Milanović nije materijal za premijera, ali Linić je materijal za Uskok

Milanović nije materijal za premijera, ali Linić je materijal za Uskok

Foto: Hina

ZORAN MILANOVIĆ je smjenom Slavka Linića donio ispravnu odluku. Razlozi su možda bili krivi, metoda diskutabilna, ali odluka je nedvojbeno bila ispravna.

Milanović je zbog te odluke sada na meti nezadovoljnika unutar SDP-a, Linićevih stranačkih i interesnih poltrona, kao i pojedinih medijskih djelatnika (nećemo ih nazvati novinarima, jer idolopoklonstvo i novinarstvo ne idu zajedno) koji su riječkom šerifu spremni oprostiti iste grijehe zbog kojih su Ivu Sanadera neumorno gazili.

Afera Spačva, zbog koje je Linić formalno smijenjen, samo je vrh ledenog brijega. U zadnjih godinu dana, dok su ostali mediji uglavnom šutjeli i pljeskali Linićevom "uvođenju reda", Index je razotkrio desetak sličnih slučajeva. Prokazali smo pravo lice predstečajnih nagodbi - instrumenta za pogodovanje prijateljima i kumovima - zbog čega smo se i sami našli na meti Linićeva bijesa.

Najveći Milanovićev grijeh je što Linića nije smijenio ranije

Premijer Milanović svo to vrijeme stoički je šutio i tolerirao Linićeve izlete u, kako on to voli kazati, "sivu zonu". Zbog čega Milanović nije reagirao ranije? Zato što mu je Linić i dalje bio koristan? Zato što nije imao dovoljno hrabrosti da mu se suprotstavi? Zato što ga nije bilo briga?

Odgovori na ova pitanja sada su manje bitni. No, ako Milanovića u kontekstu sukoba s Linićem zbog ičeg treba kritizirati, onda je to zbog toga što ga nije smijenio čim se pokazalo kakvim se poslovima Linić bavi. Čim je sudac Mislav Kolakušić objasnio zbog čega su predstečajne nagodbe "pljačka veća od privatizacijske".

Licemjerje Linićevog "riječkog klana"

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dok je Milanović ignorirao Linićeve marifetluke, u SDP-u je cvjetalo bratstvo i jedinstvo. No, čim se usudio taknuti u Linića, krenule su pripreme za stranački puč. Milanoviću se sada odjednom zamjeraju politička netalentiranost, bahatost, samovolja, državnička nesposobnost...

I sve je to istina. Ali sve su to mane koje je Milanović posjedovao i prije nego je odlučio šutnuti Linića iz Vlade. Na površinu je tako isplivala enormna licemjernost SDP-ovog "riječkog klana": ne smeta nam premijer koji državu vodi u propast, sve dok nas pušta da radimo što nam se prohtje.

Kritike Milanoviću će Obersnel, Komadina i ostatak Linićeve ekipe pravdati tvrdnjom da se olako odrekao najpopularnijeg i najradišnijeg ministra, čovjeka koji je uvodio red i neumorno radio za boljitak hrvatskih građana. To je tek teška floskula.

Čime je rezultiralo Linićevo "uvođenje reda"? Novim porezima, praznijim džepovima građana, povećanim minusom u državnoj blagajni, rastom javnog duga za 60-ak milijardi kuna, produbljenjem gospodarske krize, neodrživom razinom nezaposlenosti, iživljavanjem na kumicama s placa i pečaćenjem ugostiteljskih objekata u srcu turističke sezone.

Milanović nije materijal za premijera, ali Linić je materijal za Uskok

Od takvog "uvođenja reda" država sasvim sigurno nije profitirala. Zapravo, upitno je koliku je korist od Linićevog političkog djelovanja imao itko osim njegovih prijatelja Joze Kalema, Roberta Ježića, Vladimira Minovskog, Miroljuba Božovića...

To je sustav za koji se riječki SDP zalaže kad indirektnim kanalima najavljuje prevrat u stranci. Stoga, idući put kada vidite da netko napada Milanovića zbog Linićeve smjene, sjetite se sljedeće činjenice: Milanović možda nije materijal za premijera, ali Linić je materijal za Uskok. A oni koji mu plješću su još gori.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara