Foto: Index

MLADEN BAJIĆ ostao je korektan HDZ-u do kraja. Odlučio je da se istražnom sucu Slavku Lozini vrati predmet protiv SDP-ovih direktora Brodosplita na čelu s Predragom Čudinom. Sumnjiči ih za sklapanje štetnih ugovora, odnosno poslovanje s gubitkom. Problem je jedino što su tri vještaka zaključila da tu nema kaznenog djela.

Cijena za Bajićevu korektnost: 700 tisuća kuna!

Lozina je istragu zaključio nakon završetka vještačenja koje su porezni obveznici platili 700 tisuća kuna. Još smo i dobro prošli, jer je jedan zagrebački fakultet tražio nevjerojatnih 2 milijuna kuna. Sve to je zapravo bilo potrebno kako bi Mladen Bajić napravio ravnotežu sa istragom afere Wessels koja se pokrenula protiv HDZ-ove Uprave Brodosplita na čelu sa Goranom Vukasovićem. 

O kolikoj se korektnosti glavnog državnog odvjetnika radilo najbolje svjedoči da su oba istražna zahtjeva podnijeta istog dana, početkom ožujka 2007. godine. No, razlika je velika. HDZ-ovce se tereti da su iz škvera izvukli 4,7 milijuna dolara, dok se SDP-ovce poziva na kaznenu odgovornost zbog proizvodnje s gubicima... Ako ćemo pravo, s gubicima su radili i jedni i drugi tako da neupotrebljiv nalaz vještaka nije nikakvo posebno iznenađenje.

Kupovanje vremena

Sada od Lozine traže da ispita svjedoke, bivše članove Nadzornog odbora i pojedine rukovoditelje u škveru, koji su predloženi prvotnim zahtjevom, ali se nisu pojavili na sudu. Lozini je to besmislica i kaže da će izraziti neslaganje. Smatra da je vještačenje vrlo jasno pokazalo o čemu se tu radi i da nikakvi novi iskazi nemaju tu što promijeniti.

Radi se zapravo o kupovanju vremena, možda Bajićevoj želji da pokaže kako porezni obveznici nisu uzalud platili 700 tisuća kuna za njegovu korektnost. Treba shvatiti i to. Takva su vremena bila. Ivo Sanader bio je na vrhuncu moći, ako su već njegovi HDZ-ovci nešto skrivili, sigurno su i ovi iz SDP-a imali putra na glavi... Pa onda, malo jedne, pa malo druge. Sve u isti dan, najbolje ako može u istu minutu, da se netko ne osjeti diskriminiranim...

Neslućene mogućnosti

Bajić bi vrlo rado pojasnio da nije tu politika Državnog odvjetništva u pitanju, već uporaba novih zakonskih odredbi koje tužiteljima pružaju dosad neslućene mogućnosti. Naravno da to nije istina i da se radilo o kud i kamo prizemnijim stvarima. Sreća da je makar Lozina konzistentan u svojim stavovima, kad već Bajić nije.