Ilustracija: Arhiva

NEZADOVOLJNA čitateljica obratila se redakciji Indexa kako bi ukazala na probleme s kojima se svakodnevno susreće kao medicinska sestra. Njezino pismo prenosimo u cijelosti.

Zovem se D. S. i ja sam medicinska sestra. To je ona osoba koja završi 4 (sada 5) razreda srednje škole, svašta nešto tu uči i nauči i onda radi i pomaže ljudima - za novac. U školi uči da su potrebe pacijenta ispred njenih potreba, da je uvijek tu za pacijenta. Logično, naravno, jer ona i jeste tu zbog pacijenta, a ne pacijent zbog nje. I zbog toga i dobiva plaću, ima kredite koje otplaćuje i živi od toga.

Onog trenutka kada medicinska sestra stavlja svoje potrebe ispred pacijentovih, nastaje problem. Ja vidim tada problem. Kad medicinska sestra ne isprazni bubrežastu zdjelicu, a pacijent na staru povraćotinu, koja mu smrdi i iritira ga, izbacuje svježu, novu, ja vidim problem. Kad medicinska sestra uvede urinarni kateter osobi koja može spontano mokriti, ja vidim problem, jer izlaže pacijenta infekciji, neugodnosti, to govori da ne komunicira s pacijentom i baca kateter (koji košta neke novce). Kad sestra povišenim tonom objašnjava pacijentu da ne smije piti vodu, a pritom ne ponudi opciju da mu pokvasi usta, ja vidim problem. Kada kaže da nema vremena da okupa pacijenta, ja vidim problem. Kad izmišlja kako na ormariću ne smije ništa stajati osim vode, ja vidim problem. Kada, tražeći venu, izbode pacijenta na 11 mjesta, ja vidim problem. Kad potrebe liječnika stavlja ispred potrebe pacijenta, opet vidim problem. Kad sve to vidim i čujem, zapitam se zašto nas pogrešno uče? Zašto nas lažu? Zašto se teorija toliko razlikuje od prakse?

Svaka medicinska sestra, da bi radila u struci, mora imati važeće odobrenje (tzv. licencu) za samostalan rad koje izdaje nadležna komora. To odobrenje vrijedi 6 godina i za to vrijeme, tj. za vrijeme trajanja radnog odnosa, svaka medicinska sestra treba prikupiti 90 bodova. Te bodove prikuplja na tzv. stručnom usavršavanju (najčešće su to 'stručna' predavanja koja svaka sestra mora posjetiti i onda dobiva određeni broj bodova, u zavisnosti koliko bodova nosi to neko predavanje). Ja imam 4 boda i ne planiram više posjećivati ta 'predavanja', jer mi je neugodno biti tamo. Zašto? Zato što je to najobičnije čitanje, bez prostora za pitanja, a ništa nisam čula novo, jer sam to učila u školi prije 10 godina. Kad je završilo 'predavanje', medicinske sestre i tehničari su pohrlili prema osobi koja je zadužena za 'očitanje' kartica (svaka med. sestra ima svoju karticu koju izdaje komora) da bi dobile bodove, a mnoge su imale i po nekoliko tuđih kartica u ruci, što znači da se bodovi dobivaju i ako nisi prisutan na predavanju. Ja ne želim biti dio toga. Ne želim ići na 'stručno usavršavanje', jer sam se nakon toga osjećala kao da sam bila na 'stručnom zaglupljivanju'.

Kada prođe 6 godina, vidjet ću što će biti sa mojom licencom. Kad ostanem sama sa sobom, a nakon što vidim, čujem i doživim sve navedeno, mogu reći da dolazim do jednog zaključka: sramota me je što sam medicinska sestra.