Foto: Damjan Tadić, Boris Kovačev / Cropix, montaža: Index

"SVAKA presuda je poruka. I ova presuda je također poruka", jasno je dao do znanja Ivan Turudić nakon što je Ivi Sanaderu "odrezao" objedinjenih deset godina zatvora za ratno profiterstvo i zlouporabu položaja i ovlasti, odnosno primanje mita od MOL-a.

> Ivo Sanader je kriv!

> Sanader u Remetincu

> Reakcije na presudu

Nije Turudić, doduše, rekao da se radi o političkoj poruci, ali nije ni morao. Umjesto toga upustio se u sitnu semantičku digresiju pa objasnio da se radi o "poruci upućenoj političarima koji obnašaju vlast na bilo kojoj razini".

"Vi ste svoju funkciju iskoristili za vlastito bogaćenje, a ne za opće dobro", predbacio je Turudić Sanaderu. Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu to je posebno zabrinulo. Ne samo da je, kako kaže Turudić, Sanader oštetio ugled Hrvatske u svijetu, već je nanio veliku štetu i hrvatskom društvu.

"Ovakvim vašim ponašanjem, bez ikakve potrebe da patetično moraliziram, doprinijeli ste razočaranju ljudi u funkcioniranje sustava i stvaranju opće apatije i atmosfere bezizlaznosti. Stvorili ste dojam, posebno kod mladih ljudi, da ne treba raditi, već se do ciljeva može doći i na drugi način - kršenjem zakonskih i moralnih normi društva", rečeno je u obrazloženju presude.

Poštenjačina Ježić govori istinu

Štetu koju je Sanader nanio društvu Turudić sada "popravlja" nepravomoćnom presudom koja stoji na krajnje klimavim temeljima. Sanaderov odvjetnički tim odmah je najavio žalbu, a sam Sanader već je odavno, svjestan činjenice da je u javnosti i medijima unaprijed osuđen, izjavio da će pravorijek tražiti na međunarodnom sudu za ljudska prava.

Nažalost, kada do toga dođe, imat će sasvim solidne šanse za uspjeh. Kažemo nažalost, jer vrlo je vjerojatno da je Sanader svojim koruptivnim djelovanjem hrvatskom društvu nanio tešku štetu, kako materijalnu, tako i moralnu. Međutim, mnogi koji su pratili suđenje ni nakon Turudićeve presude nisu uvjereni da je Sanaderova krivnja u slučajevima Hypo i Ina-MOL dokazana van svake sumnje.

Najkonkretniji dokaz protiv Sanadera po drugoj točki optužnice je svjedočenje Roberta Ježića, kojeg je Turudić u potpunosti prihvatio kao istinito. Sudac, naime, ne vidi niti jedan razlog zbog kojeg bi Ježić lagao. Obrazložio je to tvrdnjom da Ježić od Državnog odvjetništva nije dobio nikakvu zaštitu, kao i činjenicom da je svojim svjedočenjem protiv Sanadera svjesno inkriminirao i sebe.

Poltroni, ulizice i beskičmenjaci

Turudić je također utvrdio da su izmjene međudioničarskog ugovora koje je Sanaderova vlada sklopila s MOL-om štetne za Hrvatsku. Prema Turudićevoj presudi, nema nikakve sumnje da je Sanader iskoristio svoj nedvojbeni utjecaj nad članovima HDZ-a i tadašnje Vlade da MOL-u prepusti Inu pod uvjetima koje je ranije dogovorio s šefom mađarske firme Zsoltom Hernadijem.

Nepravomoćnu presudu tako je dobio ne samo Sanader, već i svi njegovi najbliži suradnici - od Jadranke Kosor, preko Damira Polančeca do Ivana Šukera. Oni, međutim, nisu osuđeni zbog kaznenog djela, već im je samo prišivena etiketa poltrona, ulizica i beskičmenjaka. Kakvu sasvim sigurno i zaslužuju.

Pet posto provizije

Prva točka optužnice odnosi se na slučaj koji datira iz 1994. godine, kada je Sanader bio zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića. Nedvojbeno je utvrđeno da je Hypo banka u tom razdoblju Ministarstvu vanjskih poslova odobrila kredit za kupnju diplomatskih predstavništava, kao i da je provizija od pet posto na taj kredit nekome isplaćena.

Turudić smatra da je na sudu prezentirano dovoljno dokaza da je isplaćena upravo Sanaderu, odnosno da je Sanader zapravo ukrao identitet Eugena Laxe kako bi prikrio da je u džep strpao 3,6 milijuna kuna. Wolfgangu Kultereru, bivšem direktoru Hypo banke, Sanader je obećao da će njegova banka na hrvatskom tržištu imati povlašteni položaj, a Kulterer je to prihvatio iako je bio svjestan da je Sanaderova politička moć u tom trenutku bila vrlo ograničena.

Zaključak suda: Nije logično da Mate Granić laže!

Ovo kazneno djelo okarakterizirano je kao ratno profiterstvo, zato što se Sanader, prema tumačenju suda, okoristio ratnim uvjetima kako bi stekao protupravnu imovinsku korist. Za osuđujuću presudu ključno je bilo upravo svjedočenje Granića, koji tvrdi da je Sanader bio glavni pregovarač s Hypo bankom oko uvjeta kredita.

"Nije logično da Granić laže", zaključio je Turudić, te njegovo svjedočenje u potpunosti priznao kao istinito. Nije ga u tome pokolebala ni činjenica da je Granić u kasnijem razdoblju obavljao konzultantske usluge za Hypo banku i to masno naplatio. Sanader je, podsjećamo, tvrdio da Granić laže i da je upravo tadašnji šef diplomacije dogovorio s Kultererom uvjete kredita.

"Nije ni normalno ni logično da bi se ministar bavio pregovaranjem oko pojedinosti kredita. Uobičajeno je da se takvi poslovi delegiraju na nižerangirane osobe", kazao je Turudić u obrazloženju presude, uz dodatak da je Sanader bio savršena osoba za vođenje pregovora jer je živio u Austriji i besprijekorno barata njemačkim jezikom.

Kako "fungira" Striedingerova bilješka?

Kao vrlo bitan dokaz Sanaderove krivnje određena je i bilješka koju je sastavio Kultererov zamjenik Guenther Striedinger, a koja opisuje navodni dogovor Sanadera i Kulterera oko provizije. U toj bilješci stoji da će Laxa "fungirati" kao primatelj provizije. Oko značenja riječi "fungirati" na sudu su se lomila koplja, da bi Turudić raspravu na kraju presjekao solomunskim rješenjem.

"Ta riječ može značiti i ovo što vi tvrdite, ali i ovo što tvrdi tužiteljstvo", obratio se Turudić Sanaderu. Naime, tužiteljstvo tvrdi kako ta riječ upućuje na činjenicu da Laxa nije bio pravi već "fingirani" primatelj provizije. Sanader, pozivajući se na svoje znanje njemačkog, tvrdi da to nije točno, te da "fungirati" znači "funkcionirati kao" odnosno da je primatelj provizije doista bio Laxa. "Ono što ovdje ta riječ znači je 'fingirati', odnosno da Laxa nije primatelj provizije, već ta provizija pripada vama", odlučio je Turudić.