Foto: Shutterstock (Ilustracija)

"NAVEDENA inicijativa HZZO je nesuvisla. To što govori dr. Varga - ne stoji", reakcija je Vladimira Trkulje, profesora farmakologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, na najavu HZZO-a kako bi ljekarnici uskoro mogli na sebe preuzeti dio liječničkog posla.

> Uskoro ćemo se liječiti u ljekarnama: Preuzimaju dio liječničkog posla

Iz HZZO-a je, podsjećamo, najavljeno da se razmatra plan prema kojem ni se ovlasti ljekarnika znatno proširile. Na sebe bi ljekarnici, prema modelu kojeg zagovara šef HZZO-a Siniša Varga, preuzeli dio dijagnostičko-terapijskih postupaka, odnosno pratili bi stanje oboljelih, a možda i sudjelovali u cijepljenju.

"Farmaceuti imaju osnovnu edukaciju, a ako im treba dodatna, mi ćemo je organizirati. Želimo promijeniti tu lošu sliku o ljekarnicima kao trgovcima koji samo dodaju lijek s police pacijentima", rekao je Varga istaknuvši da se o tome već razgovara s Ljekarničkom komorom. Dodatni posao bi ljekarnicima bio i dodatno plaćen.

Ljekarnici ne znaju skoro ništa o liječenju bolesti

Dr. Trkulja, koji kao profesor na katedri za farmakologiju radi već godinama, u reakciji koju nam je poslao na ovu HZZO-ovu najavu tvrdi da "naši farmaceuti-ljekarnici ne znaju gotovo ništa o uzrocima, posljedicama, tijeku i liječenju bolesti".

Model prema kojem bi ljekarnici dobili dodatne ovlasti HZZO argumentira slučajevima drugih zemalja koje imaju sličnu zdravstvenu politiku. Trkulja, međutim, tvrdi kako takva usporedba nema smisla.

"Citiranje iskustva iz drugih zemalja je neprimjereno. Nastavni planovi i programi farmaceutskih fakulteta u većini zemalja koje se u tekstu spominju (radi se o Danskoj, Finskoj, Nizozemskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji, op.a.) dramatično se razlikuju od naših", kaže Trkulja.

Potrebna dodatna edukacija

Za posao koji im Varga želi prepustiti farmaceuti bi, prema Trkuljinoj procjeni, mogli biti spremni tek za petnaest do dvadeset godina. I to tek nakon što se zadovolje određeni uvjeti.

Najprije, smatra Trkulja, na hrvatskim sveučilištima treba provesti temeljitu izmjenu nastavnog plana i programa studija farmacije. Zatim bi se, prema Trkuljinom mišljenju, nakon primjerice tri godine "zajedničkog programa" morala uvesti opcija dodatne tri godine u nečemu što se zove klinička farmacija i farmakoterapija. Uključivalo bi to predmete poput biologije, fiziologije, puno opširnije farmakologije, patofiziologije, te specifične kliničke predmete određenog dijapazona.

Nakon toga morala bi uslijediti specijalizacija koja bi se, kaže Trkulja, mogla zvati primjerice klinička farmacija i farmakoterapija. Trajanje specijalizacije moralo bi iznositi četiri godine. Tek nakon toga, po položenom specijalističkom ispitu, moglo bi se smatrati da je osoba osposobljena pratiti tijek bolesti, učinke lijekova i eventualno intervenirati u terapiju, kaže Trkulja.

Što Varga zna o farmakologiji?

"Ja ne znam ništa o 'upravljanju zdravstvenim sustavima'. Niti se pravim da znam. Pogledao sam CV ravnatelja HZZO-a izvješen na službenim stranicama. Izgleda da je gospodin od najranijih dana, uz možda malo rada u svojoj stomatološkoj struci, odmah 'uskočio' u upravljačke strukture. I na neke se načine educirao u 'menadžmnetu u zdravstvu'. Ne mogu to procijeniti. Ali ne vidim traga, niti u naznakama, da mu je poznato išta o farmakologiji, primarno medicinskoj znanstvenoj disciplini, usmjerenoj na istraživanje  interakcija ksenobiotika (bilo čega što 'izvana' ulazi u živi sustav) i 'živog sustava', istraživanje (i razumijevanje) racionalne primjene lijekova u okviru poremećaja za čije liječenje su namijenjeni i njihovog praćenja 'u svakodnevnom životu'. Ne znam tko ga savjetuje - ali bilo da se radi o vlastitoj zamisli ili savjetu 'iz vana' - priča ocrtana u jutrošnjem članku Indexa nesuvisla je do zabrinjavajuće razine", kaže Trkulja.