Foto: Rolling Stone

NAŽALOST za mene je prekasno, ja sam zaglibio u bespućima hrvatske birokracije i apsurda, a i uz kredit (vezan za hipoteku na stan roditelja) koji je bio potreban za pokretanje poslovanja ne mogu (još) pobjeći iz Uhljeblanda, pardon Hrvatske. Zanimljivost koja me ponukala da napišem ovaj tekst skriva se u činjenici da je vrijeme završnih računa, pa sam tako i ja moj dobio od knjigovođe. Kako znam da smo 2014. godinu završili sa minusom u bilanci i prihodom od nekih 4 milijuna kuna (izdavanjem dva mjesečnika) nije da sam se iznenadio brojevima koje sam dobio crno na bijelo.

Ovdje moram napomenuti da bi minus u bilanci trebao biti potpuno normalan za prvu godinu poslovanja (što je slučaj sa mojom tvrtkom) iz razloga inicijalnih ulaganja koja (ako bude sreće) možete vratiti tek u četvrtoj ili petoj godini poslovanja.

Naime to je normalno i takav rasplet sastavni je dio iole suvislog poslovnog plana u cijelom svijetu...osim naravno u Hrvatskoj.

Hrvatska kao iznimka

Naime ovdje će vam sve financijske institucije reći da ste neuspješni i da ne možete očekivati financiranje s minusom u bilanci. Napomenut ću da je moj minus ispod 20 posto ukupnog prihoda tvrtke što je zanemarivo s obzirom na gore spomenutu prvu godinu poslovanja. Naravno, svugdje osim u Hrvatskoj. Ustvari i u Hrvatskoj možete biti u puno većem minusu i kupovati druge tvrtke (sa manjim minusom nego što je vaš) ali samo ako ste toliko veliki (ili toliko dužni) da će vas banke pratiti sa novim kreditima kako bi vratili barem dio uloženog u vas. Ili će vam dio duga oprostiti u predstečajnoj nagodbi, pa onda možete opet nanovo krenuti u zaduživanja i minuse.

Da se vratim na temu, naime uz završni račun od knjigovođe sam dobio i izračun akontacija za 2015. (to su one fascinantne mjesečne pristojbe koje plaćate pod stavkama članarine – Hrvatskoj gospodarskoj komori i Turističkoj Zajednici kao i doprinos za Hrvatske šume) te razliku po završnom računu koju moram uplatiti jednokratno i odmah. I sad dolazimo do paradoksa nad paradoksima. Naime iako sam godinu završio sa minusom u bilanci Turistička zajednica i Hrvatske šume odlučile su mi naplatiti danak kao pravi feudalci.

Naime ove dvije organizacije ne zanima da li sam ja poslovao s dobiti ili ne. One traže svoje i računaju razliku po završnom računu na temelju PROMETA (prihoda) po mojem računu. Kako je moj prihod bio veći nego što su ga oni predvidjeli na početku 2014. (naime članarina se računa na način da plaćate 0,12 posto od godišnjeg prihoda) dužan sam platiti razliku. Ako se imalo razumijete u ekonomiju i financije shvatit će te da prihod po računu nije dobit i da ako nemate dobit, onda morate danak isplatiti iz budućeg prihoda. Ipak su to turistički djelatnici i šumari pa zašto bi oni to trebali znati.

Lorencinove sinekure po svjetskim metropolama

U istom trenutku dok ja čitam završni račun i ne vjerujem, ministar turizma u jednim dnevnim novinama hvali se kako će ovogodišnja rekordna sezona pomoći Kukuriku koaliciji (valjda da ostane na vlasti), dakle turizam pomaže koaliciji na vlasti, a ne građanima ove zemlje što je vrlo zanimljivo. Uz to traži i voditelje inozemnih ureda Turističke zajednice kojima obećava plaću od 3000 € i stan. Tražit će se direktori u Beču, Madridu, Ljubljani(?!), Tokiju, Londonu, Pragu, Zurichu i Stockholmu...uglavnom sigurno njih 11. Da to nije sve prije nekoliko mjeseci plaćeno je britanskoj PR agenciji milijun i tristo tisuća funti (plus PDV) za međunarodni PR i povećanje turističkog prometa u RH. Ok, sad mi je možda i jasnije da gospodina ministra ne zanimaju problemi poduzetnika u Hrvatskoj, jer on je potpuno posvećen inozemnim tržištima, a mi smo tu da nahranimo sve one direktore, inozemne PR agencije i ostatak zaposlenih u Turističkoj zajednici.

