PROFESOR zagrebačke Elektrotehničke škole Mario Božurić, s kojim je Index već ranije telefonski razgovarao, i koji je jutros stigao u zagrebačku školu neposredno nakon napada, opisao je i pred kamerama dramatične trenutke kojima je svjedočio, ali i osjećaj nemoći nakon svega što se dogodilo.

Podsjetimo, on je stigao u školu netom prije osam sati, dok su učenici masovno bježali iz zgrade. Ušao je unutra, pomogao svladati napadača i pružio prvu pomoć ozlijeđenom mladiću do dolaska hitnih službi.

Kaže da je u školu stigao nekoliko minuta prije osam sati, očekujući uobičajeni radni dan.

"Jutros u 7:55 ulazim u školu, a pritom veliki broj učenika trči iz škole. Viču: 'Bježite, bježite!' Pitam što se događa, a govore da je netko s nožem", ispričao je.

Unatoč upozorenjima učenika, ušao je u zgradu.

"Utrčao sam u školu, stavio svoju torbu, hodnik je već bio gotovo prazan. Ne znate što očekujete, što ćete vidjeti, neku ružnu scenu ili što god", rekao je.

"Vidio sam dvije osobe na podu"

Nakon ulaska u školu ugledao je dvije osobe na podu. U tom trenutku, kaže, nije znao tko je napadač niti postoji li još neposredna opasnost.

"Vidio sam dvije osobe na podu. Nisam znao drži li netko od njih nož. Pitao sam: 'Gdje je taj nož?' Osoba koja je bila iznad okrenula se i rekla: 'Bacio je nož.' Onda sam shvatio da je taj netko dolje na podu", ispričao je.

Dodao je da u tom trenutku nije poznavao osobe koje je vidio te da je tek naknadno shvatio da je osoba koja je držala napadača na podu mlađi kolega iz susjedne škole.

"Pomogao sam mu zadržati tu osobu dolje i pokušao uspostaviti kontakt", rekao je.

Napadač mu rekao da je već ozlijedio učenika

Profesor tvrdi da mu je tada napadač rekao kako je došao nekoga ozlijediti, ali i sebe.

"Rekao sam mu: 'Zašto si to napravio?' On mi je rekao da je došao nekoga ozlijediti, a i sebe. Onda sam pitao: 'Kako to misliš?' Rekao je da je već nekoga ozlijedio. Pitao sam koga, a on je rekao: 'Jednog učenika'", prepričao je.

Do tog trenutka, kaže, nije ni znao da postoji još jedna ozlijeđena osoba.

"Rekao je da je ozlijeđeni učenik u WC-u. Nisam znao tko je. Otišao sam do prvih vrata, pokušao ih otvoriti i onda sam vidio dijete kako leži dolje, sve u krvi", rekao je.

"Rukom sam pokušavao zaustaviti krvarenje"

Profesor je potom prišao ozlijeđenom učeniku i pokušao mu pomoći do dolaska hitne pomoći.

"Rukom sam djetetu pokušao zaustaviti krvarenje i održavati kontakt s njim, da ostane budan do dolaska hitne", ispričao je.

U jednom trenutku primijetio je da se ispod učenika nalazi mobitel i da je s druge strane linije njegova majka.

"Čuo sam da netko nešto govori na telefonu. Vidio sam da je pod njim telefon i da je majka na liniji. Rekao sam joj da sam profesor, da će biti dobro, da ne dolazi u školu i da ga čeka u bolnici", rekao je.

Uz učenika je, kaže, ostao sve do dolaska hitne pomoći.

"Prošao sam rat, ali ovo ne očekujete u školi"

Profesor je rekao da je tijekom života prošao i kroz ratna događanja, ali da ga je prizor u školi posebno pogodio.

"Prošao sam svašta, ratna događanja i svega. To su prostori gdje tako nešto očekujete. Ali jednostavno to ne očekujete u prostoru škole", rekao je.

Dodao je da se upravo zato s ovakvim događajem posebno teško nositi.

"To je posebno teško i teško se s tim nositi", kazao je.

Govorio i o osobi zaduženoj za sigurnost

Na pitanje gdje je u trenutku incidenta bila osoba zadužena za sigurnost škole, profesor je rekao da ju je vidio u hodniku.

"Osoba zadužena za sigurnost naše škole bila je u hodniku i pokušavala smiriti situaciju", rekao je.

Naglasio je da sam napad na učenika nije vidio.

"Kad sam ja ušao, napadača je kolega već držao dolje na podu. Taj dio napada nisam vidio i o tome ne mogu govoriti", kazao je.

"Osjećam frustraciju i nemoć"

Posebno se osvrnuo na pitanje sigurnosti u školama, kazavši da nakon ovakvih događaja osjeća frustraciju i nemoć.

"Frustraciju i nemoć. Nakon ovoliko godina rada u ovoj školi jednostavno osjećam jednu frustraciju i nemoć, jer ne mogu percipirati da nam postane normalno da je škola opasno mjesto i da škola nije sigurno mjesto", rekao je.

Upitao je i kako nakon svega učenicima i roditeljima objasniti da je škola sigurna.

"Kome mi sad možemo reći da je škola sigurno mjesto nakon ovih događanja, ne samo kod nas nego i svega čemu svjedočimo unazad neko vrijeme?" rekao je.

"Čini mi se da je zakazala prevencija"

Profesor smatra da ključni problem nije samo fizičko osiguravanje škola, nego prevencija nasilja.

"Čini mi se da je tu zakazala prevencija. Ne mogu se tu okriviti ni zaštitarske službe ni bilo tko drugi", rekao je.

Istaknuo je da osobe zadužene za sigurnost u školama nemaju ovlasti pregledavati torbe učenika.

"Osoba zadužena za sigurnost nema pravo pretresati nečije torbe. Dijete može unijeti što god hoće unutra, ako hoćete oruđe, oružje ili bilo što drugo. Ta osoba je tamo kao neka podrška, ali to po meni nije sigurnost i ne može garantirati sigurnost", rekao je.

Prema njegovu mišljenju, sigurnost se ne može graditi samo reakcijom nakon što se incident već dogodi.

"Sigurnost bi trebala biti prevencija, a ne da ovakva situacija bude opet motiv i poticaj nekome drugome. Mislim da puno ranije treba razgovarati s djecom", rekao je.

"Ako djecu pripremamo na nasilje, priznali smo da smo izgubili bitku"

Profesor je ispričao i razgovor s kolegicom koja mu je rekla da razmišlja o tome da dijete upiše na borilački sport kako bi se moglo obraniti.

"Jedna kolegica rekla mi je da razmišljaju upisati dijete na boks ili nešto slično da bi se moglo obraniti. Ali kako onda reagiramo?" upitao je.

Smatra da se time šalje pogrešna poruka.

"Mi smo time priznali da smo izgubili bitku sa sigurnošću u školama ako svoje dijete pripremamo na nasilje umjesto da pokušamo spriječiti nasilje", rekao je.

Zaključio je da nema jednostavnog odgovora na pitanje kako škole učiniti sigurnijima.

"Odgovor je vrlo kompleksan i nezahvalan", poručio je.