Foto: Nenad Dugi (Cropix)

BIO JE čovjek s misijom. Mentalno čvrst. Vrlo pristojan. Skriboman. Proučavao je papire. Radio trbušnjake. Trčao ili brzo hodao. Primjereno se vladao. Pisao potresna pisma. Pripremao knjigu. Vidno mršavio. Preživljavao bez novca. Odbijao posjete.

Taman je tjednik Globus u kooperaciji s odvjetnikom Antom Nobilom pretvorio Damira Polančeca u modernu inačicu grofa Monte Crista, Roberta De Nira iz "Rta Straha", Andyja Dufresnea iz "Iskupljenja u Shawshanku" - s neizostavnim aluzijama na robijaške dane Tita i Tuđmana - a bivši potpredsjednik Vlade već je pušten iz Remetinca.

Čovjek s misijom

Mora se priznati, stanoviti je to antiklimaks za javnost koju se taman prepariralo da prihvati sliku pritvorenog Polančeca kao "čovjeka s misijom": pravednika koji sprema osvetu onima koji su ga nepravedno zatvorili, asketa koji kleše mišiće i oblikuje torzo, stručnjaka koji minuciozno i predano studira svoj slučaj, pritvorenika koji se uzorno vlada i navija za Argentinu.

Čim je nakon četiri mjeseca stupio na slobodu, zatitrao mu je glas. Kome ne bi? Zahvaljivao je odvjetnicima i dobronamjernim novinarima. Zahvaljivao je čak i svojim tamničarima, toliko je velik bio u trijumfu. Držao se dostojanstveno poput pravednika kakvim se nastoji prikazati u medijima. U takvoj situaciji, nabijenoj emocijama i patosom, ni pitanja okupljenih novinara nisu mogla biti bolja od sudbonosnog: "A što sad?"

Nobilo alkemičar

Na što je čovjek optužen za gomilu malverzacija u Vladi dobio priliku prkosno odgovoriti: "Čeka me velika borba. Istina je voda duboka i ja se u toj vodi ne mogu utopiti". Samo onima kamena srca nije krenula suza. To je naš Monte Cristo.

Kao što se i najavljivalo, Polančec je u Nobilovim rukama u protekla četiri mjeseca od glavnog negativca, potpredsjednika Vlade koji je imao prste u svim sumnjivim poslovima iz sektora gospodarstva, izrastao u junaka novog doba, u žrtvu sistema, izmanipuliranog manipulatora, u žrtveno janje koje ispašta zbog Sanadera i cijelog HDZ-a.

On je sada osvetnik koji piše knjigu. I to čini uz toliku požrtvovnost da se služi čak i indigo papirom ("Od kojeg su mu plavi prsti", pojašnjava Globus) ne bi li sačuvao kopije koje marljivo kucka u svojoj ćeliji. "Bit će to društveno-politička bomba koja će dosta promijeniti mišljenje o političarima i načinu na koji se sklapaju sporazumi i ugovori", izjavio je Nobilo u sklopu famozne Globusove reportaže "Zatvorski blues Damira Polančeca", objavljene na osam (!) stranica dva tjedna prije njegova puštanja iz Remetinca.

Pravednik i osvetnik

On je i pravednik. Progovorit će o pravim razmjerima korupcije u vlasti. On je i požrtvovan: odricao se plaće, odricao se povlastica u pritvoru, odbijao je posjete, nije se isticao među ostalim pritvorenicima. On je, napokon, tek običan čovjek: u to su se mogli uvjeriti svi oni koji su upijali intervjue njegove majke, čitali njegova pisma iz zatvora, slušali njegov titravi glas.

To je danas slika Damira Polančeca. Nije to isti onaj čovjek koji je prije stotinjak dana uz likovanje javnosti konačno strpan iza rešetaka. Valjda poput svih zatvorskih ptičica, i on se promijenio. Točnije, promijenila se njegova slika u javnosti. Još točnije, promijenio ju je Anto Nobilo.

Koji je sljedeći spin?

Bit će stoga zanimljivo pratiti slijed te odvjetničko-medijske operacije. Što slijedi nakon izlaska iz pritvora? Nastavlja li Polančec s pisanjem knjige? Hoće li ona služiti isključivo pritisku na HDZ? Kad će, i hoće li uopće, u priču upasti Ivo Sanader? I ne manje važno, hoće li preporođeni (valjda ne i istetovirani) Polančec i kod kuće nastaviti sa svakodnevnim serijama trbušnjaka, 3x30 ponavljanja? Jer, kao što je rekao, čeka ga "duga borba".

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje