Ilustracija: Arhiva

BROJ slučajeva nasilja u obitelji ne raste niti ne pada, današnji su slučajevi sve teži, ali ohrabruje da je suradnja s institucijama, posebno policijom, mnogo bolja nego prije desetak godina, a najveći je problem u sudstvu, zaključak je današnje konferencije za novinare predstavnica skloništa za žene Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Primorsko-goranske županije, održane u Karlovcu u povodu skorašnjega Međunarodnog dana borbe protiv nasilja 25. studenoga.

U ime Ženske grupe "Korak" iz Karlovca predsjednica Mirjana Duduković rekla je da je najveći problem hrvatsko pravosuđe u kojemu nema nikakvog pomaka.

Bez obzira na to što je javnost osvještenija nego prijašnjih godina, još traje naša borba za zakonita prava žrtava nasilja i to protiv sustava u kojem je najslabija karika sudstvo, rekla je Duduković. Dodala je da nju nitko ne može uvjeriti kako je u redu da nasilnik u roku od 15 dana dobije rješenje na pravo na viđanje djece, a žena koja ima sudsko rješenje o skrbništvu po šest mjeseci ne može vratiti svoje dijete.

Navela je primjer u kojem su se sudski izvršitelji zaustavili pred zaključanim vratima oca trogodišnjeg djeteta a da mu ga nisu oduzeli iako ga majka s rješenjem o skrbništvu nije vidjela punih šest mjeseci.

To su objasnili time da im ovlasti tu prestaju. Zapravo zbog straha ne poduzimaju ništa, ni ono što moraju po sili zakona, a to je u konkretnom slučaju kaznena prijava za sprječavanje službene osobe u obavljanju dužnosti, rekla je i dodala kako se i zbog toga za nasilje u obitelji sve češće pišu kaznene prijave i nasilniku i žrtvi.

Takva nam ravnopravnost nije potrebna, ravnopravnost da, ali za iste postupke, istaknula je Duduković.

Višnja Cikota iz Centra za žene "Adela" iz Siska rekla je da sustav ne razlikuje pravdu od nepravde i žrtvu od nasilnika te žrtve nisu odgovarajuće zaštićene, a nasilnici osuđeni.

Štoviše, da bi se nasilnom ocu osiguralo pravo da vidi dijete, u susret se tjera i dijete koje se još nije smirilo nakon trauma u obitelji i prije nego što ono poželi vidjeti oca, dodala je.

Paula Bogović iz riječke Udruge za zaštitu obitelji U.Z.O.R ocijenila je da se u Hrvatskoj dogodio "veliki korak unatrag jer je stavljen naglasak na prava očeva, a zanemaruju se interesi i prava djeteta, čime se ono ugrožava".

Naime, istaknula je, pritiskom na djecu od njih se traži da se u skladu sa sudskim rješenjima susreću s ocem. "Ako otac ne želi susrete, dopušteno mu da bira, a na djecu Centar za socijalnu skrb vrši pritisak da se odmah moraju viđati s ocem", rekla je.

Okrenuta leđima kamerama i novinarima, žena smještena u tajno sklonište ispričala je kako ne može do djeteta zbog nasilnoga muža koji u sustavu "ubire privilegije kao obespravljeni branitelj jer su uvijek, pa i u vrijeme brakorazvodne parnice i nasilnih razdoblja, u njihov stan u Karlovcu dolazili na druženje aktivni i umirovljeni pripadnici vojske i policije".

"Protiv mene je suprug podnio sedam prijava, a jednom sam osuđuna na 15 dana zatvora, uvjetno na šest mjeseci i šest mjeseci psihološkog tretmana samo zato jer sam jednom u dva sata u noći zaključala vrata pred njim, a drugi put uzela svoje dijete. Pritom u mom psihološkom profilu piše da sam mirna, osjećajna i odgovorna, a za njega da je odlikovan hrvatski branitelj kojemu nije prepoznat PTSP pa je sklon konfuzijama i nesanicama", ispričala je ta žena.