"JA SAM tu angažiran da se pobrinem da bude na kraju pošteno rješenje i to u omjeru 1:1. Problem je što nikada nije potpisan nikakav ugovor, nego se to tek sada rješava".

 

Ovim je riječima Mate Granić u petak prije nego što je ekskluzivno na Indexu objavljen članak o lobiranju da Shopping Centar Zagreb na Vladi bude izabran kao projekt od "državnog interesa" objašnjavao novinaru Indexa što je zapravo bio njegov zadatak u cijelom ovom slučaju, tvrdeći da ugovor ne postoji nego samo starija odluke Vlade. No, problem je u tome što taj ugovor postoji i u posjedu je Indexa.  

 

 

Naime, sporno je u ovom cijelom slučaju što je ravnatelj AUDIO-a Erik Mohorović proveo zamjenu državnog zemljišta sa Shopping City Zagreb (SCZ) iako je prema prethodnim ugovorima SCZ bio obvezan premjestiti kanal kojeg danas žele zamijeniti, otkupiti zemljište, platiti troškove gradnje kanala i bez naknade ga prenijeti u vlasništvo RH. Trošak za investitora u prvom je slučaju trebao biti oko 77,6 milijuna kuna, no zahvaljujući naporima odvjetničkog tima i lobista investitor bi trebao platiti manje od milijun kuna. 

 

Ugovor za koji se tvrdi da ne postoji potpisan je između Shopping Centra Zagreb i Hrvatskih voda, a datira iz svibnja 2008. godine Potpisali su ga Jochen Seibert kao direktor Shopping City Zagreb te tadašnji generalni direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić. Kod javnog bilježnika Vesne Pučar ugovor je ovjeren 12. svibnja 2008. godine. U ugovoru stoji da do pravomoćnosti građevinske dozvole Shopping city Zagreb je bio obvezan riješiti vlasničke odnose na novosagrađenom kanalu i ishoditi potvrdu glavnog projekta, te provesti parcelaciju istoga kako bi ga mogao bez naknade prenijeti u vlasništvo RH.    

 

 

Prema ugovoru, do pravomoćnosti građevinske dozvole Shopping city Zagreb je bio obvezan riješiti vlasničke odnose na novosagrađenom kanalu i ishoditi potvrdu glavnog projekta, te provesti parcelaciju. Kako se to nije ispunilo, uvjet za izdavanje uporabne dozvole bila je kupnja zemljišta starog kanala od Republike Hrvatske uz tržišnu cijenu. 

 

U jesen 2009. godine povjerenstvo za imovinu Vlade RH  donijelo je rješenje o prodaji navedenih čestica uz utvrđenu tržišnu vrijednost od 200 eura po kvadratu. Kako smo ispitali, nakon donesenog rješenja, i izdane uporabne dozvole, Shopping city Zagreb se oglušio, te nije nikada sklopio ugovor sa RH o kupnji navedenih parcela. Vjerojatno je to taj dio za koji su se trebali pobrinuti konzultanti i lobisti te postići s Vladom povoljan dogovor. 

 

Izvlaštenje zbog prošlosti, a ne zbog budućeg projekta? 

 

No, tvrditi da ugovor nije postojao, ne odgovara istini, kao ni tvrdnja da se sada po prvi puta radilo na rješenju problema i ugovoru koji se tek ima potpisati.