Kako se moja tvrtka bavi izdavaštvom (na hrvatskom jeziku) zanima me koju ću ja korist imati od svih tih turista, kako će se meni vratiti danak koji moram platiti bez obzira bio ja u plusu ili minusu na kraju godine i na kraju dana zašto ja uopće moram platiti članarinu Turističkoj zajednici? O šumama ne želim ni pričati, jer moji magazini tiskaju se na papiru, a znamo do čega dobivamo papir pa samim time ja članarinu za šume plaćam svaki mjesec tiskari. Dakle dragi ministre turizma i ostali članovi Vlade da li je ovo najavljeno smanjivanje parafiskalnih nameta?

Vrijeme je da izvadite glave iz pijeska

Naime za mene je ovo čista krađa i danak kakav pamtimo samo još iz povijesnih knjiga. Ne bi li bilo pametno da mlade tvrtke do tri godine poslovanja oslobodite ovakvih nameta i da im time osigurate jeftinije poslovanje? Ne bi li bilo pametno da se Turistička zajednica financira od turizma i prihoda kojima se hvali ministar tog resora? Ne bi li bilo pametnije da izvadite glave iz pijeska i da naučite što je završni račun, što je prihod, a što dobit, shvatite strukturu troška svakog pojedinog proizvoda i visinu ulaganja poduzetnika kako bi taj proizvod ugledao svjetlo dana i na kraju da nam smanjite davanja ovog tipa koja nemaju veze sa realnošću. Naime 11 direktora turističkih ureda (to nisu svi ima ih više od 11) godišnje nas koštaju minimalno 3.000.000Kn, njihovi stanovi još sigurno 1.000.000 Kn, ona PR agencija iz Velike Britanije 12.000.000 Kn pa eto banalnom matematikom svi mi poduzetnici moramo platiti danak, jer inače od kud namaknuti 16.000.000 Kn samo za navedeno?

Ponovit ću šesnaest milijuna kuna ili više od dva miljuna Eura (2.100.000 €) za direktore, stanove i PR. Eto upravo zbog ovog primjera razmislite želite li biti poduzetnik u Hrvatskoj ili vam je pametnije spakirati kofere i krenuti preko granice. Ustvari najbolje bi vam bilo da se javite na natječaj za jednog od onih 11 direktora u nekoj od svjetskih metropola (nemojte nikako za onog u Ljubljani, taj ured će sigurno kao primjer ušteda ukinuti) te spojite ugodno s korisnim. Otišli ste iz Hrvatske, plaća vam stiže u Eurima iz Hrvatske, a sve zaslugom feudalaca koji će je utjerati makar i ovrhom bez obzira posluju li oni od kojih danak utjeruju sa dobiti ili ne. Ako vam neće biti neugodno zbog toga i ako vas nije briga za to, možda ste materijal za budućeg ministra, ali i predsjednika Vlade.

A kao najnoviji dokaz 'osjetljivosti' ove Vlade prema poduzetnicima pročitajte članak

I naravno nudimo još jedan link na kalkulator za izračun osobnog Dana porezne slobode u Hrvatskoj, kojeg su osmislili i izradili članovi "Lipe" Krunoslav Gašparić i Robert Badurina. Dan porezne slobode je ništa drugo do li dan u godini nakon kojeg radnik prestaje raditi za državu i počinje raditi za sebe. Saznajte kad je vaš Dan porezne slobode.

Toni Moškov/Rolling Stone