MINISTAR zdravstva Vili Beroš zadnjih dana je, kako bi se boksački reklo, u nokdaunu. Prvo, cijepljenje ne ide kako treba – ograničene doze cjepiva već se mjesecima dijele bez ikakvog reda i planiranja – prvo su sve županije dobile jednako, a zaboravilo se da Zagreb ima više zdravstvenih radnika od drugih, pa su svi liječnici obiteljske medicine dobili jednak broj cjepiva, neovisno o dobnoj strukturi pacijenata. Nered kakav je teško zamisliti. Pa evo čak i jučer neki došli na cijepljenje ujutro, a isto se održava popodne. Stvar je u normalnoj zemlji zrela za ostavku, ali tek onda je priča krenula.

Beroš je postao ozbiljan uteg za vladu

Nakon što se informatička platforma za prijave za cijepljenje počela, blago rečeno, neobično ponašati, novinari su počeli povezivati tko je dobio poslove, preko kakvih ugovora i natječaja. Da ne duljimo, čitali ste zadnjih dana, što god taknu, ispadne nova afera. Svaka je dovoljna za ostavku, čak i u hrvatskim, iznimno niskim, standardima političke odgovornosti.

O nepostojanju ikakve reforme zdravstva, enormnim dugovima i ostalome da i ne govorimo. Ukratko, Vili Beroš je postao priličan uteg za vladu, a Plenković ne voli utege. Možda je trebao samo koji dan ili tjedan da se Vili Beroš zahvali na funkciji uz neko nemušto opravdanje kako se želi više posvetiti struci.

SDP izvlači Beroša iz bezizlazne situacije

Ukratko, Beroš je politički na podu, sudac broji do deset, HDZ vjerojatno već diskretno traži potencijalne nasljednike i onda se pojavljuje spas. Ruka koja diže s poda već dobro protresenog ministra. Grčki deus ex machina, nadnaravno biće koje se spušta na pozornicu i sudjeluje u sretnijem završetku priče. A ruka koja spašava Beroša na funkciji je ni manje ni više nego SDP.

Nakon što je javnost shvatila koji je rusvaj oko cijepljenja (za što smo imali ni manje ni više nego godinu dana pripreme), a novinari izvukli afere oko čudnih ugovora za informatičke usluge, i sve to u doba predizborne kampanje za lokalne izbore, dakle u situaciji kada Beroš postaje samo problem svojoj stranci, oporba planira pokretanje postupka opoziva Beroša. Time ga u stvari – spašava.

Plenković sad nema izbora, mora podržavati Beroša do kraja

Kada oporba pokreće postupak opoziva, premijer mora stati iza svog ministra – Plenković sada nema mogućnosti nego podržavati Beroša do kraja. Sve suprotno bilo bi znak da ne vlada situacijom i da ne štiti svoje ljude, što bi bio prvi korak prema njegovom kraju kao premijera.

SDP je inicirao postupak opoziva, o tome će navodno razgovarati i s drugim oporbenim strankama, no iako SDP ima dovoljno zastupnika za pokrenuti opoziv bilo kojeg ministra, nema dovoljno ruku za zaista opozvati ministra. Opoziv ministra bi značio da je oporba dobila većinu, u praksi time ne pada samo jedan ministar već i cijela vlada, a budimo jasni, novi izbori nisu nikome u interesu, posebno ne SDP-u, a ni drugima iz oporbe. Hrpa oporbenih zastupnika ne bi dobila novi mandat, teško da ih čeka drugi posao za ove novce pa će se potruditi da se ni ne pojave na glasanju o povjerenju ministru, kako slučajno ne bi uspjeli. A tu su i žetončići. Kako je već bilo u prošlim sličnim slučajevima – oporba neće biti ni blizu opozivu ministra i time posredno niti blizu izazivanju novih izbora.

Ići u izgubljenu bitku politički je glupo

SDP ide u inicijativu opoziva ministra, u bitku u kojoj ne može pobijediti i gdje samo ojačava položaj ministra, kojeg sada premijer mora žustro braniti umjesto da ga smjenjuje. Plenković naime može i mora trpjeti da mu novinari smjenjuju ministre – tako to ide u demokraciji, no ne mora davati šansu ionako razjedinjenoj oporbi. Istina, oporba će, ako pokrene opoziv, dobiti neke sate u saboru gdje će moći nabrajati ministrove političke grijehe, no koga uopće zanima neka rasprava koja će se odvijati u noćnim satima u polupraznoj saborskoj dvorani i koja će završiti tako da Beroš neće biti opozvan.

Završit će zadovoljnim smiješkom Plenkovića koji će objašnjavati kako su optužbe protiv ministra lažne, a, eto, imali smo i demokratsku proceduru opoziva koja nije prošla i to govori kako ministar ima povjerenje sabora (posredno, dakle, i građana).

Beroš bi trebao zahvaliti Peđi Grbinu

Da nema epidemioloških mjera, rekli bismo Berošu da zagrli Peđu Grbina i zahvali mu se na političkom spašavanju u zadnji čas, u stilu konjice iz starih američkih filmova. U svakom slučaju, ministre Beroš, pošaljite kakvu bombonijeru u saborski klub SDP-a, upravo su vam spasili politički položaj. Barem za neko vrijeme, nekako vam previše cure nezgodni ugovori. No, ako budete morali otići, to će biti radi istraživačkih novinara, ne radi SDP-a i bezidejne oporbe u saboru, koja uz časne izuzetke ne dolazi niti na sjednice.

A SDP-ovcima savjet – u politici se ne ide u bitke koje se ne mogu dobiti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala