DOĆI do vlastitih stambenih kvadrata za mnoge mlade postaje nemoguća misija jer cijene stanova lete u nebo. Tko danas može kupiti stan od 200 tisuća eura? Kolika je stvarna vrijednost tih stanova? Tko bi trebao graditi, a ne gradi, kvalitetne i jeftine stanove? To su pitanja kojima se bavila HTV-ova emisija Labirint.

"Cijene stanova su visoke jer 35 godina nitko nije regulirao tržište. Sve je pušteno poduzetnicima. Mi nemamo nikakav poseban model razmišljanja o stanogradnji osim onoga: 'A netko je napravio stan.' Tko je taj netko, ja ne pitam, to je zatvoreni prostor na određenoj etaži određene zgrade. I ja sada moram u banku, moram dignuti kredit i moram taj stan plaćati 30 godina. To je jedini model koji mi kao društvo trenutačno imamo, koji smo uspjeli smisliti", započinje arhitekt Janko Kralj.

Zbog porasta cijena nekretnina Sara se morala vratiti baki

Za Saru je sve teklo dobro dok u ljeto 2023. godine cijene nisu počele naglo rasti.

"Bilo mi je stvarno lijepo, bilo mi je lijepo dok sam bila sama u stanu. Uživala sam u svakom trenutku, i kuhajući i spremajući. Došlo je to ljeto 2023. kada su cijene stvarno krenule rasti. Tada sam shvatila da je vrijeme da se vratim baki", govori Sara.

Njezini prijatelji imali su gotovo iste probleme. Cijene stanova drastično su porasle tako da je Sara morala izaći iz stana u kojem je živjela.

"Sada ne moram davati 500-600 eura za stan, ali na neki način sam izgubila svoju slobodu i mir. Razmišljala sam o tome tko može priuštiti stan i tko može dignuti kredit jer to ne mogu uopće zamisliti. Mislim da to nitko ne može napraviti od mojih prijatelja. Svi pošteno rade i žive, svi čak imaju dobre plaće, ali jednostavno ne ide", govori Sara.

Arhitekt Kralj uspoređuje problem stanovanja s inzulinom. Kaže da bi, kad bi bio prepušten tržištu, inzulin koštao kao u SAD-u. Ista situacija je, kaže, i sa stanovima.

Jelena traži stan već godinama

Otkad živi i radi u Zagrebu, Jelena traži stan. Potraga traje već pet godina. Nadala se da će se dogoditi "krah" zato što su cijene bile previsoke.

"Stanovi i kuće koje se prodaju do sat vremena udaljenosti od Zagreba koštaju 100-200 tisuća eura. To su kuće do sto kvadrata u koje treba još uložiti polovicu toga iznosa. Mislim da si stan od 200 tisuća eura nikada neću moći priuštiti", kaže Jelena.

"Evo, iznajmljuje se stan Borongaj, Peščenica, suteren, 500 eura. 28 kvadrata", kaže Jelena i pokazuje oglas.

Ako je prosječna plaća u Zagrebu oko 1500 eura, govori, maksimalni kredit koji se može dobiti je oko 150 tisuća eura.

"Primjerice, običan i nimalo luksuzno uređen stan od 50 kvadrata u Kustošiji košta oko 200 tisuća eura. Naš budžet za stan je oko 130-140 tisuća eura. Vjerojatno bismo kupili kuću. To bi po nama trebala biti useljiva nekretnina, a ne da se još treba uložiti u nju. Nemamo gotovinu, nemamo ni nasljedstvo, ni neku drugu nekretninu. Ja ne znam tko ima za zemljište i za gradnju kuće 200-300 tisuća eura. Pravedne su visoke cijene nekretnina, odnosno nove gradnje, cijenom građevnog materijala. Ali zašto su onda kuće iz 70-ih i 80-ih po 200 tisuća eura?", pita se Jelena.

Mnogi žele riješiti pitanje krova nad glavom

Arhitekt Kralj smatra da 90 posto ljudi žudi za poštenom, normalno pozicioniranom i normalno izgrađenom nekretninom, međutim, isto tako smatra da si gotovo nitko to ne može priuštiti.

Žana i njezin zaručnik intenzivno traže stan godinu i pol na području Novog Zagreba. Ono što ih je najviše iznenadilo jest koliko nekvalitetnih zgrada ima na tržištu, a za koje investitori traže iznimno visoku cijenu.

"Za jedan stan koji nam se donekle svidio investitori traže čak 70 posto plaćanja unaprijed, što je suludo, i mi taj novac, naravno, nismo imali. Pratili smo tu zgradu i ono što je zanimljivo jest da su gotovo svi stanovi bili rasprodani i prije nego što je zgrada gotova. Ti ne tražiš neki luksuz, ti samo želiš riješiti pitanje krova nad glavom, a ne znaš kako. I onda si čovjek postavlja logično pitanje - ako si mi koji imamo dobar posao i dobra primanja ne možemo priuštiti stan, tko su ti ljudi koji mogu?", pita se Žana.

