KADA je asteroid veličine grada udario u Zemlju prije 66 milijuna godina, izbrisao je dinosaure i poslao čudovišni tsunami koji je prostrujao planetom, pokazuje novo istraživanje koje prenosi CNN.

Asteroid, širok oko 14 kilometara, ostavio je udarni krater od 100 kilometara u blizini meksičkog poluotoka Yucatana. Osim što je okončao vrijeme dinosaura, izravan pogodak izazvao je masovno izumiranje 75% životinjskog i biljnog svijeta na planetu.

Niz kataklizmičkih događaja

Udar asteroida izazvao je niz kataklizmičkih događaja. Globalne temperature su fluktuirale; oblaci aerosola, čađe i prašine ispunili su zrak; šumski požari su započeli kada su plameni komadi materijala koji su izletjeli od udarca ponovno ušli u atmosferu i počeli pljuštati. Unutar 48 sati tsunami je obišao svijet i bio je tisuće puta snažniji od modernih tsunamija uzrokovanih potresima.

Istraživači su počeli bolje shvaćati tsunami i njegov doseg putem modeliranja. Proučavajući 120 jezgri oceanskog sedimenta iz cijeloga svijeta, pronašli su dokaze koji podupiru njihova otkrića o putu i snazi tsunamija. Studija koja detaljno opisuje nalaze objavljena je u utorak u časopisu American Geophysical Union Advances.

Autori kažu kako je to prva globalna simulacija tsunamija uzrokovanog udarom Chicxuluba koja je objavljena u recenziranom znanstvenom časopisu.

Valovi viši od 1600 metara

Prema studiji, tsunami je bio dovoljno snažan da stvori valove više od 1.6 kilometara i zaore dno oceana tisućama kilometara daleko od mjesta na koje je asteroid udario. Učinkovito je izbrisao talog onoga što se dogodilo prije udara, kao i tijekom njega.

"Ovaj tsunami bio je dovoljno jak da poremeti i erodira sedimente u oceanskim bazenima na pola puta oko svijeta, ostavljajući ili prazninu u sedimentnim zapisima ili gomilu starijih sedimenata", rekla je glavna autorica Molly Range, koja je počela raditi na studiji kao studentica i završila ga kao svoj magistarski rad na Sveučilištu u Michiganu.

Istraživači procjenjuju da je tsunami bio do 30.000 puta snažniji od tsunamija u Indijskom oceanu 26. prosinca 2004., jednog od najvećih ikada zabilježenih, koji je usmrtio više od 230.000 ljudi. Energija udara asteroida bila je barem 100.000 puta veća od erupcije vulkana Tonga početkom ove godine.

Brzinom od 43.200 km/h udario u plitke vode Yucatana

Brandon Johnson, koautor studije i izvanredni profesor na Sveučilištu Purdue, upotrijebio je veliki računalni program nazvan hidrokod kako bi simulirao prvih 10 minuta udara Chicxuluba, uključujući formiranje kratera i početak tsunamija.

Unio je veličinu asteroida i njegovu brzinu, za koju se procjenjuje da je bila 43.200 kilometara na sat kada je udarila u granitnu koru i plitke vode poluotoka Yucatan. Manje od tri minute kasnije, kamenje, sedimenti i drugi ostaci odgurnuli su vodeni zid od udara, stvarajući val visok 4.5 kilometara. Ovaj val je splasnuo kada je eksplodirani materijal pao natrag na Zemlju.

No, kako su krhotine padale, stvorile su još kaotičnije valove. Deset minuta nakon udara val u obliku prstena, visok oko 1.6 kilometara, počeo je putovati preko oceana u svim smjerovima od točke koja se nalazila 220 kilometara od mjesta udara.

Ova simulacija je zatim unesena u dva različita globalna modela tsunamija, MOM6 i MOST. Dok se MOM6 koristi za modeliranje tsunamija u dubokim oceanima, MOST služi za predviđanja u centrima za upozoravanje na tsunami američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu.

Oba su modela dala gotovo potpuno iste rezultate, stvarajući vremensku crtu tsunamija. Sat vremena nakon udara, tsunami je prešao Meksički zaljev i ušao u Atlantski ocean. Četiri sata nakon udara valovi su ušli u Tihi ocean kroz Srednjoamerički morski put koji je nekad razdvajao Sjevernu i Južnu Ameriku.

Valovi stigli do Indijskog oceana s obje strane svijeta

U roku od 24 sata valovi su ušli u Indijski ocean s obje strane nakon što su putovali preko Tihog i Atlantskog oceana. I do 48 sati nakon udara, veliki valovi tsunamija dosegli su većinu Zemljine obale. Podvodna struja bila je najjača na sjeveru Atlantskog oceana, Srednjoameričkom morskom putu i južnom Tihom oceanu, prelazeći 643 metra na sat, što je dovoljno snažno da raznese sedimente na dnu oceana.

U međuvremenu, Indijski ocean, sjeverni Pacifik, južni Atlantik i Mediteran bili su zaštićeni od najgoreg tsunamija, s manjim podvodnim strujama.

Znanstvenici su analizirali podatke iz 120 sedimenata iz prethodnih znanstvenih projekata bušenja oceana. U vodama je bilo više netaknutih slojeva sedimenta zaštićenih od tsunamija. No, postojale su praznine u evidenciji sedimenta za sjeverni Atlantik i južni Pacifik.

Istraživači su bili iznenađeni kada su otkrili da je sediment na istočnim obalama sjevernog i južnog otoka Novog Zelanda bio jako poremećen s višestrukim prazninama. U početku su znanstvenici mislili da je to zbog aktivnosti tektonskih ploča.

"Najbolja potvrda globalnog značaja"

Ali novi model pokazuje da su sedimenti bili izravno na putu tsunamija Chicxuluba, unatoč tome što su udaljeni 12.000 kilometara. "Smatramo da ove naslage bilježe učinke udarnog tsunamija, što je možda najbolja potvrda globalnog značaja ovog događaja", rekla je Range.

Iako znanstvenici nisu procijenili utjecaj tsunamija na obalne poplave, model pokazuje da su sjevernoatlantska obalna područja i pacifička obala Južne Amerike vjerojatno bile pogođene valovima višim od 20 metara. Valovi su rasli kako su se približavali obali, uzrokujući poplave i eroziju.

Buduća istraživanja će modelirati opseg globalne poplave nakon udara te učinke tsunamija u dubini kopna, prema koautoru studije, profesoru Sveučilišta u Michiganu i fizičkom oceanografu Brianu Arbicu.

"Očito je da su najveće poplave bile najbliže mjestu udara, ali čak i dalje su valovi vjerojatno bili vrlo veliki", rekao je Arbic za CNN.