DAVOR Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa i nekadašnji novinar, komentirao je da Gotovina valjda u životu nije rekao toliko rečenica kao u samo jednoj epizodi TV-serije General. Huić se, gledajući jučerašnju epizodu Generala, koja prikazuje događaje iz siječnja 1993., prisjetio kako je upravo tada upoznao Antu Gotovinu prilikom akcije Maslenica.

"Lik je bio ekstra šutljiv, baš ono vojnički zakopčan. Čak i kad bi davao izjave za medije (a to je bilo rijetko, jer nije baš volio novinare, kao ni UNPROFOR), procijedio bi kroz zube par riječi i ostalo si morao nagađati", prisjetio se Davor Huić u objavi na Facebooku koju je zaključio opaskom: "Sad u filmu vidim da je zapravo bio dosta pričljiv."

Operacija oslobađanja Masleničkog ždrila u okolici Zadra bila je jedna od najvažnijih ratnih operacija Hrvatske vojske. Stoga je zanimljivo pročitati Huićevo prisjećanje na te dane, koje u nastavku prenosimo u cijelosti:

Lik je bio ekstra šutljiv

"Gledao jučerašnju epizodu Generala, prikazuje događaje iz siječnja 1993, Operaciju Maslenica (zvala se službeno nekako drugačije, ali svi su je zvali ovako), kad poginu oni dečki u zasjedi kod Kašića, bitka za Novigrad i to.

Pa, jedna stvar samo, Gotovina valjda u životu nije rekao toliko rečenica kao u toj jednoj epizodi. Lik je bio ekstra šutljiv, baš ono vojnički zakopčan. Čak i kad bi davao izjave za medije (a to je bilo rijetko, jer nije baš volio novinare, kao ni UNPROFOR-ce), procijedio bi kroz zube par riječi i ostalo si morao nagađati.

Upoznao sam Gotovinu u siječnju 1993, baš u vrijeme te operacije o kojoj je bila jučerašnja epizoda Generala.

Situacija je bila krajnje čudna, jer smo mi novinari spavali u zadarskom hotelu Kolovare, jedinom koji je radio, gdje je bio i jedan dio izbjeglica iz sela iz zaleđa (Škabrnja i to), ali i gdje je bilo zapovjedno mjesto Hrvatske vojske. Gotovina je tada bio zapovjednik operativne zone Split, ali je stalno bio u Zadru, dok je trajala operacija oslobađanja Masleničkog ždrila. Ne znam zašto su stožer imali u civilnom hotelu a ne u nekoj vojarni, kako to obično biva, ali eto, neka improvizacija, vjerujem.

Dobili smo rat ali ga je puno ljudi izgubilo

To je bila prva ozbiljna operacija Hrvatske vojske nakon rata 1991 i primirja, ako se izuzme razbijanja blokade Dubrovnika na ljeto 1992. Ideja je bila osloboditi Masleničko ždrilo, uski prolaz gdje je nekada bio most na glavnoj cesti od Splita za Zagreb, koji je srušen 1991. Tada mi je hrvatski vojnik koji nam je pokazivao ostatke crvene metalne konstrukcije u sivom kanjonu rekao nešto što do dana današnjeg nisam zaboravio. Pitao sam ga nešto o tome tko će dobiti rat, a on mi kaže "Za one koji su ostali bez kuća ili bez svojih najbližih, rat je već izgubljen". Jednostavno, a ipak duboko. Dobili smo rat, ali ga je puno ljudi izgubilo na način na koji je opisao taj dečko iz Posedarja.

Danas je to teško zamisliti, ali u to vrijeme je put od Zagreba do Splita trajao najmanje 7-8 sati, starom cestom preko Senja, trajektom na Pag, pa nazad na kopno preko mosta čija je jedna strana bila uništena avionskom bombom i koji je izgledao kao da će se svaki čas raspasti.

Elem, budući da mu je stožer bio baš u istom tom hotelu u kojem smo bili i mi, sretali bismo Gotovinu pet puta dnevno. Svi su bili tamo, i general Bobetko (koji je tada bio načelnik Glavnog stožera), i Rosso, Filipović i drugi top ljudi, Imali su stožer u prizemlju hotela, sobi koja je valjda nekada bila konferencijska sala, gdje su bili stolovi s kartama, sva silna telekomunikacija, i u kojoj nam je Bobetko jednom dao kratki intervju. Sjedili bismo u predvorju hotela i čekali dok su oni vijećali unutra, planirali akcije, što li, i onda kad bi izašli ih salijetali pitanjima, baš onako kako se to može vidjeti u filmovima. Akcija Maslenica je bila tada prilično važna vijest za svjetske medije, kao da recimo danas izbije sukob u Gazi ili tako nešto.

"Sad u filmu vidim da je zapravo bio dosta pričljiv"

Obično generale (Gotovina je tada bio još brigadir, nakon operacije je promaknut), ne vidiš nikad ili samo na paradama, a još rjeđe imaš prilike razgovarati s njima. Ovdje su nam bili na pladnju, sretali smo ih svaki dan. Jedino, to nije baš bilo od neke velike pomoći. Gotovina nije volio novinare, rijetko je davao izjave, nije volio davati informacije, nije mislio da je važno ikome objašnjavati što radi, i nije imao potrebu nekome se svidjeti. To je bio prezreni posao političara i diplomata - objašnjavati svjetskoj publici zašto misliš da imaš pravo oslobađati vlastitu zemlju. Nervirao ga je pritisak međunarodne zajednice i sitne igrice zaštitnih snaga UN-a, koje su trebale održavati primirje, a u biti su ometale operaciju koju je vodio. Pokazivao je otvoreno neprijateljstvo i prezir prema njima.

Ti bi naš susreti tog davnog siječnja-veljače u hotelu Kolovare izgledali otprilike ovako. On bi kao i uvijek hodao po velikom holu na ulazu u hotel, ja dođem, pozdravim ga i pitam nešto. On ništa. Pitam ga nešto oko operacija (tada su bili napadi i protunapadi svaki dan, stalno se nešto događalo), on kratko nešto procijedi. Odemo van posnimiti nešto akcije (svako malo bi na grad pala neka granata), vratimo se u hotel, on opet tamo. Pozdravim ga, pitam, što s ovim ili onim, on nešto procijedi. I tako. Nije nam dao korisnu informaciju sve vrijeme dok smo bili tamo, možda desetak dana. (Sad u filmu vidim da je zapravo bio dosta pričljiv.)", objavio je Davor Huić.

Inače, film i TV-serija General u režiji Antuna Vrdoljaka dočekan je na društvenim mrežama sa sprdnjom, a o njegovoj upitnoj kvaliteti svjedoči činjenica da ga na svečanu premijeru u Puli nije došao pogledati ni sam general Gotovina.

Navojec otkrio Indexu: Vrdoljak nam duguje novac za Generala, idemo na sud

Serija General je neopisiv trash, ali to je tek dio problema. Gdje je novac?

Jedino čime se film istaknuo je skandal koji je izbio kad se otkrilo da Vrdoljak i njegov sin Andrija u ulozi producenta nisu platili ljude koji su radili na filmu, uključujući i glumce Bojana Navojca i Mustafu Nadarevića. Samo od HRT-a i HAVC-a Vrdoljak je, podsjetimo, dobio gotovo 14 milijuna kuna.