Foto: Gulliver Image/ Getty Image

ZEMLJE potpisnice Protokola iz Montreala o zaštiti ozonskog omotača zabilježile su napredak u postizanju sporazuma o eliminaciji hidrofluorougljika (HFC), vrlo moćnih stakleničkih plinova, priopćila je u subotu nevladina udruga za održivi razvoj IGSD. Tijekom ovotjednog sastanka u Parizu, zemlje "su napredovale u pregovorima oko postupnog smanjivanja proizvodnje hidrofluorougljika", priopćio je IGSD nakon sedam dana pregovoranja, prenosi agencija AFP.

Borba protiv štetnih kemijskih spojeva

HFC, koji se kao plin koristi u hladnjacima i klima uređajima, malo pomalo je zamijenio CFC spojeve (klorofluorougljici) i HCFC spojeve (klorofluorougljikovodike), stakleničke plinove koji još i oštećuju ozonski omotač.

"Postigli smo napredak, Kina i Indija su izrazile spremnost glede postupne eliminacije HFC-a", rekao je predsjednik IGSD-a Durwood Zaelke. To znači, dodao je, da je sada amandman na Protokol iz Montreala "neizbježan". Zemlje koje predstavljaju većinu svjetskog stanovništva i proizvođača i potrošača HFC-a, uključujući Kinu, Indiju, Brazil i JAR te EU i SAD, pozvale su na borbu protiv tih štetnih kemijskih spojeva.

"Hrpa gluposti"

Sudionici konferencije su se složili oko izdvajanja 406 milijuna eura za Multilateralni fond za primjenu protokola u razdoblju 1015-2017. Montrealski protokol je sporazum koji je donesen 1987. godine u kanadskom Montrealu, a kojim su se zemlje potpisnice obvezale na smanjenje uporabe freona za 50 posto. Montrealski protokol pooštren je dvjema revizijama, 1990. u Londonu i 1992. u Kopenhagenu.

Godine 1974. dvojica profesora kemije Frank Rowland and Mario Molina predvidjela su da će spojevi CFC-a postupno razgraditi i u stratosferu ispustiti klorin te tako oštetiti ozonski omotač koji štiti Zemlju od ultraljubičaste radijacije.

Direktor kemijske kompanije DuPont, proizvođač CFC-a koji je taj plin prodavao pod nazivom Freon, njihovu je tezu nazvao "hrpom gluposti". Jedanaest godina kasnije znanstvenici su otkrili rupu u ozonskom omotaču iznad Antarktike, a nakon dvije godine pregovaranja donesen je Protokol iz Montreala.

Rowland i Molina podijelili su 1995. Nobelovu nagradu za kemiju.