"Kvadrat stana u Novom Zagrebu ne bi smio premašiti 2500 eura"

Kralj smatra da nitko ne kontrolira odakle dolazi novac kojim se kupuju stanovi. Nitko nikoga ne pita odakle mu 200.000 eura u gotovini da si je mogao kupiti stan.

"Kvadrat stana u Novom Zagrebu ne bi smio premašivati 2500 eura. Ja ne pričam o stanovima koji se danas prodaju. Pričam o kvalitetno projektiranom stanu u kojem vi imate ormar, kuhinju i normalan životni prostor. Vi ne možete imati stan koji ima prozor širok metar i visok jedan metar i 20 centimetara i misliti da je to prozor. Vi morate imati dovoljno svjetlosti i cirkulacije zraka da bi to mogao biti stan", kaže arhitekt.

Osim toga, smatra da će cijene stanova u Zagrebu još rasti.

"Mislim da su cijene kvadrata u ovom dijelu Zagreba oko 4000 eura po kvadratu. Očekuje se da će još i rasti. Kvadrat takvog stana košta 6000 eura ako gledamo cijenu kredita. Nitko ne priča o cijeni kredita. Ne samo da vas netko vara za ogromnu lovu u početku, nego je cijena kredita ogromna. I ona raste", govori.

"Gradi se premalo dobrih stambenih zgrada na dobrim lokacijama"

Svi pričaju o ponudi i o potražnji i kažu da je zato cijena stana visoka. To je laž, smatra arhitekt. Slaže se da postoji visoka ponuda i potražnja za skupim stanovima, međutim, potražnja za jeftinim stanovima je ogromna.

"Nijedan poduzetnik nema dovoljno hrabrosti, ja ću to tako reći, da se bavi jeftinim stanovanjem, da kaže: 'Idemo raditi jeftine stanove'", tvrdi.

Smatra kako se dobre stambene zgrade na dobrim lokacijama mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Međutim, svi ostali graditelji su, kaže, poduzetnici.

"Došli su do 500-600 tisuća eura i shvatili da bi mogli napraviti stambenu zgradu. Kupim parcelu na Trešnjevci, napravim tri stana, znamo da je to 3500-4000 eura. Ne moram ni lift staviti, zato što mi u regulativi ne piše da moram imati lift ako imam tri etaže. Ne moram razmišljati o orijentaciji stana, samo pumpam kvadrate. I kako to izgleda? Takav poduzetnik, a o njima pričamo kada pričamo o ovim negativnim stvarima, on dođe, uzme papir i olovku i krene crtati stan. Čemu projektant? Zašto bi on angažirao projektanta?", pita se Kralj.

"I on dođe u projektni ured s loše nacrtanim, substandardnim, s nevoljom od stana i ide od projektnog ureda do projektnog ureda dok ne naleti na onog jednog kojem nedostaje posla i ambicije, koji to pogleda i kaže: 'Pa da, ja ću ti to napraviti, nacrtati, ja ću svoj pečat staviti na to'", govori arhitekt.

"Situacija je gora nego što mnogi smatraju"

"Nekako mi se čini da će ići samo sve gore i gore jer mi se to govori već godinu dana, točnije dvije godine otkako sam s bakom. Ne znam kako će biti tijekom par godina ako se nešto ne poduzme oko toga", ističe Sara.

Arhitekt kaže da je situacija gora nego što mnogi smatraju.

"Ne samo da mi radimo loše zgrade i prodajemo ih. Daleko je gore od toga. Mi imamo APN kredite koji ne preispituju kakav ste vi stan platili tim novcem. Vi možete dobiti kredit, vama netko sufinancira kupnju stana koji je projektno, arhitektonski gledano smeće i mi to kao društvo plaćamo. Ne samo da mi nešto prodajemo na slobodnom tržištu. Sada vi zamislite da Ministarstvo obrane raspiše natječaj i da naručuje 200 tisuća poluautomatskih pištolja. I da je to bez kriterija. I da im netko isporuči 200 tisuća poluautomatskih pištolja koji se ne mogu repetirati, koji se zaguše nakon tri opaljenja, koji nemaju spremnik koji može izaći van", priča Kralj.

"I da mi to kupimo i kažemo: 'Mi smo osigurali državnim službenicima 200 tisuća poluautomatskih pištolja', svaka čast, damo si ruke i još se pretvaramo da smo nešto pametno napravili. Zamislite da Ministarstvo obrane funkcionira po tim principima. I mi to kupujemo našim novcem. APN stanove kupujemo svi mi. Tada ne samo da mi radimo loš proizvod u stanogradnji, ne samo da je to pušteno slobodno na tržište, nego ga još i dodatno plaćamo", kaže.

Kod mladih najviše prevladava strah

"Osjećam se malo tužno, šokirano, razočarano i najviše od svega me strah. Što dolazi? Strah me budućnosti i strah me gdje ću naći stan i hoću li ga uopće naći", govori Sara.

Jelena smatra da priuštivo stanovanje više ne postoji.

"Kada čujem priuštivo stanovanje, naježim se. Zato što priuštivo stanovanje više ne postoji. Ako osoba ne živi s roditeljima ili ne živi u naslijeđenoj nekretnini, što je priuštivo stanovanje?", pita se Jelena.