Foto: V.M.

PRAZNA dvorana. 599 praznih stolaca. Samo starica s hodalicom čeka SDP-ove predsjedničke kandidate da joj kažu zašto su baš oni pravi izbor za njenu stranku. Uranila je i ne smeta joj čekati. Dolazi Gordana Sobol s platnenom vrećicom svojih letaka. Dijeli ih po praznim stolcima.

"Moram ih potrošiti", kaže kandidatkinja za predsjednicu SDP-a. Starica ustaje, uzima dio letaka i pomaže Gordani Sobol. Lijepo ih slažu, ukoso po stolcima. Letke ubrzo prekrivaju slični.

Ukrao slogan Obami

Davor Bernardić je tiskao letak na kojem je okružen svojim obožavateljima, jedan je zaposlen u državnoj firmi, drugi se rugao izbjeglicama, ostale ne prepoznajemo, a nad svima se koči slogan: „Promjena u koju Vjerujemo!“. Ne samo da je ukrao slogan Obami nego je nesretni Bero, kako mu tepaju, odlučio i pravopis mijenjati pa zadnju riječ slogana piše velikim početnim slovom.

Soboličine i Bernardićeve letke prekrivaju oni koje je tiskao Ranko Ostojić. To je već brošurica u kojoj je Ostojić opisao cijeli svoj život . Tu je i preslika iz stare Slobodne Dalmacije s njegovim intervjuom koji je dao kao gradski vijećnik i borac s unešićkog bojišta. Čisto da podsjeti da je bio faca.

Međutim, koliko je tada bio borbe danas je mlitav. Kao i svi ostali kandidati za predsjednika SDP-a na posljednjem sučeljavanju prije subotnjih izbora. Karolina Leaković, Ranko Ostojić, Tonino Picula, Orsat Miljenić, Davor Bernardić, Gordana Sobol i vesna Škulić pažljivo su birali riječi, kao da strahuju da se nekome od kandidata ne zamjere. Nije među njima bilo ni najmanjeg sukoba, gotovo u svemu su se slagali pa se činilo kao da je potpuno svejedno tko će od njih biti budući predsjednik SDP-a.

Nije to zapravo bilo sučeljavanje, iako ga SDP-ovci tako vole zvati i strašno su ponosni što imaju više kandidata i što se javno predstavljaju, za razliku od HDZ-a na koji se vole referirati kao da im je to jedini smisao političkog postojanja, nego odgovaranje na pitanja članova.

Jedan član, jedan šalabahter

„Kada će u stranci prestati lakrdija s izbornim šalabahterima“, pitala je Spomenka Avberšek, donedavno čelnica sindikata koju je u stranku doveo Rajko Ostojić,  i pobrala pljesak publike.  Rezultate SDP-ovih konvencija već godinama određuju šalabahteri kojima se nalaže delegatima za koga treba glasati. Nije to SDP-ova posebnost, Index je objavio i HDZ-ove šalabahtere, ali socijaldemokrati su poznati po njima. Na njeno pitanje nije bilo jasnog odgovora, ni prozivanja onih koji su šalabahtere dijelili. Nije ih ni moglo biti jer među svim kandidatima samo je jedna koja na šalabahterima nije bila, niti ih je dijelila. Vesna Škulić. A ni ona nije napala kolege zbog takvog ruganja sa stranačkom demokracijom. No, zato je Tonino Picula pravednički prošaptao da je sreo troje članova iz Novog Zagreba koji su užasnuti načinom na koji se biraju delegati za stranačku konvenciju i da stranka umjesto sustava „jedan član, jedan glas ima sustav jedan član, jedan šalabahter“.

Članove je još zanimalo što misle napraviti s mirovinama, kako stoje po pitanju antifašizma, te gdje su bili prije pola godine kada je Zoran Milanović pomeo pod Zlatkom Komadinom. To pitanje Ranko Ostojić nije razumio dok je Gordana Sobol s gnušanjem odbila da joj „gospodin i drug Komadina ili bilo tko drugi određuje vjerodostojnost“. Istina je da ih je većina ispuzala iz Milanovićevog kaputa. Pa čak i Bernardić, kojeg se doživljavalo kao glavnog oponenta Milanoviću.

Njihov epski sukob Milanović je uredno nagrađivao visokim mjestom na listi za Sabor.

Bernardić je jedan od favorita, pod sobom ima moćnu zagrebačku organizaciju, a i pola Rijeke je na njegovoj strani. Zato je u suparničkim taborima s oduševljenjem dočekan usamljeni zvižduk na Bernardićev govor. Ponosno su pokazivali snimku i prepričavali svoj doživljaj tog sitnog negodovanja kao da su dva prsta u ustima i snažno puhanje dokaz vrijednosti njihovih kandidata.

Milanovićev duh

„Zoki zove za Ostojića“, šaputalo se po hodnicima Velesajma kao da je najvažnija stvar za koga navija Milanović. I čini se da je važna. Bez obzira na to što je Milanović ostvario zavidan niz poraza njegova riječ još uvijek vrijedi u SDP-u. Zašto? Vrag bi ga znao, možda zato što se pred njima nalazi hrpa netalentiranih političkih neznalica pa u Milanovićevom gardu ipak prepoznaju nešto dobro – karakter.

Karakter je ono što sadašnjim kandidatima bolno nedostaje. Natruhe pokazuje samo Ranko Ostojić, ali njegov karakter nije daleko od Milanovićevog. U posljednje vrijeme se primirio, ali u najboljim danima je pokazivao svoju pravu przničku narav. I baš toga Ostojića većina SDP-ovaca vidi u drugom krugu izbora. Jedni jer shvaćaju njegovu popularnost u stranci, drugi nevoljko priznajući da „Jedino Ranko iskreno voli SDP“. To mu priznaju i iz Bernardićeve sekte u kojoj iskreno vjeruju u pobjedu prvome krugu. Moguća je, ali ne i vjerojatna.

A pobijedi li članovi i glasači SDP-a morat će se naviknuti na neke sasvim nove oratorske bisere.

“Danas ljudi u Hrvatskoj zbog SDP-a imaju djecu“, ustvrdio je taj favorizirani kandidat.