SUDSKI vještak za strojarstvo i energetski stručnjak Ivica Jakić smatra da bi Hrvatska trebala promijeniti pristup zbrinjavanju otpada i omogućiti širu primjenu termičke obrade. U Studiju 4 HRT-a rekao je da suvremene tehnologije mogu obrađivati komunalni, industrijski i opasni otpad te pritom proizvoditi energiju, ali da hrvatski sustav takva rješenja dosad nije prihvatio.

Rasprava je ponovno aktualizirana nakon otkrivanja desetaka tisuća tona ilegalno zakopanog otpada u Gospiću. Jakić smatra da Hrvatska, uz sanaciju postojećih lokacija, mora pronaći i dugoročno rješenje za otpad koji se ne može ponovno upotrijebiti ili drukčije oporabiti.

Vještačio je zagrebačku spalionicu

Jakić je kao sudski vještak bio angažiran na postrojenju za termičku obradu posebnog otpada PUTO na zagrebačkom Jakuševcu, koje je radilo od 1997. do požara 2002. godine. Vještačio je postrojenje dok je radilo, ali i nakon požara koji je označio kraj njegova rada.

"Kao sudski vještak sam u dva navrata vještačio rad spalionice dok je radila u punom pogonu i, nažalost, kada je bio požar. Spalionica je u to doba bila nešto što je Europa nudila kao najmodernije", rekao je Jakić.

Otpad se, objasnio je, obrađivao u dvije faze, na temperaturama od približno 800 pa do 1200 stupnjeva. Temperature više od 1150 stupnjeva služile su razgradnji dioksina i furana kako bi se njihova toksičnost što više smanjila. Postrojenje, međutim, nije moglo izbjeći emisije ugljikova dioksida.

Požar 2002. Jakić povezuje s načinom skladištenja kemikalija. "Nije se znalo da dvije kemikalije, jedna pokraj druge, mogu dovesti do samozapaljenja. To je dovelo do toga da je spalionica izgorjela do temelja", rekao je.

"Nova tehnologija je nešto sasvim drugo"

Jakić je radio i na spalionici u austrijskom Linzu, gdje se energija nastala obradom otpada koristila za proizvodnju toplinske energije. Tvrdi da su se tehnologije od vremena zagrebačkog PUTO-a znatno promijenile i da se današnja rješenja ne mogu jednostavno poistovjetiti s klasičnim spaljivanjem otpada.

"Nova tehnologija je nešto sasvim drugo, i dalje prihvaća termičku obradu, ali bez kisika - uplinjavanjem. Najsuvremenija tehnologija koja se razvija je plazma", rekao je. Uplinjavanjem se, prema njegovu objašnjenju, otpad pri visokim temperaturama pretvara u plinovitu smjesu iz koje se potom može proizvoditi energija ili vodik.

Jakić je prije devet godina kao konzultant švicarske tvrtke koja se bavila uplinjavanjem otpada sudjelovao u posjetima hrvatskih delegacija postrojenjima u Švicarskoj. Među njima su bili predstavnici Zagreba, Varaždina, Pule i Ludbrega.

"Tehnologija omogućuje obradu svog otpada kojeg imate: komunalnog, opasnog ili biootpada. Postrojenje vam isporučuje sintezni plin od kojeg dobivate vodik ili električnu energiju", rekao je. Kao primjer izdvojio je postrojenje u Zürichu, za koje tvrdi da se nalazi u ekološki osjetljivom području uz Ciriško jezero.

"Hrvatska takav pristup nije prihvatila"

"Ulazite unutra, otpad ulazi, s druge strane dobijete električnu energiju ili vodik i, što je najvažnije, bez dimnjaka", rekao je Jakić.

Unatoč tome što su hrvatske delegacije obilazile takva postrojenja, Jakić kaže da termička obrada otpada u Hrvatskoj nije dobila ozbiljniju političku i institucionalnu podršku. Nakon požara na Jakuševcu, smatra, u javnosti je ostala izrazito negativna percepcija spalionica, dok je hrvatska politika gospodarenja otpadom krenula prema drugim modelima.

"Zaključak je da nitko u Hrvatskoj to nije prepoznao. Politika je drugačija, sustav u Hrvatskoj tada, ali i sada, nije dozvoljavao termičku obradu otpada. Potrebno je promijeniti zakon", zaključio je Jakić.

Njegove izjave dolaze u trenutku kada se ponovno raspravlja o tome gdje i kako zbrinjavati otpad iz velikih ilegalnih odlagališta poput onoga u Gospiću. Uz pitanje sanacije postojećeg onečišćenja, slučaj je ponovno otvorio i širu raspravu o tome treba li Hrvatska dio otpada termički obrađivati i pritom ga koristiti za proizvodnju energije.