Foto: FAH

NOVA karikatura satiričnog časopisa Charlie Hebdo, koja malog izbjeglicu Aylana koji se utopio kod obale Turske, prikazuje u ulozi seksualnog napasnika, podijelila je javnost i podigla pravu buru reakcija.

Mnogi smatraju kako je karikaturist pretjerao, no ima i onih koji su i sami pretjerali zaključivši da su ubijeni karikaturisti Charlie Hebdoa „dobili ono što su tražili“.

Činjenica je da islamski fundamentalisti ne razumiju satiru, karikatura nije dio njihove kulture te ju doživljavaju isključivo kao uvredu svojih simbola, pojasnio je za Index profesor Mirko Bilandžić, stručnjak za terorizam i nacionalnu sigurnost. No, iako se u zapadnoj kulturi karikatura smatra slobodom izražavanja i vrstom umjetnosti, mnogi, i unatoč tome što ne žive u kalupu radikalne religije, razmišljaju na sličan, radikalan način te smatraju kako je primjerena kazna za neukusnu karikaturu smrt njenog tvorca.

„Nisu zaslužili napad nego bombardiranje redakcije“, „Svugdje guraju svoj nos dok ne dobe ponovno terapiju“, „Ovo je već odvratno i sad će vas opet obrijati nindja s dinamitom“, „Francuzi su u teškom kurcu.... Sad nek ih skroz dignu u zrak bilo bi najbolje..“. Čitajući ovakve komentare ispod najnovije karikature Charlie Hebdoa nameće se pitanje je li i dio kršćana, koji odobravaju da se za karikaturu plaća životom, jednako krvoločan kao i islamski fundamentalisti?

"Ubojstvo karikaturista bio je, bez dileme, brutalan, osvetnički akt!"

"Redakcija francuskog satiričnog lista Charlie Hebdo više je puta bila metom prijetnji ili napada islamista zbog karikatura muslimanskog proroka jer su, prema shvaćanju nasilnih islamista, oskvrnuća lika proroka neoprostiva.

Prošlogodišnji brutalni teroristički akt bio je pomno planirana akcija, pri čemu je i meta pomno odabrana. Ubijanja nisu bila nasumična, napadači su znali koga žele ubiti i tražili su ljude poimenice. No, treba imati na umu da fundamentalisti takve karikature doživljavaju kao uvredu njihovih simbola, a to je nešto što ne praštaju, posebno kada je riječ o religijskim simbolima. I najnovija karikatura Charlie Hebdoa ima simbolizam koji također može povući ekstremne interpretacije kod jednog dijela fundamentalista", pojašnjava prof. Mirko Bilandžić.

Ističe kako za fundamentaliste nema sekularnih, ovozemaljskih zakona, pravila i normi, postoje samo vjerski zakoni. Islamizam ili politički islam je, kako tvrdi, strategija i ideologija u kojoj nema razlike između države, društva, politike i religije.

Obećanja islamske države o obnavljanju kalifata privlačna su velikom broju muslimana

„Džihad se oduvijek tretirao kao obrana religije, no po suvremenoj fundamentalističkoj (re)interpretaciji on je i agresivno sredstvo za širenje religije. Islamska država, primjerice, integracijom islamističke i nacionalističke ideologije, na pepelu postojećih nacija, stvara novu naciju. Njezina obećanja o obnavljanju kalifata, dobra organiziranost i efikasnost privlačni su bitnom dijelu muslimanske populacije. Taj koncept je IS usavršio i materijalizirao stvorivši kalifat, ne priznajući pri tome granice nacionalnih država. IS je time nacionalno pitanje povezao s internacionalnim džihadom i džihadistima kojima je kalif izrazio dobrodošlicu i pozvao ih na useljenje u kalifat“, pojašnjava prof. Bilandžić.

Hoće li na djecu izbjeglice jači utjecaj imati europska kultura ili njihov rodni identitet ?

Na pitanje „Što bi maleni Aylan bio kad poraste?“,  karikaturist Charlie Hebdoa je napisao „Onaj koji trči za stražnjicama", no na kontroverznu je karikaturu reagirala i kraljica Jordana Rania te je na Facebooku i Twitteru napisala "Aylan je mogao postati liječnik, učitelji ili brižan otac…..“

Kako bi se za 10 do 15 godina mogli ponašati mališani koji su sa svojim roditeljima, u izbjegličkom valu, doselili u Europu te će odrastati pod utjecajem europske kulture i civilizacije i pohađati europske škole? Hoće li, stoga, biti poput svojih europskih vršnjaka ili će ipak biti sličniji vršnjacima koji su odrasli u Siriji, okruženi sasvim drugom kulturom i običajima? Hoće li se većina njih uspješno integrirati ili će i unatoč tome što su u njoj odrasli, predstavljati potencijalnu opasnost za Europu, pitali smo profesora Bilandžića koji je napisao brojne radove upravo o integraciji migranata u europskim zemljama.

