Ivaniš Korvin
IVANIŠ Korvin (1473. - 1504.) bio je sin jednog od najmoćnijih hrvatsko-ugarskih kraljeva, Matije Korvina. Otac ga je godinama pripremao za nasljednika, darovao mu golema imanja i nastojao osigurati potporu najutjecajnijih velikaša. Ipak, kada je došao trenutak za preuzimanje prijestolja, mladi Ivaniš ostao je bez krune.
Premda nikada nije postao kralj, odigrao je važnu ulogu u hrvatskoj povijesti. Kao hrvatski ban predvodio je borbe protiv Osmanlija i pokušavao obraniti hrvatske zemlje u razdoblju sve snažnijih osmanskih prodora.
Kraljev sin koji nije imao pravo na nasljedstvo
Ivaniš Korvin rođen je 2. travnja 1473. godine u Wrocławu, na području današnje Poljske. Bio je izvanbračni sin kralja Matije Korvina i Barbare, šleske plemkinje.
Njegov otac bio je jedan od najutjecajnijih vladara srednje Europe. Tijekom vladavine proširio je svoju vlast na dijelove Austrije, ojačao kraljevsku upravu i stvorio snažnu vojsku. Međutim, imao je velik problem koji je prijetio njegovim političkim planovima: u braku s Beatricom Aragonskom nije dobio zakonitog nasljednika.
Zbog toga je odlučio pripremiti svojeg izvanbračnog sina za preuzimanje prijestolja. Još dok je Ivaniš bio dječak, počeo mu je darovati brojne posjede i osiguravati položaj među najmoćnijim velikašima kraljevstva.
Ivaniš je dobio pažljivo obrazovanje, a među njegovim odgojiteljima bio je talijanski humanist Taddeo Ugoleto. Otac mu je osigurao i brojne utvrde, gradove i zemljišta na području Hrvatske, Slavonije i drugih dijelova kraljevstva.
Krajem 1480-ih Matija Korvin otišao je i korak dalje. Od zapovjednika kraljevskih utvrda tražio je prisege da će nakon njegove smrti gradove predati Ivanišu. Time je nastojao osigurati da njegov sin, unatoč izvanbračnom podrijetlu, postane novi kralj.
No najmoćniji velikaši imali su drukčije planove.
Nakon očeve smrti sve se promijenilo
Matija Korvin umro je 1490. godine, kada je Ivaniš imao samo 17 godina. Iako je bio iznimno bogat i raspolagao velikim posjedima, nije imao dovoljno političke potpore da preuzme prijestolje.
Ugarski i hrvatski velikaši odlučili su za novog kralja izabrati Vladislava II. Jagelovića, koji je već vladao Češkom. Mnogi od njih nisu željeli nastavak snažne i centralizirane vlasti kakvu je provodio Matija Korvin te su od novog vladara očekivali veće povlastice.
Ivaniš je morao odustati od krune. Zauzvrat su mu obećani brojni naslovi i posjedi, među njima i naslov bosanskog kralja, nasljednog slavonskog hercega te bana Hrvatske i Dalmacije.
Međutim, ta obećanja nisu u potpunosti ostvarena. Ivaniš je zadržao velik dio bogatstva i dobio naslov slavonskog hercega, ali nikada nije preuzeo vlast nad Bosnom.
Unatoč gubitku prijestolja, nije se potpuno povukao iz politike. Štoviše, pomogao je Vladislavu II. u borbi protiv Maksimilijana Habsburškog, koji je također polagao pravo na hrvatsko-ugarsku krunu. Godine 1491. Ivaniševe snage porazile su Maksimilijanovu vojsku nedaleko od Zagreba.
Postao je hrvatski ban i ratovao protiv Osmanlija
Godine 1495. Ivaniš Korvin imenovan je banom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Tu je dužnost, uz kraći prekid, obnašao do kraja života.
Njegovo banovanje odvijalo se u jednom od najtežih razdoblja srednjovjekovne hrvatske povijesti. Osmansko Carstvo već je osvojilo najveći dio Bosne, a osmanske postrojbe sve su češće prodirale na hrvatski teritorij.
Samo dvije godine prije njegova imenovanja hrvatska plemićka vojska doživjela je katastrofalan poraz u Krbavskoj bitki 1493. godine. Taj je poraz dodatno oslabio obrambene sposobnosti hrvatskog plemstva.
Ivaniš je pokušavao organizirati obranu preostalih hrvatskih područja, osigurati utvrde i spriječiti daljnje osmansko napredovanje. U tome se oslanjao na vlastite prihode, vojsku i suradnju s hrvatskim velikašima.
Posebno se istaknuo 1501. godine, kada je predvodio uspješan vojni pohod u Bosnu. Njegove snage porazile su Osmanlije kod Jajca i razbile opsadu grada, koji je bio jedno od najvažnijih uporišta obrambenog sustava na južnim granicama kraljevstva.
Nakon pobjede dao je obnoviti utvrdu i opskrbiti grad hranom i potrebnim zalihama. Bio je to jedan od njegovih najvećih vojnih uspjeha.
Oženio se pripadnicom moćne hrvatske obitelji
Ivaniš je svoj politički položaj dodatno učvrstio 1496. godine ženidbom s Beatricom Frankapan, kćeri Bernardina Frankapana, jednog od najutjecajnijih hrvatskih velikaša.
Brak je imao veliko političko značenje jer su Frankapani bili među najmoćnijim plemićkim obiteljima u Hrvatskoj. Njihovi posjedi i utvrde imali su iznimnu važnost za obranu zemlje od Osmanlija.
Zanimljivo je da odnosi Ivaniša i Frankapana nisu uvijek bili dobri. Prije ženidbe sukobljavali su se zbog pojedinih posjeda, osobito Modruša. Brak je tako pomogao povezati dvije moćne plemićke strane čiji su interesi ranije bili suprotstavljeni.
Ivaniš i Beatrica imali su dvoje djece, sina Krstu i kćer Elizabetu.
Osim političkih i vojnih aktivnosti, Ivaniš je ostao zapamćen i kao zaštitnik pavlina. Posebno je pomagao njihov samostan u Lepoglavi, koji će kasnije postati mjesto njegova posljednjeg počivališta.
Kraj života obilježio je neuspjeh kod Knina
Unatoč pobjedi kod Jajca, Ivaniš nije mogao dugoročno zaustaviti osmansko napredovanje. Osmanske snage i dalje su držale brojna uporišta u Bosni iz kojih su mogle organizirati napade na hrvatske zemlje.
Godine 1504. doživio je vojni poraz na području Knina, nakon čega se povukao u Krapinu. Ondje je 12. listopada iste godine umro u dobi od samo 31 godine.
Pokopan je u crkvi pavlinskog samostana u Lepoglavi.
Njegova obiteljska loza ubrzo se ugasila. Sin Krsto umro je 1505., a kći Elizabeta 1508. godine. Time je izumrla loza Matije Korvina, vladara koji je samo nekoliko desetljeća ranije bio jedan od najmoćnijih europskih kraljeva.
Ivaniš Korvin ostao je zapamćen kao kraljev sin koji nikada nije dobio krunu, ali je ostavio trag u hrvatskoj povijesti. Iako je njegov život bio kratak, kao ban i vojskovođa sudjelovao je u obrani hrvatskih zemalja u razdoblju kada je osmansko napredovanje postajalo sve ozbiljnija prijetnja.