EKIPA N1 televizije bila je danas u Gornjoj Bačugi, selu 20-ak kilometara od Petrinje.

Provjerili su kako izgleda život tamo sada kada su počele kiše. 

Naišli su na stariju gospođu koja već tri mjeseca živi u kontejneru koji sada prokišnjava.

"Brišem i tako. Jedan čovjek mi je dao grijalicu, meni je studen, ja sam slaba od studeni, a dok je bilo vruće, ne možeš biti tamo od vrućine, ali duram i vrućinu i studen", kaže gospođa i dodaje kako njoj nitko nije dolazio te da nije ni znala da je skupljena odjeća za stradale u potresu.

"Meni nitko nije dolazio. Tražila sam novi kontejner, ali ništa nisam dobila"

"Vidjela sam to u domu kada sam išla na groblje. Ljudi su pokupili što je bolje, ostalo je bilo na kiši, zgnjilo, to su pokupili i odvezli na smeće. Pitala sam što je to, rekli su mi da su to ljudi donijeli. Meni nitko nije dolazio. Tražila sam novi kontejner, ali ništa nisam dobila. Rekli su da nema, a na sajmištu kontejnera koliko hoćete", priča gospođa.

Rekla je i kako su joj ormar i stol unijela djeca, ali da ne zna tko će joj išta napraviti kada djeca odu. "Treba kopati, raditi septičku… Ne znam što ću", veli.

"Obećali su mi dati peć, a hoće li ja, ne znam. Zima ide..."

"Sada je zahladilo, odma je studen unutra, ja moram upaliti grijalicu. Ali dok je bilo vruće, duram, ne može se disati, a po noći ne mogu otvoriti prozor, ima svakakvih ljudi.

Ulazi voda i kroz pod, taj tepih je sav žut i mokar, bio uvijek. Podmećem pod noge, što ću na zimu, ja ne znam. Meni je uvijek zima na noge.

Ništa tu nije bilo nego dva željezna kreveta, ovo su mi moja djeca unijela. Bila su dva čovjeka, vidjeli su i rekli da će opet doći i rekli su da ću dobiti kontejner s mokrim čvorom. Ima ljudi koji po tri kontejnera imaju, a ne treba im. Obećali su mi dati peć, a hoće li ja, ne znam, a zima ide, već peć treba."