BOLESTI srca, rak i dijabetes vodeći su uzroci smrti u Hrvatskoj. Upravo se na pretrage i preglede povezane s tim bolestima čeka najdulje. A razlike među bolnicama toliko su velike da se isti pregled u jednom gradu može obaviti za nekoliko dana, dok se u drugom čeka više od godinu dana.

To pokazuje analiza 9565 javno objavljenih lista čekanja na CEZIH-u iz 113 zdravstvenih ustanova, koju je napravio IT stručnjak Ivan Ivanković. Brojke otkrivaju da se na kardiološke preglede, kolonoskopije, ultrazvuk dojke, dijabetološke kontrole i dječje specijalističke preglede u pojedinim bolnicama čeka stotinama, a negdje i više od 1000 dana.

Kardiolog za četiri godine, ultrazvuk dojke za 522 dana

Analiza koju je Ivanković proveo 3. srpnja pokazala je da čak 79 posto lista čekanja za prvi pregled ima prvi slobodni termin izvan roka koji država propisuje za prioritetne uputnice. Svaka osma lista čekanja, odnosno njih 12,7 posto, prvi raspoloživi termin nudi tek tijekom 2027. godine ili kasnije, dok se na 18 lista pacijenti već sada naručuju za 2028. godinu i dalje.

Među najekstremnijim primjerima je kardiološka kontrola u Bjelovaru, za koju je prvi slobodni termin 2. svibnja 2029. godine. U rasporedu naručivanja za taj dan doista je evidentirano pet slobodnih termina, gotovo tri godine unaprijed.

Za pacijente s potvrđenom onkološkom dijagnozom postoji poseban, ubrzani put pa bi pregled trebali dobiti u roku od sedam dana. No problem nastaje za one kod kojih postoji tek sumnja na bolest. Primjerice, žena koja je napipala kvržicu u dojci, ali još nema potvrđenu dijagnozu, na ultrazvuk u pojedinim ustanovama može čekati i 522 dana. Riječ je o istom aparatu i istoj ordinaciji, ali o potpuno različitim listama čekanja.

Velike razlike vidljive su i kod sistematskih pregleda koje bi osobe starije od 50 godina trebale redovito obavljati radi ranog otkrivanja bolesti. Ivanković je usporedio čekanja za četiri ključne pretrage: prvi pregled kardiologa, ultrazvuk abdomena, kolonoskopiju i pregled oftalmologa, u 16 zdravstvenih ustanova koje nude sve četiri usluge.

Kada se vremena čekanja zbroje, razlika postaje dramatična. U Rijeci bi pacijent na sve četiri pretrage došao na red za ukupno 351 dan, dok bi se u Puli za iste preglede čekalo čak 1721 dan. To je razlika od 1370 dana, odnosno gotovo četiri godine, između dviju zdravstvenih ustanova udaljenih tek stotinjak kilometara i oko sat i pol vožnje.

Ivanković: Najdulje čekamo ono od čega najčešće umiremo

U IT industriji radi već 15 godina, a Ivanković se već dulje vrijeme bavi korištenjem javno dostupnih podataka za izradu digitalnih alata koji mogu biti korisni građanima. Nakon što je analizirao i usporedio liste čekanja, odlučio je izraditi portal koji pacijentima omogućuje da jednostavnije pronađu zdravstvenu ustanovu u kojoj mogu najbrže doći do željenog pregleda.

"Presudno je bilo kada sam te podatke usporedio i vidio da se negdje za isti pregled čeka 60, a na drugom mjestu 600 dana. Nisam promatrao samo razlike među bolnicama i njihove liste čekanja, nego sam analizirao i za koje su bolesti čekanja najdulja.

U tom trenutku cijela priča za mene više nije bila samo usputna analiza, nego nešto što zaslužuje ozbiljniji pristup i konkretan pokušaj da napravim nešto korisno. Zanimljivo je i to da se u Hrvatskoj najviše umire od bolesti srca i krvnih žila, raka i dijabetesa, a upravo su za ta područja često zabilježene i najdulje liste čekanja.

