mogu drukčije i ne mogu biti za nešto što ne prihvaćam ni razumom ni srcem, ne smatram ispravnim. Za mene ne vrijedi fraza da će o povjerenju jednom i nekako odlučiti birači, već savjest. Možda griješim no ne mogu drukčije.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati