PLAĆE radnika u Europi drastično se razlikuju, pa tako godišnja neto primanja variraju od manje od 13.000 eura do više od 54.000 eura. Iako se jaz između istoka i zapada kontinenta smanjuje kad se u obzir uzmu troškovi života, značajne razlike i dalje postoje, piše Euronews.

Prema najnovijim podacima Eurostata, radnik s prosječnom plaćom u Luksemburgu na račun dobije četiri puta više novca nego onaj u Mađarskoj. Godišnja neto primanja za samca bez djece kreću se od 12.967 eura u Mađarskoj do 54.260 eura u Luksemburgu.

Te razlike odražavaju kombinaciju visine plaća, poreznih sustava, socijalnih doprinosa i sustava obiteljskih naknada, što znači da zemlje s najvišim bruto plaćama nisu uvijek na vrhu ljestvice kad se uračunaju porezi i troškovi života.

Što su neto primanja?

Neto primanja predstavljaju iznos koji radnicima ostane nakon odbitka poreza na dohodak i doprinosa za socijalno osiguranje. Za kućanstva s djecom u taj se iznos uključuju i obiteljske naknade.

Prema podacima za 2025. godinu, koje je Eurostat objavio sredinom ove godine, godišnja neto primanja za samca bez djece s prosječnom plaćom u Europskoj uniji iznose 26.929 eura. Budući da se neto primanja razlikuju ovisno o obiteljskom statusu, u nastavku su objašnjeni i drugi scenariji.

Zemlje s najvišim neto plaćama

Među državama članicama EU, jedino Luksemburg ima prosječnu neto plaću višu od 50.000 eura, a samo još dvije zemlje bilježe godišnja primanja samca iznad 40.000 eura: Irska (44.263 eura) i Danska (41.981 euro).

Iznad prosjeka EU od 26.929 eura, s primanjima većim od 30.000 eura, nalaze se i Nizozemska (36.837 eura), Belgija (34.642 eura), Švedska (34.624 eura), Finska (33.641 euro), Njemačka (31.000 eura) i Francuska (30.832 eura).

Dok su Njemačka i Francuska tek nešto iznad prosjeka Unije, Španjolska i Italija su ispod njega. Samac u Njemačkoj ili Francuskoj zaradi najmanje 5000 eura više od kolege u Španjolskoj (25.263 eura) ili Italiji (24.471 euro).

Države u kojima se godišnje zaradi manje od 20.000 eura

U deset zemalja EU godišnja neto primanja niža su od 20.000 eura. Na samom dnu su Mađarska (12.967 eura), Rumunjska (13.233 eura), Grčka (15.050 eura), Slovačka (15.686 eura) i Poljska (16.163 eura).

Tek nešto bolje, ali i dalje ispod praga od 20.000 eura, stoje Latvija (16.793 eura), Hrvatska (17.256 eura), Litva (18.650 eura), Češka (19.569 eura) i Portugal (19.709 eura). Između 20.000 eura i prosjeka EU nalaze se Estonija (20.045 eura), Slovenija (22.503 eura), Cipar (23.524 eura) i Malta (25.544 eura).

Bugarska, koja je 2024. imala najniža neto primanja u EU, izostavljena je iz analize zbog neuobičajeno naglog rasta u ažuriranim podacima, dok Eurostat ne potvrdi brojke.

Jaz se smanjuje kad se uračunaju troškovi života

Slika se značajno mijenja kad se u obzir uzmu troškovi života. Iako radnici u zemljama poput Rumunjske i Poljske primaju manje eura od kolega na zapadu Europe, niže cijene znače da njihov novac na domaćem tržištu više vrijedi.

Zbog toga je jaz između najviših i najnižih primanja u Europi znatno manji nego što se na prvi pogled čini. Dok su nominalna neto primanja u najbolje rangiranoj zemlji 4.2 puta veća nego u najniže rangiranoj, ta razlika pada na 2.3 puta kad se plaće prilagode standardu kupovne moći.

Grčka na dnu ljestvice prema kupovnoj moći

Izraženo u standardu kupovne moći (SKM), prosjek EU iznosi 26.346 eura, a raspon se kreće od 17.509 eura u Grčkoj do 40.846 eura u Luksemburgu.

Među četiri najveća gospodarstva EU, Njemačka ima najviša neto primanja prilagođena za troškove života (28.536 eura), a slijedi je Španjolska (27.794 eura), koja time prestiže Francusku (27.724 eura), iako je razlika neznatna. Italija (25.095 eura) ostaje ispod prosjeka EU.

Neke zemlje značajno napreduju na ljestvici prilagođenoj za kupovnu moć. Rumunjska skače s pretposljednjeg mjesta na sredinu poretka, preskačući nekoliko zemalja. Poljska također prelazi Estoniju, Latviju i Litvu. Španjolska prestiže Francusku i osjetno smanjuje zaostatak za Njemačkom.

S druge strane, neke zemlje bilježe nagli pad. Grčka pada na samo dno EU, ispod Mađarske, a Danska se spušta iza Irske, Austrije i Nizozemske. Regionalni trendovi vidljivi su u obje metrike. Zapadnoeuropske zemlje dominiraju i u eurima i u SKM-u, iako Danska gubi poziciju.

Istočnoeuropske zemlje, uključujući Rumunjsku, Poljsku i Hrvatsku, napreduju na SKM ljestvici jer niži troškovi života djelomično kompenziraju niže nominalne plaće, što pomaže smanjiti podjelu na istok i zapad.

Obiteljske naknade mijenjaju sliku: Njemačka prednjači

Navedeni podaci odnose se na samca bez djece. Kada u kućanstvu postoje uzdržavana djeca, neto primanja i poredak značajno se mijenjaju u nekim zemljama koje pružaju izdašne obiteljske naknade. One se mogu isplaćivati kao porezne olakšice ili kao novčani transferi za uzdržavanu djecu.

Usporedimo li samca bez djece i par s jednim zaposlenim i dvoje djece, Njemačka se ističe kao najizdašnija zemlja. Neto primanja za takvu obitelj viša su za 53 posto, rastući s 31.000 eura na 47.424 eura. Poljska (39 posto), Belgija (37 posto) i Austrija (33 posto) također se ističu relativno snažnom obiteljskom potporom.

Među velikim gospodarstvima, Španjolska pokazuje najmanju razliku od samo 13 posto, dok u Francuskoj ona iznosi 26 posto, a u Italiji 25 posto. Na začelju su po ovom kriteriju Cipar (6 posto) te dvije nordijske zemlje, Finska (7 posto) i Švedska (8 posto). To, međutim, ne znači da obitelji s djecom nemaju potporu, već se ona može pružati i kroz druge mehanizme.