Covid-pacijent iz splitske bolnice: Sestro, zovu me mama i tata, neću preživjeti
"SESTRO, zovu me moji mama i tata, idem njima gore, neću ja preživjeti".
Ovo je rečenica koja je rasplakala i glavnu sestru Hitnog prijema Zavoda za infektologiju, prenosi Dalmatinski portal u svojoj reportaži.
"Nije još vrijeme, mole se gore za tebe, da ostaneš još ovdje", prepričala im je Željka Laco s Hitnog prijema KBC-a Split. Sestra Laco ih je provela kroz covid-odjel.
Jedna druga sestra se prisjeća mlađeg pacijenta koji je teško disao. Anesteziolog je donosio posljednju odluku o respiratoru.
"Čitao je Bibliju i borio se za zrak. Oprostio se s obitelji, javio da će biti priključen na respirator. To je bilo posljednji put da su se čuli", ispričala je za Dalmatinski portal pa dodala da se na kraju nije izvukao, umro je.
Predstojnik Zavoda: Na ovo sam upozoravao još ljetos
Predstojnik Zavoda dr. Ivo Ivić kaže da je na takvo stanje upozoravao od ljeta.
"Još od ljeta sam upozoravao na ono što nas očekuje, tražio sam i kontejnere i šatore i ljude. Sporo ide, ali uspijevamo ", kazao je Ivić pa opisao da je u njemu smješten čovjek koji čeka obradu.
Dr. Ivić dalje objašnjava koliko znače uređaji za visok protok kisika, tzv. "high flow".
"Bez njega bi pacijenti odmah završavali na respiratoru, a šanse su tada male", kaže Ivić pa se poziva na statistiku koja kaže da oko 30 posto njih preživi.
Dr. Ivić je reportere proveo i kroz šator u kojem je klima te ugodna temperatura.
Stres je ogroman, kaže sestra
Na Zavodu za hitnu medicinu djelatnici nisu u covid-odijelima. Maske, vizir i rukavice su zaštitna oprema, a dnevno se obradi stotine pacijenata.
"Zvuči okrutno kada kažemo da je svakodnevica izgubiti pacijenta, nemamo u tom trenutku vremena proći bol jer moramo nastaviti dalje. Reanimiramo, intubiramo, shvaćamo da je saturacija (zasićenost kisikom, op.a.) niska, vidimo da ga gubimo. Daješ sve od sebe, a nije dovoljno, čovjek umire, užasno neopisiv osjećaj. Kad dođeš kući vraćaš film i shvatiš sav užas", prepričava sestra Željana Milovčić.
Stres je ogroman, kaže.
"Obradimo 130 ljudi dnevno, dođemo doma prazni, a mozak radi sto na sat. Vrtiš film jesi li sve napravio. Pomisliš na pacijenta koji je došao u teškom stanju, zoveš kolegice s odjela da vidiš kako je", prepričava sestra Milovčić.
"Olakšalo bi nam da se uvede trijaža"
Djelatnici Hitnog prijema iz splitske bolnice su složni u tome da bi im se posao znatno olakšao da se uvede trijaža prije slanja u bolnice. Primjerice, da u covid-ambulanti imaju kontakt s oboljelima i prate ih prije nego ih promptno pošalju na Hitni prijem ili liječnicima opće prakse.
"Najteže nam je što dolazi pretjerani broj pacijenata koji nisu hitni. Prelako se dobije uputnicu za doći. Ima liječnika koji krasno rade posao, a neki već drugi dan pošalju pacijente. Teško je objasniti da tada nema smisla raditi rentgen jer se upala pluća nije razvila. Nažalost, tako se može oduzeti dosta vremena zbilja teško bolesnim pacijentima kojima treba pomoć promptno", kaže mladi specijalizant Hitne medicine Andrija Babić.
"Najgore je kad umru ili moraju na respirator"
Najgori osjećaj je, kažu, kad nekoga izgube. A drugi najgori kad pacijent sazna da ide na respirator.
"Pri svijesti odlaziš u neizvjestan ishod. Uspavljuju vas, a vi ne znate hoćete li dobiti bitku i je li zadnji telefonski poziv zaista bio oproštaj", pojašnjava sestra Milovčić.
Boli je kada se priča da je covid izmišljotina, a posebno joj je teško slušati komentare da se radi o "starijim ljudima koji bi ionako umrli".
"Nitko ne zaslužuje ovako se mučiti i biti bez ikoga svoga. Nadam se da im bar malo olakšamo", kaže.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati