Foto: Ministarstvo kulture/Ivan Standl

DANAS se obilježava 133 godine otkako je  Zagreb pogodio najjači potres u njegovoj povijesti.

9. studenoga 1880. godine počeo je u Zagrebu kao bilo koji kasnojesenski dan. Grad je bio obavijen jutarnjom maglom, sipila je rijetka kišica, a temperatura je bila oko 10 stupnjeva.

U sedam sati, 33 minute i 52 sekunde sve se promijenilo, jer je grad na deset sekundi zatresao potres intenziteta osam stupnjeva na Merkalijevoj, odnosno magnitude 6,3 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici, jedan od najjačih ikad zabilježenih potresa u Hrvatskoj. Epicentar je bio na području Medvednice.

Razorio je brojne zagrebačke zgrade, a veliki dio stanovništva pobjegao je ili se iselio u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst. Jedna je osoba poginula, a 29 ih je teško ozlijeđeno.

U Zagrebu je tada bilo 2.483 stambenih i 1.187 gospodarskih zgrada, a grad je imao oko 30.000 stanovnika. Gotovo svi građevinski objekti u gradu su bili oštećeni, a 12.6% zgrada bilo je teško oštećeno, nastali su otvori u zidovima, rušenje unutarnjih zidova i dijelova zgrade pa do rušenja cijele zgrade.

Zagrebačka katedrala pretrpjela goleme štete

U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Nakon najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta.

Šteta nastala u Zagrebu procjenjivala se na polovicu tadašnjeg državnog proračuna. Stara zagrebačka katedrala pretrpjela je tolike štete da je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali, zdrobio oltare, probio pod i oštetio zvonik. Slično je bilo i s crkvom sv. Franje na Kaptolu i s crkvom Majke Božje Remetske.

Posebno povjerenstvo je utvrdilo kako u Zagrebu nema nijedne kuće na kojoj nije primjetna barem nekakva šteta od potresa.

Gradonačelnik August Šenoa ostao pomagati unesrećenima

Ipak, potres je potakao i veliku obnovu grada. Uz obnovu katedrale, koja je nakon toga postala njegovim zaštitnim znakom, Zagreb dobiva i brojne nove palače, parkove i fontane.

Valja napomenuti da je velik broj Zagrepčana, koji su si to mogli priuštiti, otišao u ostale gradove Monarhije, ali i da je bilo mnogo siromašnih koji su ostali pomagati pri saniranju ruševina, kako bi barem neki mogli pod krovom dočekati zimu. Među njima je bio i August Šenoa. On je kao tadašnji zagrebački gradonačelnik pomagao unesrećenim ljudima te je po hladnoći obolio od upale pluća. Zbog komplikacija i krhkog zdravlja književnik je umro 1881. godine.

Stradanje grada svojim fotoaparatom zabilježio je Ivan Standl, koji je iste godine izdao album naslova "Slike zagrebačkog potresa od 9. studenog 1880". Dio tih fotografija ostao je u fonoteci Ministarstva kulture, koje ih je objavilo 2010. godine nakon jednog zagrebačkog potresa.

Ministarstvo navodi kako je veliki potres iz 1880. imao i dobru stranu, potakao je obnovu i modernizaciju grada. Veliki utjecaj pri ponovnoj izgradnji imao je Herman Bolle, austrijski arhitekt koji je, osim u Zagrebu, radio i u Karlovcu, Našicama, Osijeku, Đakovu ili Turopolju.