To je poveznica koja mi se činila posebno važnom. Važno je naglasiti da su svi korišteni podaci javno dostupni i objavljeni na službenom portalu, odnosno ne radi se ni o kakvim skrivenim ili povlašteno dostupnim podacima", rekao nam je autor analize Ivan Ivanković.

Napravio portal koji pronalazi brže termine

Iako su podaci o listama čekanja godinama javno dostupni, tek kada ih se usporedi i stavi na jedno mjesto, dodaje, vidi se stvarni razmjer problema.

"Portal se temelji isključivo na javno dostupnim otvorenim podacima iz CEZIH-a. Iste informacije prikazao sam na pregledniji i korisnicima razumljiviji način, uz nekoliko dodatnih funkcija. Korisnici mogu usporediti različite bolnice i zdravstvene ustanove, ne samo prema tome kada je prvi slobodan termin dostupan, nego i pronaći alternativu.

Primjerice, ako su spremni izdvojiti sat vremena za vožnju, mogu pronaći ustanovu u kojoj će željenu pretragu obaviti znatno ranije. Na portalu se nalazi gumb za slanje e-maila. Kada korisnik klikne na njega, automatski se otvara njegov zadani program za e-poštu, adresa bolnice već je unaprijed upisana, a u poruci se nalazi predložak u koji korisnik samo upiše svoje ime.

Ne prikupljam niti pohranjujem osobne podatke korisnika. Cijeli sustav osmišljen je tako da bude što jednostavniji za korištenje, osobito starijim osobama", pojasnio je Ivanković.

"CEZIH-ovi podaci ne odgovaraju uvijek stvarnom stanju"

Pojasnio je kako analiza obuhvaća samo ustanove koje javno objavljuju liste čekanja. Od ukupno 355 zdravstvenih ustanova koje imaju ugovor s HZZO-om, javnih i privatnih, na državnom portalu svoje liste objavljuje njih 113, dok za preostalih 242 podaci nisu dostupni.

Među njima su i velike privatne ustanove koje imaju ugovore s HZZO-om za pretrage poput PET/CT-a i magnetske rezonance. Drugim riječima, analiza već zabrinjavajućih brojki napravljena je na temelju samo dijela sustava.

Dok se u nekim europskim državama podaci o čekanju sustavno prate i javno objavljuju, u Hrvatskoj takav pregled ne postoji. Švedska svakog mjeseca objavljuje koliko pojedine regije poštuju nacionalno jamstvo za najdulje dopušteno čekanje, a Engleska pacijentima omogućuje uvid u prosječno vrijeme čekanja u njihovoj bolnici.

U Hrvatskoj, međutim, takav sustav ne postoji. Dodatni problem, ističe Ivanković, predstavlja i točnost samih podataka objavljenih na CEZIH-ovim listama čekanja.

"Javilo mi se nekoliko liječnika i pacijenata koji su podijelili svoja iskustva. Primjerice, u sustavu je bio prikazan prvi slobodan termin na određeni datum, ali nakon poziva bolnici netko je dobio raniji termin, a netko kasniji od prikazanog.

To pokazuje da podaci koji su javno dostupni ne moraju uvijek u potpunosti odgovarati stvarnom stanju u trenutku naručivanja. Dodatno, neki liječnici rekli su mi da podaci koje oni vide u svojim internim sustavima nisu uvijek isti kao oni koji su javno prikazani", rekao je Ivanković.

Liste čekanja ostaju jedna od najvećih rak-rana hrvatskog zdravstva. Ne samo zato što su liste za ključne preglede povezane s najtežim bolestima često neprihvatljivo duge, nego i zato što pacijenti sami moraju otkrivati informacije koje bi im sustav trebao ponuditi.

Dok se u drugim europskim zemljama podaci o čekanju koriste za veću dostupnost zdravstvene skrbi, u Hrvatskoj i dalje ostaju raspršene brojke iz kojih pacijenti sami moraju izvlačiti ono najvažnije - kako do pregleda doći na vrijeme.