Biskupi su licemjerni, a Hrvatska zemlja straha

Biskupi su licemjerni, a Hrvatska zemlja straha

Foto: Hina, Index

BISKUPI smatraju neprihvatljivim i štetnim sadašnji odnos mjerodavnih hrvatskih ustanova i hrvatske države općenito prema žrtvama komunističkog režima, biskupima osobito smeta jalov odnos prema jasenovačkim logorima koje su naveli kao eklatantan primjer nedovoljnog utjerivanja straha u kosti hrvatskim građanima. Da je o kostima riječ, kao što je riječ o temeljitoj reviziji povijesti potpuno je jasno iz enciklike koju su nam podarili uvaženi biskupi okupljeni na 53. plenarnom zasjedanju HBK, sa kojeg se posebno istaklo kako se neprimjeren odnos prema prošlosti odražava u našoj sadašnjosti."

Da je uistinu tako i da hrvatska država ima od svog početka simbiotičan odnos sa svojim vlastodršcima koji se jedared godišnje okupe vidno nezadovoljni napredovanjem revizionizma i utjerivanjem straha u kosti svojim građanima postupno je jasno, jedino nije jasno zašto se treba sastajati kada svakodnevno imamo jasne poruke sa oltara o nezadovoljstvu uvaženih biskupa usmjerenim na svoje stado i državu koja nevoljko provodi jasno zacrtan put.

Hrvatski građani prisiljeni su šutjeti

Jasno zacrtan put na kojem je i nastala katolička, vjerska i svakakva druga Hrvatska, zemlja koju smo dužni voljeti, njen kič, njenu povijest i njeno ubrzano, poprilično besramno revidiranje povijesti. Hrvatski građani dužni su voljeti bespogovorno svoju rodnu grudu koja je od samih svojih početaka zemlja koja se temeljito okrenula prisili. Hrvatski građani prisiljeni su voljeti, hrvatski građani prisiljeni su šutjeti, hrvatski građani prisiljeni su od početka ne sumnjati u istinu koja im se servira. Istinu koja se ne bazira na ljubavi, katarzi, opraštanju i budućnosti, već istinu koja počiva na strahu, dogmi, revizionizmu, besramnoj transvestiji nad povijesnim činjenicama i eklatantnoj mržnji prema bilo kome tko se usudi misliti drugačije.

Hrvatska država nikada nije bila više ponižena nego danas, hrvatska država jasna je država u kojoj njeni građani moraju voljeti i to voljeti iz straha, ne iz ljubavi, hrvatska država je zajednica ljudi pognutih šija kojima je jasno ukazano kako trebaju živjeti, na koji način prihvatiti nov i skandalozan pogled na holokaust, kojem su po uvaženim biskupima kreatori komunisti, hrvatska država je država koja treba  uložiti sve svoje napore kako bi dokazala da su njeni temelji ispravni, njen kič nenadjebiv, a uvaženi biskupi milosrdni pastiri koji  svojom ljubavi , praštanju i mesijanstvom trebaju ovaj narod usmjeriti, kritizirati njegovu indolentnost i latentni nemar prema ubrzanju mijenjanja uvriježene povijesti.

Licemjerje kojim su nas ponovo podarili uvaženi biskupi više nije skandalozno nikom, kao što nije skandalozno da se plače nad egzodusom mladih iz zemlje, a upravo nam u najnovijem obraćanju biskupi poručuju kako ih je potrebno promatrati čak i kada se vjenčaju, ne samo prije vjenčanja kako su uvaženi biskupi zaključili do sada.

Hrvatska je zemlja straha

Hrvatska je zemlja straha, zemlja u kojoj ljudi idu u crkve iz straha, u kojoj ljudi izlaze na izbore iz straha, hrvatska je zemlja koja je nastala na strahu i tog straha se nije oslobodila nikada. Hrvati su kao narod duboko svjesni licemjerja svojih uvaženih biskupa, Hrvati kao narod jako dobro znaju da to nisu idioti, već opasni ljudi sa opasnim namjerama.

I Hrvati ih se kao narod, jebiga, boje. Normalno je da se bojiš nasilnika, normalno je da se bojiš bestidnih lažova i normalno je da se bojiš onih koji kroje, otvoreno upućuju kritike vlastima da ne provode dovoljno njihove prljave zamisli. Zamisli koje bi trebale iz temelja preokrenuti pogled na Drugi svjetski rat do te mjere da više nije potpuno jasno tko ga je dobio, niti kakvi ljudi su ga izgubili. Ova sramotna današnja osuda hrvatske države koja se nedovoljnom brzinom, po uvaženim biskupima, pretvara u Nezavisnu Državu Hrvatsku, a njeni građani drugog reda, dakle komunisti, ateisti  još uvijek ne nose žute trake oko desne ruke, još je jedan u nizu dokaza kakvim strahom se trebamo pokriti, kakve gadosti trebamo tek naučiti i kakvim se ljudima, na koncu, trebamo pokloniti.

Ljudima koji drže da su rastavljeni roditelji krivi što svećenici postaju pedofili, jer malodobna dječica hodaju oko crkvi bez nadzora roditelja, ljudima koji drže da se mlade bračne parove treba nadzirati, valjda sa barem po jednim dobrim pastirom u njihovim spavaćim sobama, ljudima koji grade hramove u kojima su zlatne žlice i masažne kade, dok pred tim istim hramovima djeca u vrtićima dijele prostor od nekoliko kvadrata i za užinu imaju jednu bananu.

Licemjerni biskupi

Strah je ono što nas spaja, shvatili su uvaženi biskupi, strah od mogućeg preispitivanja o pravoj ćudi države i njenog nastanka, strah od istine, strah od zločina koje smo činili u povijesti, besramnih zločina koji su šokirali svijet pa i same naciste, strah od zločina koje smo radili i u Domovinskom ratu, strah od zločina na koje smo spremni i danas ako nas bilo tko podsjeti da ne želi živjeti u zemlji straha.

Zemlji straha koji proizvode upravo oni kojima bi posao trebao biti ljubav. Zemlji straha i kiča koji proizvode upravo oni koji se boje istinske pameti, istinske ljubavi i istinske vjere u budućnost. Ako ste mislili da iza uvaženih biskupa stoji idiotizam i da se njihovim porukama treba smijati, zašto se ne smijete? Zašto vam nisu smiješne? Zbog toga jer ste svjesni da su to ljudi koji projiciraju strah, koji projiciraju mržnju, koji projiciraju agresiju, zlouporabu položaja i na koncu da su to ljudi koji svoje poruke jasno artikuliraju i sprovode.

Poruke kako treba mrziti sve one koji misle drugačije i što brže na nivou države zakonima ih zabraniti, zatvoriti, a povijest jasno ukomponirati u agresiju prema onima koji su krivci za egzodus mladih ljudi iz zemlje. Na tom tragu bi trebalo biti i novo ministarstvo uvaženog premijera Plenkovića. Ministarstvo straha. Ministarstvo koje za egzodus mladih neće okriviti izravne krivce koji su im zatrovali zemlju mržnjom i kičem, već upravo one koji godinama pokušavaju razmontirati taj bestidni mehanizam laži, prevara, revizionizma i straha. Kolumniste.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara