SVEMIRSKE stijene koje su nedavno stigle na Zemlju s pomoću sonde mogle bi dati odgovore na neka od najvažnijih pitanja o izvanzemaljskom životu i ljudskom postojanju, piše Guardian. Prije nekoliko milijardi godina, na samom početku Sunčeva sustava, oko Sunca je kružio mokar i slan svijet. Zatim je doživio katastrofalan sudar s drugim tijelom i raspao se na komade.

Jedan od tih fragmenata postao je asteroid Bennu. Minerali iz njega, koje je nedavno na Zemlju donijela američka robotska letjelica OSIRIS-REx, pokazali su se iznimno bogatima složenim kemijskim spojevima ključnima za nastanak života.

"Bilo je stvari u uzorcima s Bennua koje su nas potpuno zapanjile", rekla je prof. Sara Russell, specijalistica za kozmičku mineralogiju iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu i jedna od glavnih autorica velike studije o mineralima s Bennua objavljene u časopisu Nature.

"Ništa takvo dosad nismo vidjeli"

"Raznolikost molekula i minerala koji su se sačuvali u tim uzorcima ne nalikuje ničemu što smo dosad vidjeli u svemirskom materijalu."

Rezultati ove i drugih misija bit će središnji dio izložbe Svemir: Može li život postojati izvan Zemlje? koja se otvara 16. svibnja u Prirodoslovnom muzeju u Londonu. Bit će to prilika za javnost da se informira o najnovijim spoznajama u potrazi za životom izvan našeg planeta, rekla je Russell.

Kako će pokazati izložba, osnovni kemijski gradivni elementi života mogu se pronaći i u drugim objektima Sunčeva sustava, poput meteorita. Ipak, materijal s Bennua, nazvanog po ptici iz staroegipatske mitologije, posebno je bogat takvim spojevima.

"Svijet iz kojega Bennu potječe očito je imao podzemna slana jezera, a kad su ona isparila, ostale su naslage soli slične onima koje danas nalazimo u presušenim jezerima na Zemlji", rekla je Russell.

"Asteroidi slični Bennuu vjerojatno su donosili ključne sastojke koji su omogućili pojavu života"

U uzorcima koje je donio OSIRIS-REx pronađeni su i fosfati, amonijak te više od desetak aminokiselina koje sudjeluju u izgradnji bjelančevina u živim organizmima na Zemlji, kao i svih pet nukleobaza koje čine osnovu RNA i DNA. "Sve to snažno upućuje na to da su asteroidi slični Bennuu udarali u Zemlju i donosili ključne sastojke koji su omogućili pojavu života", dodala je.

Znanstvenici ne vjeruju da se život razvio na samom Bennuu, ali smatraju da su slični asteroidi mogli opskrbiti i druge svjetove osnovnim komponentama potrebnim za nastanak života. Na Zemlji, s njezinim toplim i stabilnim okolišem, to je dovelo do pojave prvih organizama sposobnih za razmnožavanje prije više od 3.7 milijardi godina.

Još se ne zna jesu li se slični procesi dogodili na drugim svjetovima poput Marsa i nekih Jupiterovih i Saturnovih mjeseca, uključujući Europu, Ganimed, Titan i Enkelad, koji su danas u fokusu više znanstvenih misija. Dvije letjelice trenutno putuju prema Jupiterovim ledenim mjesecima Europi i Ganimedu, za koje znamo da ispod površine kriju oceane tekuće vode.

Osim toga, rover Rosalind Franklin, razvijen u Ujedinjenom Kraljevstvu, trebao bi 2029. sletjeti na Mars i izbušiti njegovu površinu u potrazi za tragovima života.

"Bila sam zaprepaštena"

Dosad su znanstvenici imali pristup ograničenim količinama izvanzemaljskog materijala, uglavnom meteoritima, uzorcima Mjesečeva tla koje su donijeli astronauti i robotske sonde te fragmentima s Marsa koji su završili na Zemlji nakon što su snažni udari u Crveni planet izbacili krhotine u svemir, a dio njih s vremenom pao na naš planet kao meteoriti.

Posjetitelji izložbe moći će dodirnuti uzorke materijala s Mjeseca i Marsa, kao i meteorit koji je nastao nakon što se odlomio s jednog asteroida. Zanimljivo je da je ta stijena starija od same Zemlje. "Bit će to pravi hit", rekla je Sinead Marron, voditeljica izložbi u muzeju.

Letjelica OSIRIS-REx donijela je na Zemlju 120 grama praha s Bennua, a muzeju je za analizu ustupljeno oko 200 miligrama, kaže Russell. "Kad smo otvorili kapsulu, svuda smo vidjeli crni prah s bijelim česticama. Pomislili smo da je onečišćen. Ali ispostavilo se da se radi o spoju fosfora koji dosad nije bio pronađen u meteoritima, a od presudne je važnosti za razvoj života. Bila sam zaprepaštena."

James Webb u atmosferi egzoplaneta detektirao tragove spojeva koje na Zemlji stvara isključivo živi svijet

Mogućnost da život postoji i drugdje u svemiru dodatno je uzbudila javnost prošlog tjedna, kad je objavljeno da je svemirski teleskop James Webb u atmosferi egzoplaneta K2-18b detektirao kemijske tragove dvaju spojeva za koje znamo da ih na Zemlji stvara isključivo živi svijet.

Radi se o dimetil-sulfidu (DMS) i dimetil-disulfidu (DMDS). Sami po sebi ti spojevi još ne predstavljaju dokaz života izvan Zemlje, ali pojačali su nade da možda nismo sami u svemiru.

>>Što znači otkriće na dalekom planetu? "To bi značilo da svemir vrvi životom"

Znanstvenici priznaju da će biti iznimno teško dokazati postojanje života na planetima izvan našeg Sunčeva sustava, osim ako jednog dana primimo signal od neke inteligentne izvanzemaljske civilizacije. S druge strane, moguće oblike života u okviru našeg Sunčeva sustava bit će znatno lakše prikupiti i proučiti te možda jednoga dana potvrditi da život na drugim svjetovima zaista postoji.

"Što bismo u tom slučaju učinili, to je drugo pitanje", rekla je Marron. "Jedno od pitanja koje ćemo postaviti posjetiteljima izložbe je kako bismo se ponašali prema životu kad bismo ga pronašli na Marsu ili nekom drugom planetu.

Bismo li se držali podalje? Pokušali stupiti u kontakt? Ili bismo ga pokušali pojesti, kao što jedemo druge oblike života s kojima dijelimo ovaj planet? Ta pitanja o izvanzemaljskom životu pomažu nam da razmislimo o tome kako se odnosimo prema živim bićima na samoj Zemlji."