"Francuska je suočena s „domaćim terorizmom“, državu i društvo napadaju francuski državljani muslimanskog podrijetla"

"Postoje brojne studije o procesima integracije na zapadu. Činjenica je da su sve terorističke akte, nakon madridskog udara 2004., u Europi (i u Bostonu) napravili zapadni državljani čije obitelji, već ozbiljan broj godina ili generaciju, žive na zapadu.
Teroristički udari, primjerice u Francuskoj, uokvireni u globalnu islamističku platformu, prvenstveno su djelo francuskih državljana muslimanskog podrijetla. Francuska je suočena s internaliziranim međunarodnim  odnosno „domaćim terorizmom“, Francuzi napadaju francusku državu i društvo. Terorističke akcije izvršene su prema jednom od ustaljenih modus operandi, kakav islamističke organizacije (uz samoubilačke akte) izraženije primjenjuju u zadnje vrijeme, posebno u državama Zapada. Riječ je o tzv. negrupnim grupacijama odnosno ad hoc organiziranim pojedincima ideološki povezanima s islamističkim nasilnim kompleksom u okviru mrežnog terorističkog organiziranja koje funkcionira kao segmentirane policentrične ideološki integrirane mreže (Segmented polycentric ideologically integrated network - SPIN)“, pojašnjava prof. Bilandžić.

Akcije su, dodaje, u okvirima „misija iz kojih nema bijega“ (no escape mission) koje graniče s samoubilačkim terorizmom, brižljivo planirane u svim racionalnim detaljima, od izobrazbe, logističke podrške i obavještajne pripreme do „bijega“ s mjesta događaja.

Okvir unutar kojeg državljani Zapada postaju teroristi

„Različiti dijelovi tih mreža, vođe i središnji čvorovi integrirani su pomoću strukturnih, ideoloških i osobnih veza. Neformalnu džihadističku mrežu, između ostalog, čine i pojedinci koji su svojim akcijama spremni poduprijeti ciljeve terorističke organizacije, makar nisu izravno povezani sa centralnim dijelom.

Teroristička organizacija pojedincima pruža ideološku platformu, vodstvo i liderstvo kao presudne kohezivne elemente te logističku podršku za izvođenje akcija (izobrazba, oružje, novac). Dakle, riječ je o tzv. „od dna prema vrhu“ (bottom-up) procesu radikalizacije i novačenja pojedinaca u terorističke organizacije koji se samovoljno pridružuju terorističkim mrežama i djeluju u formi samoubilačkog, „samotnjačkog terorizma“ ili terorizma „negrupnih grupacija“ kojima je džihadizam postao način života. Razvijena je, riječima Hegela „odanost uvjerenju“, a „ispravno“ uvjerenje opravdava svaki čin koji služi njegovu provođenju, čak i onaj zločinački“, kaže prof. Bilandžić.

To je, kako tvrdi,  okvir unutar kojeg državljani Zapada, „integrirani“ u zapadna društva, postaju teroristi. Radi se ili o „integraciji“ u francusko društvo muslimana s krizom identiteta ili podijeljenim identitetom ili pak o dominaciji „rodnog“ identiteta (muslimani, Alžirci) nad „stečenim“ identitetom (Francuzi, europljani) što je izvjesnije.

O napadima na žene

Uredništvo tjednika Charlie Hebdo obrazložilo je da se kontroverznom karikaturom zapravo željelo prikazati kako danas, u Europi, prevladava stav da su svi migranti potencijalni sudionici  seksualnih napada na žene, kakvi su se dogodili u novogodišnjoj noći u Koelnu. Prof Bilandžić pojašnjava što se iza takvih napada zapravo krije.

„Racionalni i profesionalni njemački protuteroristički eksperti imaju tezu po kojoj je riječ o islamskom (arapskom) kulturološkom institutu kolektivnog seksualnog zlostavljanja žena na javnom  mjestu i smatram da je to točno.

Ambijent, simbolika i način su bili tipični. No, u ovom kontekstu sam događaj je imao dimenzije teroriziranja, jer je očito bio organiziran te nije slučajno izabran ni kontekst ni trenutak, stoga je to bio pravi  kulturološki šok Zapadu. U tim kulturnim okvirima, a prema vjerskim zakonima, žene su u podređenom položaju, posebno žene koje ne žive po tim „zakonima“, no u velikim smo zabludama kada mislimo da oni to isto rade i svojim ženama, jer činjenica je da je tamo vrlo malo prisile“, kaže prof. Bilandžić.

Ističe kako su, nakon 11. rujna, protuterorističke strategije Zapada u bitnoj mjeri, ne samo neučinkovite, već i pogrešne, barem u tome što je, u mnogo slučajeva, terorizam izjednačen s islamom i što se mnogi oblici djelovanja sekuritizirani te im se pridaje „terorističko“ značenje. S druge strane, dodaje naš sugovornik, uvjerljive stručne procjene dokazuju da nasilni islamizam uključuje svega 0,5 do 1 posto od ukupnog islamskog svijeta.