Screenshot: YouTube (snimke iz logora Dretelj)

"STRAŠNE slike mi se stalno vraćaju. Pred mojim očima su i danas Bošnjaci pognute glave kako kopaju rovove ili ih guraju pred sobom kao živi štit. Čujem vriske u noći i vidim komšije koje izbacuju iz stanova, kupe u autobuse i voze u nepoznato. Još je biti raseljen i bilo dobro kako je bilo biti mučen, ubijen ili silovan pred djecom. Ne mogu te slike i te riječi izbrisati ma koliko nastojim da ih izbrišem", kroz suze govori Azra Penava za Al Jazeeru Balkan.

Njen suprug Fahir Penava prije 24 godine odveden je u nepoznato. A njegova sudbina i mjesto gdje mu se nalaze posmrtni ostaci bili su nepoznati punih 14 godina.

Azra Penava jedna je od brojnih žrtava obuhvaćenih optužnicom protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Njima će sud u Haagu u srijedu izreći presudu nakon žalbe.

"Nikad nisu odgovarali oni koji su odveli mog supruga"

"Nikad nisu odgovarali oni koji su odveli mog Fahira i na svirep način ga ubili. I ne samo što su ga ubili nego mu i tijelo sakrili – kao da mogu sakriti svoj zločin i sebe zaštititi. Danas oni šetaju gradom i susrećem ih. Uz pomoć Hrvatske i dvojnog državljanstva sankcije i pravdu izbjegavaju. Bolan je to osjećaj i ne može biti drugačije. Jadranko Prlić je živ, a moj suprug je mrtav, porodica raseljena, komšije izranjavane, kuće srušene ili zapaljene. Svu nadu sad mi budi Haaški sud i osuda koju očekujemo, a to je da budu proglašeni krivim po svim tačkama optužnice", dodaje Penava.

Bivšem logorašu Ramizu Tiri visina kazne za čelnike samoproglašene Herceg-Bosne nije bitna. Zanima ga, kako kaže, da im se presudi za ono što je učinjeno i budu proglašeni krivim za logore, zatvaranje ljudi, maltretiranje, silovanja, ubojstva. Sve što je proživio u 262 dana zatočenja, prošavši tri logora – Heliodrom, Dretelj i podrum Mašinskog fakulteta, zapisao je u knjizi Dretelj, na vratima džehennema.

"Ranjen sam u glavu, a geler sam dobio dok sam bio dio živog štita na Bulevaru. Nakon izlaska iz logora imao sam 33 kilograma manje. Nikad nisam mislio da ću živ izaći. Osjećao sam se kao životinja. Kad sam napisao knjigu sav teret je pao s mene i ja sam se preporodio. Rasteretio sam se zla. Opet sam se, nakon onog životinjskog, vratio u čovječji oblik", govori Tiro.

"Svakako želim da se istina sazna i zato mi je presuda bitna – da se zna šta je bilo i kako je bilo, da se ne bi ponovilo", kaže i dodaje kako ne mrzi nikoga, pogotovo ne čitav narod.

Pratio je suđenje, upoznat je s optužnicom i zna kako je izgledalo iznošenje presude u prvostupanjskom postupku, odnosno kako su i kojim kaznama šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata nepravomoćno kažnjena. I kad se govori o agresiji i udruženom zločinačkom pothvatu, svjedoči o svemu, kako kaže, "iz prve ruke".

"Sudjelovala je i Hrvatska vojska"

"Živi sam svjedok učešća Hrvatske vojske jer smo kopali rovove i njima – Tigrovima, Gromovima, raznim jedinicama, poput 'lake pješadijske'. Lično sam pričao s njihovim zapovjednicima jer su me gledali kao starijeg logoraša i imali prema meni poštovanje. Objašnjavali su mi kako su profesionalna vojska i da ih je Franjo Tuđman poslao. Imali su iskaznice svih vojski i pod raznim imenima, čak i od Armije RBiH. Samo su mijenjali naljepnice po potrebi", priča Tiro.

Azra Penava kaže da se nikad nikome ne bi osvećivala, ali i da će istinu tražiti dok je živa.

"To je jedino što može da bude satisfakcija onima koji su bolni čitavog svog života. I zato moramo istrajati da dokažemo i saznamo istinu. Zbog ljudi. Volim ljude i živim s njima. Za mene su svi ljudi jednaki bez obzira na vjeru i naciju. Ne mrzim nikoga, nikad ne bih posegla za osvetom 'oko za oko', ali tražit ću istinu dok sam živa, samo da ne mogu kazati 'svi Hrvati su mi ubili muža i napakostili, svi Hrvati su zločinci'. Nisu svi Hrvati zločinci, kao što to nisu ni svi Srbi, ni svi Bošnjaci. U svakoj naciji ima zla i to treba osuditi, a sud je taj koji će to reći – prema zakonu, a ne prema politici", poručuje Penava.